Kada smo nedavno pisali o Istarskoj ulici, odmah smo shvatili da ćemo ubrzo morati napraviti i drugi dio. I napravili smo. Sada naime, donosimo priču o Tolstojevoj ulici, susjednoj ulici iz splitskog Manuša, koja isto kao i Istarska, ima značajnu povijest.
Sugovornik nam je, dakako, opet Miljenko Vujanović Meja, poznati splitski kroničar, rođen 1939. godine. Podsjetimo, on je napisao desetak knjiga, i brošura, ilustriranih povijesnim fotografijama, koje nam je ustupio za objavljivanje na našem portalu.
Jedno od njegovih najznačajnijih djela je 'Susjedi moga djetinjstva – Istarska, Tolstojeva, Fra Luje Maruna, Držićeva i Riječka ulica'. Ovaj bivši brodostrojar, koji je nakon je nakon kraće pomorske karijere, ostatak radnog vijeka, do mirovine, radio kao profesor engleskog jezika u OŠ Plokite, većinu svog vremena prikuplja tekstove, dokumente i fotografije, o događajima iz ne tako davne splitske prošlosti.
– Ovo je slika iz 1925. godine, ovo je livada na koju su dolazili cirkusi, ovdje je novi Pazar, ovdje su se igrale balote. Ovo je Vrhmanuška, orijentiri su stari gradski – priča nam Vujanović. dok razgovaramo i pregledavamo stare fotografije.
– Čehova livada je bombardirana 1944. godine. Inače, prije toga, između dva rata, svjetska rata, tu su bili politički mitinzi. Obično je ovdje dolazio Stjepan Radić – kazuje nam Vujanović.
A po čemu je bitna Tolstojeva ulica?
– Tolstojeva ulica je kralježnica Manuša. Jer, Manuš je s jedne strane dosezao do Isusovaca, do Kruševića gumna, a s druge strane do Gripa. Sveti Roko je za Manušane bio župna crkva dosta dugo, jer Manuš nije imao druge crkve.
Prilikom prelaska vlasti iz Zadra u Split 1922. godine, počinju se graditi nove zgrade, formiraju se ulice, rade se trotoari. Evo, konkretno imamo dokument iz kojeg se vidi da su pojedinci bili dužni iz svoga džepa platiti pločnik ispred svoje kuće, ovisno u dužini i širini pločnika, te kvaliteti izrade.
Tako se radilo u Tolstojevoj i okolnim ulicama. Sve je to bila jedno cjelina – Vukasovićeva, Sredmanuška, Riječka, Smodlakina, Vrazova, odnosno Držićeva. Onda je bila Partizanska ulica, sad je Višeslavova.
U jugoslavenskom zanosu, u Splitu su davali imena jugoslavenskih odnosno srpskih generala i pukovnika, i tako dalje, kako ulicama, tako i obalama – pomalo razočarano će Vujanović o tom dijelu splitske povijesti, u kojoj je bilo i poznatih splitskih orjunaša, okrenutih jugoslavenstvu i srpskoj politici.
– Tako je čak i kralj Aleksandar došao u Split, te se snimio na Prvoj vidilici,– pokazuje nam Vujanović fotografiju, ali i onu od 22. studenoga 1938. godine, s pokopa Ante Trumbića, na koji je vijenac poslao dr. Ante Pavelić.
Ipak, Meja ne može, da se ne dotakne i arhitekture, koja mu je tkođer omiljena tema.
– Kuće su bila kvalitetno izgrađene, neke su bile i nadograđivane. Tako je Kuća Miletić nadgrađena 1929. godine.
Pazilo se da pojedine površine ostanu slobodne, kako bi se u budućnosti izgradio novi Pazar. To je površina na početku Višeslavove i Držićeve ulice, gdje je sada neboder kojeg smo mi prije zvali 'Plavi radion'. Poviše te livade je bila radionica Lunazzi, tu je bila tangarija, brijačnica, prodavaonica vina u konobi. Koja je bila označena da se u njoj prodaje vino s jednom grančicom masline. To je bilo u Tolstojevoj kod fontane - kazuje Vujanović.
Pokazuje nam Miljenko Vujanović Meja i povijesnu fotografiju. Na njoj su, slijeva Arturo Lunazzi, s još jednim prijateljem (u sredini), a do njih sjedi Mate Tijarović. Uz njega stoji njegov sinčić Ivo. Mate Tijardović je imao gostionicu u Hrvojevoj ulici, dok je Ivo kasnije postao poznati skladatelj.
Kada je osnovana Tolstojeva ulica?
Tolstojeva je osnovana dvadesetih godina prošloga stoljeća.
I ona je stradala u savezničkima bombadiranjima 1944. godine?
– Pa, Tolstojeva nije previše bila bombardirana od strane saveznika. Najviše bombi je palo po Varošu, Getu, Bačvicama. U gradskoj luci, Marmontovoj ulici, Solinskoj. Zašto je Split bio bombardiran? Ratni zrakoplovi su išli iz Foggie u Rumunjsku bombardirati naftna polja. Ovo što bi im ostalo, bilo im je rečeno, neka bacaju na povratku di stignu. Tako su stradali i Zadar i Šibenik i Split. Pritom nisu pazili da gađaju neke strateške mete.
Zbog toga je stradalo dosta nedužnih civila. Samo na splitskome Pazaru je jednog dana stradalo 120 ljudi. Sve skupa, oko tisuću ljudi je poginulo od savezničkog bombardiranja u Dugom svjetskom ratu u Splitu – kazuje Vujanović. To nastavlja:
– Ti poginuli ljudi nisu na nikakvim strateškim mjestima, nego je simptomatično da u podne bacaju bombe, kad je bila najveća gužva na pazaru. U Splitu nikad nije otvorena spomen ploča za žrtve savezničkog bombradiranja. Mi smo takav naroda, da svoje žrtve skoro pa ne poštujemo, ne znam kako to drugačije objasniti, Osim toga, mi se busamo u prsi – mi smo Splićani, mi smo Hrvati, mi smo ovo, mi smo ono, a našim postupcima sami sebi štetimo. Samo se svađamo, i zapinjemo noge jedan drugome. Kad se netko istakne, odmah ga valja popljucati, ali bez argumenata.
Dovoljno je da netko negdje pripada, odmah ti je neprijatelj kojeg valja vrijeđati, bez ikakvih posljedica. I jasno je da tako ne možemo dalje. Osim toga, imam osjeća da netko namjerno radi razdor između Splita i Zagreba, samo da je lakše vladati ovim narodom – kaže Miljenko Vujanović.
Te zaključuje – i Tolstojeva ulica, kao i poprečne Vukasovićeva, Fra Luje Maruna, Držićeva i Riječka ulica, ali i obližnje, poput Marmontove, su kao splitska povijest. Pune različitih ljudi, sudbina i događaja, ali se nisu dale slomiti, ni ratom ni bombardiranjima.
