Odmah na početku, prije sučevog zvižduka za početak ovog intervjua moramo definirati jednu vrlo važnu stvar. Hokej o kojem ćemo govoriti u nastavku nije onaj na ledu koji nam prvi padne na pamet, već onaj na travi ili u splitskom slučaju - dvoranski hokej.
U razgovoru će nam se pridružiti nizozemski gosti koji su u Split došli preko twining projekta Europske hokejske federacije u kojem igrači i treneri iz odabranih država razmjenjuju svoja iskustva i priče. Ovaj vikend domaćinstvo je preuzela ekipa Hokej kluba Spartanac koji su ugostili kolege iz Hokej kluba Oosterbeek.
Prvo smo popričali s Tomislavom Jamičićem, jednim od hokejaša iz Oosterbeeka s dugogodišnjim iskustvom u igranju i treniranju hokeja. Neki od vas će možda zapaziti kako Tomislav nije ime 'fetivog' Nizozemca, a tu ste i u pravu. Tomislav je prije 14 godina svoju hrvatsku adresu zamijenio onom nizozemskom i od tada se aktivno bavi onim što voli, a to je hokej.
Upitali smo ga kako je i zašto otputovao u Nizozemsku.
- Počeo sam igrati hokej u Zagrebu, to mi je bio hobi i strast. Igrao sam i za reprezentaciju, a organizirao sam i neke međunarodne susrete što me uključilo u međunarodne vode hokeja na travi. San mi je bio otići u Nizozemsku, steći neko iskustvo te se vratiti natrag u Hrvatsku. Nakon mog prvog posjeta od tri mjeseca oni su me nazvali, rekli kako su bili zadovoljni sa mnom i pozvali su me da se vratim. Tako su se tri mjeseca pretvorila u godinu pa onda tri i evo sada sam već tu četrnaest godina, rekao nam je Jamičić.
"Ljubav i strast prema hokeju nas povezuje"
On trenutno radi u Oosterbeeku kao glavni trener kluba koji broji oko tisuću članova. Posao mu je obuka trenera od početnika pa sve do naprednih, a to je oko njih pedesetak. Začudili smo se brojkom od preko tisuću članova kluba pa smo Tomislava upitali koliko taj Nizozemski grad broji stanovnika. Malo je reći da smo se začudili odgovorom.
- Mi živimo u vrlo malom gradiću koji broji oko 20 tisuća stanovnika. Moram napomenuti kako tih tisuću članova nisu samo igrači već i volonteri koji sudjeluju u raznim društvenim programima u klupskim prostorijama. Naš klub ima tri vanjska terena na kojima se održavaju treninzi, a u klubu je negdje oko 30-40 ekipa, što rekreativaca, što profesionalaca.
Već sada je bilo vidljivo kako se Split ne može uspoređivati s malim gradićem iz Nizozemske, barem što se hokeja tiče, pa smo upitali sugovornika na koji način se može popularizirati pitanje hokeja, ali i uključivanje javnosti u društvena događanja vezana uz sport.
- Nažalost, što se tiče broja igrača i infrastrukture ne možemo usporediti Split i Oosterbeek, ali postoji jedna vrlo važna zajednička stvar, a to je - ljubav. Ja sam zbog te ljubavi prema hokeju na travi upoznao ljude iz Zagreba i Splita koji sa mnom dijele tu strast prema ovom sportu. To je ono s čime se možemo usporediti i što nas povezuje, zaključio je.
"Kao i u svim sportovima imamo profesionalce i rekreativce"
Pitanja o samom hokeju na travi i dojmovima iz Splita ostavili smo za Alberta i Anne koji su treneri i igrači Hokej kluba Oosterbeek. Anne uz svoj igrački i trenerski angažman u klubu ujedno i studira, a hokej joj je pružio mogućnost da uz punu stipendiju provede vrijeme u SAD-u te iskusi njihov sportski i edukacijski sustav. Kako nam je i sama rekla, hokej se kao i brojni drugi sportovi počinje trenirati dosta rano u životu.
- Počela sam trenirati s pet, a trenerica sam postala sa 16 godina. Ja i Albert smo zajedno trenirali mlađe generacije, on je tada bio glavni trener, a ja pomoćni. Danas su nam uloge zamijenjene, ali još uvijek radimo na isti način. Djeca počinju trenirati s 5-6 godina i igraju prijateljske utakmice sa svojim vršnjacima dok ne navrše 10-11 godina te ih tada dijelimo na grupe i premještamo na "veliko" igralište.
Alberta smo upitali kako se biraju djeca koja zadovolje neke kriterije i što biva s onima koji se žele rekreativno baviti hokejom na travi.
