Dalmacija se oprašta od Mladena Barbarića, glumca koji se imena lika Pegule iz Velog mista nije riješio do kraja svog života. Pegula, pehist, i onaj tko nema sreće imao je tu sreću da postaje jedan od najvažnijih sporednih likova domaće kinematografije u povijesti.
Barbarić je svoju ulogu u Velom mistu toliko dobro odigrao da više nitko nikada nije pomislio da on ustvari, nije bio Pegula.
Lik kojemu ne treba ni ime ni prezime
Miljenko Smoje lik Pegule u radnju Velog Mista uvodi šarmantno i nenametljivo. U seriji ga prvi put srećemo kada na kupanju Dujom i Tončijem prigovara jer ljeto završava, a njih trojica moraju natrag u Prag na studij. Teško je bilo iz prve scene praških studenata u kasno ljeto pretpostaviti kako će završiti njihove životne priče i koji će od njih trojice uopće završiti fakultet i preživjeti priču koja je uslijedila.
No, Pegulina sudbina zapečaćena je odmah nakon tog kupanja, kada na Marjanu ugleda nevjerojatnu ženu u cipelama s potpeticama i kada mu gradonačelnik Splita, odmah potom, ispriča priču o fatalnoj Violeti koja se vratila u Split nakon dugogodišnjeg života u Parizu.
Pegula - muškarčina pred carem i dječak pred ženom
Pegulina sudbina obilježena je i scenom u Pragu kada praški studenti odbijaju zabavljati austrijskog glavešinu i nastaje nered u kojemu se Tonči kukavički povlači, dok se Duje i Pegula svađaju s austrijskim vojnikom. Drama prve epizode kulminira jednom od najupečatljivijih scena u povijesti - Pegula uzima nogometnu loptu, šutira je u fotografiju austirijskog cara. Time nogomet i Hajduk u Smojinoj priči postaju simbol otpora sili i to ostaju do samog kraja Drugog svjetskog rata i priče o Velom mistu.
Postaje jasno da će Pegula zauvijek ostati kontra mraka i sile, ali i da u svojim borbama nikad neće biti glavni lik. Pred ženom će, s druge strane, zauvijek ostati nemoćan. To nam je jasno i kada se počne udvarati djevojci koja je u pivnicu došla s austrijskim vojnikom. Pegula je u seriji važan za povijest Hajduka kako u simboličkom, tako i u doslovnom smislu.
Razbijajući sliku austrijskog cara prvom loptom koju su kupili za novoosnovani klub Pegula postavlja prvu stranicu povijesti kluba, a igrajući nogomet njegov doprinos postaje i stvaran. Smoje je tako Peguli dao najljepše osobine muškarca - onog tko je hrabar pred austrijskim carem i potpuno nemoćan pred lijepom ženom, dok su oko njega muškarci koji su potpuno nemoćni pred jačim od sebe i hrabri samo kad stoje protiv žena.
Pegula i Violeta - najveća i najvažnija ljubavna priča serije
Pegula u priči o Velom Mistu ne bi postojao ni bez Violete niti bi ona kao glavni ženski lik postojala bez njega. Njihov odnos od samog početka potpuno je nekonvencionalan i neprihvatljiv splitskom puku početkom 20. stoljeća. Pegula i Violeta na početku svoje veze su ljubavnici bez obaveza, a kako priča kreće prema zapletu, njihova ljubav je sve zrelija i kompletnija. Pri njihovom prvom susretu Pegula je već bez gaća koje mu ona čisti jer se uprljao vinom, a dinamika odnosa prikazana u toj sceni zadržava se do samog kraja.
Pegula je odmah i nepovratno beskrajno zaljubljen u Violetu koja je u nekom drugom svijetu žena izvan njegove lige. Analizu njihovog odnosa ovdje možemo pokvariti i pretpostavkom da se radilo o Edipovom kompleksu kojeg se često stereotipno pripisuje Dalmatincima.
Freud bi vjerojatno pomalo uživao u sceni u kojoj Violeta mladom studentu čisti hlače i daje novac kako bi se počastio s prijateljima u Pragu, a on već tu postaje beskrajno zaljubljen u nju. Nikad nismo saznali jesu li se Pegula i Violeta i kada vjenčali. Ne primjećujemo kada su i kako od ljubavnika postali muž i žena, kako su od učiteljice plesa i studenta postali ravnopravni i kada je i kako on prestao biti dječak, a ona nedodirljiva. I upravo to je najmoćniji dio serije - spontanost i lakoća kojim su srasli u najvažniji par cijele priče o Velom Mistu
Lik Violete prikazuje svu Smojinu ljubav prema ženama i ženskom junaštvu dok muškarca postavlja tek kao podršku
Za razliku od nekih hrvatskih pisaca koji su ženske likove dijelili na kurve i časne sestre, Miljenko Smoje je duboko i iskreno poštivao žene. Lik Violete u Velom Mistu najveći je pokazatelj toga.
Smojina Violeta je kompleksan, slojevit i veličanstven ženski lik koji od potpune fragilnosti dolazi do apsolutnog ratnog junaštva. Violeta je na početku priče krhka, ranjiva, nemoćna i nesnađena u maloj sredini nakon desetljeća života u Parizu. U prvoj epizodi nije sposobna ni hodati makadamom u potpeticama, a u zadnjoj epizodi ona je najhrabrije ljudsko biće u čitavom gradu, jače od svakog muškarca kojeg je Smoje smjestio u tadašnji Split.
Taj kontrast i razvoj ličnosti bio je moguć samo uz čovjeka koji se ne boji žene. Pegula time pomalo podsjeća i na svog pisca. Od prvog njezinog susreta sa Splitom kad joj je pukla potpetica na makadamu do samog kraja, Madame Violeta je Splitom hodala i padala kao božansvo. A Pegula ju je nosio i vadio ježince iz njezinih stopala. Pegula je ratovao. Dva puta. Igrao u Hajduku. Spašavao klub i pomagao partizane. Plesao. Odlazio, vraćao i volio. Pegula je zaista bio najvažniji sporedni lik u povijesti naše kinematografije.
