Grad Split je 2000. godine donio odluku o potrebi zatvaranja i sanaciji Karepovca te je u tom smislu donesena i odluka o namjenskom povećanju cijene prikupljanja, odvoza i odlaganja otpada koja je u primjeni od 2001. godine.
2000. godine izrađena je Studija utjecaja na okoliš, a u 2002. godini su provedeni istražni radovi temeljem kojih su 2004. godine izrađena varijantna rješenja sanacije Karepovca te 2005. godine ishođena prva lokacijska dozvola za sanaciju Karepovca po tada važećem GUP-u po kojoj je sklopljen ugovor s Fondom za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost za sufinanciranje sanacije odlagališta Karepovac.
Po donošenju novog GUP-a 2006. izrađena je „nova“ lokacijska dozvola za sanaciju Karepovca i načelna dozvola kojom je projekt podijeljen na „pakete“.
2008. za vrijeme gradonačelnika Kureta je izrađen glavni projekt za paket A sanacije te je na njega zatražena dozvola za gradnju.
Iako se aktivnosti oko otkupa zemljišta na Karepovcu provode od samog početka 60-tih godina, tek 2006. ishođenjem lokacijske dozvole stvorili su se preduvjeti za intenzivno rješavanje za vrijeme gradonačelnika Puljića koje je i trajalo do 2009. godine, da bi onda bilo skoro obustavljeno te ponovo pokrenulo 2015. godine za vrijeme gradonačelnika Baldasara i završeno zaključno s 2020. godinom kada je uknjižena i posljednja čestica u obuhvatu sanacije na ime Grada Splita.
Projekt koji se intenzivno razvijao od 2000. godine zaustavljen je za vrijeme gradonačelnika Keruma koji je 2010. godine predložio Gradskom vijeću, a Vijeće usvojilo Zaključak kojim se odustaje od ovog projekta i prihvaća se odluka da se ide u izradu nove dokumentacije za „potpunu sanaciju“ terena. Kerumov savjetnik prof. Miličić, bivši gradonačelnik iz razdoblja prije osamostaljenja RH, se zalagao za metodu kojom bi se odlagalište potpuno eliminiralo na način da se gorivi dio otpada izdvoji i spali (u nepoznatoj spalionici), a ostatak odveze (na nepoznatu lokaciju) te bi se na očišćenom terenu realizirao gradski projekt Karepovac. Za taj projekt je izrađeno idejno rješenje.
Gradonačelnik Baldasar se 2014. godine vraća održivom i prihvatljivom prvotno zamišljenom projektu te Gradsko vijeće donosi odluku da se taj Kerumov i Miličićev projekt odbija kao tehnološki, ekološki i terminski neprovediv. Ishodi se izmjena dozvole budući da je u međuvremenu deponija „narasla“ i kreće u prvi javni natječaj za izvođača radova 1. faze paketa A sanacije.
Za vrijeme gradonačelnika Krstulovića Opare 2017. godine projekt je nastavljen te je ponovljena javna nabava (prethodno poništena po žalbi) za izvođača radova te stručni i projektantski nadzor i voditelja projekta te je uspješno izvedena 1. faza paketa A sanacije.
Za radove sanacije utrošeno je cca 109.000.000,00 kuna (s PDV-om). Fond za zaštitu okoliša i energetsku učinkovitost je u troškovima otkupa zemljišta, projektnoj dokumentaciji i troškovima vezano za izvođenje radova sudjelovao s maksimalnim iznosom od 59.360.000,00 kn (40% zaokružene financijske konstrukcije ulaganja sukladno Odluci o dodjeli sredstava iz 2004. god.).
Izvođenjem 1. faze smanjeni su štetni utjecaji deponije na okoliš, a dovršetkom sanacije će biti potpuno eliminirano istjecanje procjednih voda u tlo i osiguran čist zrak.
U mandatu gradonačelnika Krstulovića Opare su stvoreni i preduvjeti za nastavak daljnjih faza sanacije, tehnološki manje zahtjevnih) te je osigurano daljnje sufinanciranje troškova sanacije iz EU fondova koji su značajno porasli u odnosu na procjene iz 2004. godine jer je količina u međuvremenu odloženog otpada na Karepovcu značajno narasla.
Iz EU fondova financirat će se 60% prihvatljivih troškova (1 faza paketa A retroaktivno te 3 faza paketa A i paketi B i C) do maksimalnog iznosa 114.867.436,75 kn.
