Ceh turističkih vodiča iz Dubrovnika uputio je priopćenje u kojem upozoravaju na strance koji glume vodiče čime krše Zakon o pružanju usluga u turizmu, a nitko im ništa ne može. Priopćenje prenosimo u cijelosti.
- Dolazi turistička sezona, po svim najavama, najbolja dosad. Nema razloga da Hrvatska ponovno ne bude jedna od najposjećenijih europskih destinacija. Dubrovnik je svakako perjanica jadranske obale i nije ni čudo da brojne grupe hrle posjetiti povijesnu jezgru Grada, dubrovačke zidine i čuti i saznati sve o povijesti ovog Grada.
Gosti nam dolaze s raznih strana. Oni su na kružnim putovanjima brodom, individualci, jednodnevni posjetitelji, ali ima i podosta gostiju koji dolaze organizirano preko inozemnih agencija u većim ili manjim grupama, na jednodnevni posjet u pratnji svojih turističkih pratitelja koji bi, prema važećem Zakonu o pružanju usluga u turizmu, u trenu dolaska pred povijesnu jezgru, trebali svoju grupu prepustiti stručnom licenciranom domaćem vodiču, osim ako taj inozemni pratitelj nema položen stručni ispit za turističkog vodiča za tu odgovarajuću županiju i lokalitet, znanje hrvatskog jezika minimalne razine B1 i prebivalište u Hrvatskoj.
S čime se domaći vodiči susreću svaki dan u vlastitom gradu na terenu, najbolje da pojasnimo na nasumičnom primjeru.
Pratitelj Kim s grupama iz Južne Koreje dolazi godinama u Dubrovnik. S gostima spava u nekom hotelu, u 14 ili 21 dan moraju obići puno gradova po Europi i imaju prilično popunjen i brz raspored. Kim je u početku slušao naputke svoje domaće agencije, kada bi dolazio u Dubrovnik angažirao bi domaćeg vodiča da njegovoj grupi priča o povijesti i kulturi stare Dubrovačke republike, budući da tako zahtijeva naš hrvatski Zakonu o pružanju usluga u turizmu, no nakon 6. ili 7. dolaska, Kim misli da je pohvatao dovoljno priče da grupu vodi sam, bez domaćeg, hrvatskog vodiča. Prvi put, bojažljivo ali odvažno, gotovo trčećim korakom, prošetao je Kim Dubrovnikom bez lokalnog vodiča i nije mu se dogodilo ništa, niti opomena, niti prijeki pogled, ama baš ništa. Shvatio je on da to prolazi i njegova domicilna agencija je došla do jednakog zaključka – nema nikakve kontrole niti kazne, po Dubrovniku i ostatku Hrvatske se može raditi što se hoće. Razni Kimovi sada šetaju Dubrovnikom u pola bijela dana, laganim korakom, a kada ih bilo tko od domaćih vodiča upita gdje mu je lokalni, hrvatski vodič, postaju vrlo grubi i otresiti.
Kako im stati na kraj?
Ova priča je samo djelomično, i to po pitanju imena pratitelja i trajanja posjeta, izmišljena za potrebe dočaravanja problema s kojima se suočavamo gotovo svakodnevno.
Vodiči iz raznih dalekoistočnih zemalja vrlo hrabro koračaju gradom, objašnjavaju povijesne lokalitete na UNESCO zaštićenom području i krše naš Zakon, a kontrole nema. Kada se kojim čudom netko iz Carine ili turističke inspekcije zatekne na licu mjesta i ulovi stranog pratitelja usred prekršaja, naš Kim najednom zanijemi i ne priča nijedan drugi jezik osim svog materinjeg, znajući da su tim činom svim inspekcijama vezane ruke, one ga ne smiju lišiti slobode, a sudski tumač za njegov jezik se nalazi u Zagrebu. Carina niti inspekcija nemaju budžet za plaćanje avionske karte i smještaja sudskog tumača, i tako naš Kim nedodirnut odlazi dalje i pobjedonosno pronosi glas kako smo neorganizirani i kako se ne zna tko pije, a tko plaća. Tako iz sezone u sezonu razni Kimovi se razmnažaju kao gljive poslije kiše, a mi, domaći vodiči, plaćamo poreze i doprinose, članarine komorama, turističkim zajednicama, prirez gradu, dok ilegalci krše zakon kako im drago, bez posljedica.
Prije nekoliko dana, navečer, dvojica kolega su šetali Gradom i uočili njemačkog predstavnika/pratitelja s omanjom grupom, bez domaćeg vodiča, kako objašnjava povijesne crkve staroga grada. Priupitavši njemačkog predstavnika gdje mu je domaći vodič, ovaj je pobjedonosno izvukao papir ovjeren i potpisan u Ministarstvu turizma koji mu dozvoljava izigravati i vodiča specijaliziranog za Dubrovnik. Da smo se barem mi ostali domaći vodiči dosjetili poći po taj papir u Ministarstvo, a ne da strepimo hoće li nas profesori srušiti na zadnjem ispitu ako slučajno pobrkamo naziv neke ulice u Gradu. Pitamo se kako je taj njemački pratitelj mogao dobiti takvo rješenje ili kako se već zove taj papir?!
Photo: Boris Kačan
Sama po sebi ova pojedinačna situacija ne bi bila problematična da predstavnik nije iz problematične njemačke agencije za koju je uočeno da pratitelji grupa redovito krše naše zakone. Ova kompletna tema je bila pretresena iz svakog ugla prošle godine na radnom sastanku u Ministarstvu turizma sa samim ministrom i njegovim pomoćnicima gdje je i dogovoreno da se takve dozvole neće izdavati – a ipak se izdajaju…
No, čini se, kako ipak neki novi vjetrovi pušu – u Splitu je nedavno dodijeljena stranom predstavniku/pratitelju iz maloprije spomenute njemačke agencije, koji se izdavao za lokalnog vodiča, novčana kazna u iznosu od 1.000 kn. Dioklecijanov grad je shvatio važnost svojih domaćih turističkih vodiča – hoće li i Dubrovnik? – pitaju se u pismu iz Ceha turističkih vodiča iz Dubrovnika.
