HSP-ov financijski stručnjak dr. Tihomir Janjiček komentirao je događanja u Agrokoru. Janjiček tvrdi kako će ova priča po male dobavljače završiti porazno i loše. Njegovu objavu prenosimo u cijelosti.
- Problem financijske propasti „Agrokora“ ne izlazi iz središta pozornosti nacije. Nakon pune financijske revizije poslovanja „Agrokora“, a kakva nikad nije učinjena niti prema jednoj tvrtki u Hrvatskoj, konačno se spoznala puna istina. Istina o nestručnom, lopovskom i gramzivom vođenju poslovanje „Agrokora“.
Prinudni ravnatelj gospodin Ante Ramljak podigao je i optužne prijedloge državnom odvjetništvu protiv određenih članova uprave Agrokora i samog gospodina Todorića.
Cjelokupno rukovođenje izlaska iz krize „Agrkokora“ od strane Hrvatske Vlade je općenito utemljeno na postulatu „minimiziranja štete“ uz pomoć zakona poznatog kao „Lex Agrokor“! Drugim riječima nastoji se spriječiti potpuni kolaps čitavog gospodarskog sustava kroz masovno financijsko propadanje „Agrokora“ i njegovih poslovnih partnera!
Obećanja premijera se neprekidno ponavljaju u javnosti, kako porezni obveznici neće snositi niti jednu kunu dodatnog poreza zbog „Agrokora“. Sa druge strane, najavljuju se „predstečajne nagodbe“, a one su potpuno neprihvatljive najvećem broju dobavljača.
Razlog je vrlo jednostavan, novčani opseg iznosa „predstečajne nagodbe“ je visok i doslovce veliki broj manjih dobavljača nakon oprosta dugovanja beznadežno odlazi u financijski stečaj, odnosno bankrot. Drugim riječima, „nagodba“, koja je u biti vjerovnički OPROST dugova „Agrokoru“ poguban je za veći broj dobavljača.
Tek određeni broj dobavljača „Agrokora“ će nekako preživjeti uz ozbiljne financijske i poslovne gubitke. Ne treba dvojiti, nezaposlenost će porasti upravo zbog smanjenja broja zaposlenih kod tih dobavljača, ali i zaposlenika „Agrokora“.
Neminovno pitanje koje se nameće samo po sebi, je li se moglo izbjeći od trenutka kada se Hrvatska Vlada odlučila umiješati ui „Agrokor“?
Odgovor je jednostavan, JESTE! Međutim, vlada premijera Plenkovića jednostavno to nije ni kanila učiniti. Naime, premijer i njegova vlada ostali su još uvijek na onom istom poimanju ekonomskih stvari iz doba Milanovića, a koji je donio Zakon o „predstečajnoj nagodbi“, koja se jednostavno svodi na vjerovnički besprizorni oprost dugova dužniku.
Naime, prema Zakonu u suštini vjerovnik i dužnik skupa idu u bankrot po principu „jednake odgovornosti“! Što više dužnik se može i spasiti, ali vjerovnik puno teže, gotovo nikako. Primjer „Agrokora“ upravo svjedoči tomu. Tu se doslovce spašava dužnik „Agrokor“, a uništavaju vjerovnici! Osim toga, to je Zakon po kojemu svi nesposobni vlasnici tvrtki nakon nagodbe jednostavno nastave poslovati kao i prije. Svi nesposobni ravnatelji ostaju i dalje ravnatelji, osim evo Todorića koji je samo u ovom slučaju maknut.
Način na koji se sav ovaj problem mogao izbjeći bio je u suštini jednostavan. Gospodin Todorić sam se javio na razgovor kod premijera Plenkovića i zatražio nekih 2,3 milijarde kuna financijske pomoći.