- Kada djeca napune deset godina pokušavamo ih selektirati i vidjeti tko ima tehničke i taktičke vještine da nastupi u ekipi koju nazivamo "talent" ekipa. Oni koji u tu ekipu ne upadnu nastavljaju igrati rekreativno s drugima njihovog godišta. To je kao i u svim ostalim sportovima, postoji prva i druga momčad, zaključio je Albert, a na to se nadovezala i Anne. "Nekad vas može naljutiti kad vam suigrač ne može dodati loptu ili zabiti gol, a dio si ekipe koja o tome ovisi. Neki su igrači kompetitivni, a neki se samo žele zabaviti. Ovim procesom svima dopuštamo da se razviju u svom smjeru".
"Hokej je težak jer uključuje koordinaciju glave, ruku i nogu"
I autor ovog članka je imao priliku jednom zaigrati dvoranski hokej i vjerujte mi kako nije uopće jednostavno u ravnoj liniji voditi loptu, a kamoli izvoditi neke okrete ili zapucati na gol. Upitao sam sugovornike koliko je teško (ili lako) djecu podučiti osnovama te mogu li usporediti hokej s nekim drugim sportom.
- Kada vam po prvi put daju hokej štap u ruke sigurno nećete biti pretjerano 'kreativni' s njim. Treba vremena da naučite osnove koje onda kasnije možete unaprijediti. U našem klubu postoji tečaj za početnike koji uključuje šest mjeseci treninga nakon kojeg se postigne iskustvo da sigurno nastupite na natjecanju. Sport je težak jer uključuje koordinaciju glave, ruku i nogu što nije slučaj u npr. nogometu, zaključili su.
Morali smo se vratiti na pitanje koje sam već postavio Tomislavu, a to je da mi otkriju tajnu kojom su oko sebe okupili preko tisuću članova te time nadmašili i tamošnji nogometni klub. Zanimalo me radi li se o popularnosti hokeja u Nizozemskoj ili je to zasluga sportskog i društvenog programa koji provode u zajednici.
- Mislim da se radi o oboje. Ako želite izgraditi društvenu infrastrukturu oko kluba za to treba vremena. Kako sam čuo od Nikole (op.a. Nikola Barbarić jedan od pokretača hokeja u Splitu), kada se u Hrvatskoj govori o hokeju svi pomisle na hokej na ledu, agresivnost i ozljede koji se uz njega povezuju. Tada treba dodatno objašnjavati kako to nisu isti sportovi i kako ovo nije nasilan sport, naglasio je Albert, a ja sam ga morao nakratko prekinuti. Naime, Anne je na štakama došla u Split i čim sam se okrenuo prema njoj nasmijala se, valjda je znala koje pitanje je čeka i spremno je odgovorila. "Ne, nije sportska ozljeda, ali najgore je što zbog nje ne mogu igrati".
- Hokej na travi kod nas je popularan jer se razvija već generacijama, a za druge koji nisu toliko u tom sportu treba vremena da razviju svoju priču. Posebnost ovog sporta je da u mlađim uzrastima u timovima zajedno igraju i muškarci i žene, a tek kad navrše nekih deset godina dijelimo ih na muške i ženske ekipe. U klubu su oko tri četvrtine članova žene, a muškarci su u manjini, rekao je Albert, a Anne je nadodala kako je puno lakše privući muškarce u klub gdje ima više žena nego obratno.
Iako je hokej znatno popularniji u Nizozemskoj nego kod nas, sugovornici naglašavaju kako i tamo ima više nogometaša nego hokejaša, barem među muškom populacijom. "Ako nas želite pratiti na utakmicama ulaz je besplatan, a skoro pa sigurno ćete uvijek naći mjesto za sjesti", našalili su se Albert i Anne.
Nikola i "Spartanci" su već lagano stavljali večeru na stol koju su roštiljali gostima, trenerima i članovima pa sam sugovornike upitao za par zaključnih riječi.
- Ranije ste pitali kako približiti hokej na travi Splićanima i mislim da to uopće ne treba biti vezano uz sport. Hokej je odličan primjer sporta koji je direktno vezan uz društvo. Kako nemate vanjsko igralište možete započeti s druženjima u klupskim prostorijama, razvijati priču i onda paralelno uz to pokušati urediti sportsku infrastrukturu. Mi smo novcem od članarina i uz pomoć oglašivača uredili terene i sada je to jedno od glavnih mjesta za okupljanje lokalnog stanovništva, igrača, članova, njihovih roditelja, prijatelja i rodbine, zaključio je Albert.
Oni su u sklopu trodnevnog posjeta uživali i u znamenitostima grada Splita, a snimili su i promotivni video na brojnim lokacijama u gradu koji će kasnije biti objavljen na stranicama Europske hokejske federacije.
