Putovi kojima teku podzemne vode i brojni načini na koje su povezane ili razlozi zašto to nisu izazov su istraživačima spužvastog podzemlja krša. Krka, u toliko aspekata fenomen krša, nije, ni kada govorimo o njezinu izvorištu, iznimka.
Krka izvire iz vrela u pećini podno brda Krševca, 3,5 km sjeveroistočno od Knina. Vrelo pripada tzv. vokliškom tipu, u znanosti tako nazvanom prema mjestu Fontaine-de-Vaucluse u južnoj Francuskoj. Obilježje mu je nepresušnost, ali s jakim kolebanjima tijekom godine. Izvor rijeke Krke sastoji se od tri stalna izvora: Glavnog izvora, Malog izvora i Trećeg izvora. Glavni izvor nalazi se u špilji (sifonu) podno 22 m visokog Topoljskog slapa, na nadmorskoj visini od 224 m. Treći izvor i Mali izvor nalaze se na lijevoj obali Krke, prvi 50, drugi 150 m nizvodno od slapa. Treći izvor daje oko 3 – 5 % ukupnih voda izvora Krke, Mali izvor oko 10 – 15 %, a najizdašniji je Glavni izvor s oko 80 – 95 %. Izdašnost Glavnog izvora kreće se od 1,5 do 10 m³/s.
Ono što izvor rijeke Krke čini zanimljivim i jedinstvenim jest slap Krčić, Topoljski buk ili Veliki slap, koji se, rušeći se s 22 m visine, ulijeva u vrelo Krke. Topoljskim bukom završava i tok rječice Krčić a sam slap ušće je kojim se ona ulijeva gotovo u izvor rijeke Krke u njegovu podnožju. Glavno, nepresušno vrelo Krke vidljivo je samo ljeti kada korito Krčića presuši a Topoljski buk ostane bez vode. Dođemo li tu zimi, vrelo je Krke pokriveno obiljem slapovite vode Krčića – pa mu nema ni traga.
Krčić je u morfogenetskom pogledu izvorište rijeke Krke a danas i njezin prvi pritok. Izvire u podnožju Dinare, zapadno od sela Kijeva, na nadmorskoj visini od 375 m. Dug je 10,5 km. Za obilnih kiša ili otapanja snijega na planinama u zaleđu Krčić je neobuzdana bujična rijeka, dok ljeti potpuno presuši. Kada ljeti ne bi presušivao, Krčić kao pojam tada ne bi ni postojao a vrelo Krke bilo bi tamo gdje je danas izvor Krčića, podno Dinare, za koju i predaja kaže da je mjesto gdje se Krka rađa. Ipak, ljudi su prepoznali sezonski vodostaj Krčića i nazvali ga njegovim današnjim imenom. U nedavnoj geološkoj prošlosti, zbog hladnije klime i više padalina, nije presušivao pa su Krka i Krčić činili jedan tok. O tome svjedoče ostaci obilnih sedrenih naslaga u dolini Krčića visoko iznad današnjeg toka.
Kompleksni geološki uvjeti ovoga prostora razlog su kompliciranih hidroloških odnosa. Jaki krški izvori vezani su za dotoke podzemne vode iz planinskog područja Dinare i njezina zaleđa na području susjedne države Bosne i Hercegovine (Biondić i Biondić 2014). Trasiranja podzemnih tokova pokazala su da planina Dinara nije prepreka kretanju podzemne vode.