Premijer Plenković tada je trebao nastupiti kao ODGOVORNI premijer i uvjetovati financijsku potporu, ali pod njegovim uvjetima. Ti uvjeti bi bila potpuna financijska revizija „Agrokora“ i uvid u stanje poslovanja. Drugo, financijska „pomoć“ ne bi bila uopće „pomoć“, već bi se za nedostajući novčani iznos utvrđen NAKON revizije financijskog poslovanja „Agrokora“, učinila dokapitalizacija „Agrokora“.
Dokapitalizacija bi se učinila iz dodatne naklade dionica „Agrokora“ i to po nominalnoj cijeni. Predsjednika uprave postavila bi Hrvatska Vlada, jednako kako je i sada imenovala gospodina Ramljaka i još bi postavila predsjednika nadzornog odbora. Oni bi provodili i nadgledali trošenje novca iz dokapitalizirane svote. Oni bi i proveli neophodne strukturne promjene unutar „Agrokora“, a koje bi spriječile ponavljanje istovjetne situacije u tvrtki. Ukoliko Hrvatska Vlada ne bi imala novca iz proračuna, mogla bi uzeti kredit za potrebni iznos kod HNB-a!
Međutim, Premijer Plenković je poput prijašnjeg premijera Milanovića odlučio provoditi „partijski“ način upravljanja posrnulim poduzećem iz doba „samoupravnog komunizma“. Utvrdio je „prinudnu upravu“, Todorića natjerao na odstup po „partijskom ključu“.
Sada slijedi raspodjela financijske propasti „Agrokora“ na njegove poslovne partnere kroz „predstečajnu nagodbu“! Zna se već sada kako će određena poduzeća jednostavno nestati, a neka druga će opstati iz koncerna „Agrokor“.
Da je kojim slučajem premijer Plenković primjenio gore navedeni prijedlog, a što sam predlagao i u ekonomskom programu HPS-a kao „bailout“, onda bi čitava Hrvatska bila pošteđena svih današnjih štetnih posljedica. Prije svega, Putin ne bi mogao pružiti prste toliko duboko u hrvatsko gospodarstvo i politiku kako je to uspio preko „Sberbanke“.
Zaposlenici „Agrokora“ bi jamačno ostali i dalje zaposleni. BDP bi nastavio rasti kako je započeo, a ni banke ne bi imale poteškoća, jer bi izostale tužbe pred domaćim i inozemnim sudištima.
Pitanje koje se kao nastavak nameće samo po sebi, jeste što je razlog zbog kojeg se Premijer odlučio na lošiju opciju privremene financijske konsolidacije „Agrokora“?
Razlog je jednostavan, svaka dokapitalizacija „Agrokora“ zahtijevala bi povećanje količine kuna u optjecaju, a sa time bi došlo i do uvećanja ponude kuna na valutnom tržištu. Hrvatska vodi novčarsku politiku na principu „valutne klauzule“! To znači, omjer 1€ = 7,5 Kn mora stalno biti nazočan, ali bi u slučaju dokapitalizacije „Agrokora“, vlada morala ući i u dodatno vanjsko eursko zaduženje za dokapitaliziran kunski iznos.
Stoga bi drugim riječima, dokapitalizacija „Agrokora“ išla iz kreditnog zaduženje HNB-a u inozemstvu. Međutim, to dodatno vanjsko zaduženje bi se moglo lagano izbjeći, tako što bi se od poduzeća koja su u 100% vlasništvu države, prodali određeni paketi dionica na inozemnim dioničkim burzama.
Manjinske dioničke udijele vlada bi prodala i time uvećala ponudu eura na valutnoj burzi i zadržala tečaj kune relativno stabilnim prema euru. Naime, tada bi uvećani iznos kuna bio pokriven uvećanim iznosom eura.
No, od svega će biti samo postupna propast „Agrokora“ i njegovih poslovnih partnera. Javnosti će se servirati tirade sa Saborskim istražnim povjerenstvom, kako bi se daljnje osiromašnje i gospodarska propast u suštini nekako zatomila u svijesti naroda.
U tome će se i uspjeti, ali kod starijih osoba, jer oni neće otići u inozemstvo.
Dr. Tihomir Janjiček