Danas se nakon 4 i pol godine za cjelokupni svjetski nogometni puk opet igra finale svjetskog prvenstva. Toliko iščekivana utakmica, tko će dignut kipić teškog pet kila čistog 18 karatnog zlata, pitaju se svi od Eskima pa do Australaca.
Ipak, za nogometne romantike ova utakmica će dati odgovor na sada već vječito pitanje, tko je najbolji nogometaš svih vremena.
Oba Argentinca. Oba lijevaka...
Ako bi se ocjenjivala nogometna čarolija, fizička moć, energija, asistencije, golovi, osvojene titule pogotovo titula svjetskog prvaka i naravno karizma igrača tada po mom gustu tu bi se našlo odabrano društvo u kojem su Zinedine Zidane, Franz Beckenbauer, Edson Arantes do Nascimento Pele, Ronaldinho Gaucho, Luis Nazario da Silva Ronaldo, Cristiano Ronaldo CR7, Lionel Andreas Messi i Diego Armando Maradona. Svi su to veliki igrači ipak dvojica od njih su po mom sudu nadnaravni.
Oba Argentinca. Oba lijevaka. Oba metar i lamica. Jedan mali Diego rođen u teškom siromaštvu u predgrađu Lanusa sanjao je da će igrati na svjetskom prvenstvu i postati svjetski prvak sto je ovjekovječeno kamerom na prašnjavom lokalnom igralištu.
Sa 16 godina potpisuje za Argentina Juniorse, te nakon pet godina na putu za Barcelonu usput potpisuje za Boca Juniorse s kojima osvaja prvenstvo Argentine. U međuvremenu nije pozvan na SP 1978, ali zato na SP u Japanu za naraštaj U20 rastura i biva najbolji igrač i osvaja turnir pobjedom protiv SSSR-a u finalu 3:1.
Prije same Barce igra SP 1982 gdje isprovociran od talijanskih mesara dobiva crveni karton. U Barci igra dobro osvaja Copa del Rey: 1983, Liga kup: 1983, Španjolski Superkup: 1983. U istoj toj Barci prolazi pakao nakon loma noge koju mu lomi Andoni Goikoetxea sirovina iz Athletic Bilbaa.
Sa zlatnim kipićem Diego se vraća u Napulj...
Na kraju 1984. po njega dolazi Corrado Ferlaino vlasnik S.S.C Napolija i odvodi ga u Napulj idealno mjesto za njega, urbano sirotište taman je to što Diegu treba. Tu se snalazi kao riba u vodi trenira 'ka lud stiže opčarati mase tifoza i polako Napoli dobiva konture ozbiljne ekipe. 86' odlazi na SP u Mexico, vrijeme i tereni kao naručeni za njega.
Tu s bunkeraškom Argentinom dolazi do kraja. Sam igra i zabija, tu je akcija svih vremena i Božja ruka i to sve protiv Engleza koji su par godina prije grubo rečeno pomeli Falklandske otoke i pripojili ih britanskom kraljevstvu. Domaća novinarska gromada u jednom bezvremenskom članku daje mu nadimak koji će ga doživotno krasiti, Mali Zeleni.
Sa zlatnim kipićem Diego se vraća u Napulj gdje s donedavnim borcima za opstanak 1987. osvaja Seriu A tada najjaču ligu na svijetu, iste godine osvaja i talijanski Kup. Osvaja i Kup Uefa 1989. da bi prvenstvo ponovno osvojio 1990. te još i Superkup Italije. E, tada dolazi dugo očekivano SP 'Italia 90.'. Do polufinala se ne događa ništa spektakularno, u četvrtfinalu Argentina po velikoj vrućini na penale izbacuje Jugoslaviju i tada karte se miješaju na najgori mogući način za Maradonu. Argentina igra polufinale protiv Italije u Napulju. Maradona olako shvaća prevrtljive Talijane, koji su mu se godinama kleli i klečali za njim po ulicama Napulja.
Uvjeren je da će Napolitanci navijati za njega u majci svih utakmica, jer su na jeziku stalno u nekakvom ratu sa sjeverom Italije. Italija je povela 1:0 i onda je brzonogi Cannigia glavom iz nevjerojatne pozicije prevario Zengu za produžetke. Došlo je do penala i vjerovali ili ne na nesreću Maradone on je svoj pogodio, balun u jednu Zenga u drugu stranu, gol, i Argentina je prošla u finale gdje su ih suci unakazili s dva crvena kartona, te su ih iz nekog smiješnog penala golom Bremea Nijemci dobili. Poslije toga više ništa nije bilo isto, Maradona je postao "persona non grata" nešto poput Isusa, zatvaran, osuđen i izbačen iz nogometa. Eutanaziran.
Netko uživo u Kataru, netko uz kokice i HTV 2
Jasno je da je autoru teksta Diego Armando Maradona najbolji igrač svih vremena. Ipak i nakon svih vremena postoji vrijeme. E tu sad nadire onaj drugi meni isto dragi 'Argentino' Leo Messi. Totalno druga priča, kao dijete dolazi u LaMasiju ili La Messiju kako god i pored nerijetko viđenog talenta uči od najboljih. Za Barcelonu nastupa u društvu velikog Ronaldinha koji je već tada uvjeren da je mali nadnaravan. Kad o tebi to misli veličina kao sto je zubati Brazilac onda ti je samo nebo granica.
Messi se pretvorio u stroj za golove asistencije i titule osvojio je sve što se osvojit može Coppu, SP U20, puste Lige prvaka, La Ligu više puta, s PSG-om Ligue 1, Olimpijadu osim eto ga na Svjetsko prvenstvo. Messi je istinski velikan bajkovito rečeno 'Gospodar prstenova', fali mu još jedan da bi poprimio fizički oblik i ustoličio se kao najveći nogometaš svih vremena.
U pomoć će mu kao i dosada uskočiti njegova Nazgul konjica u liku Acuna, Otamendija i ostalih u plavo bijelim trikoima. Messi u što ne sumnjam kad podigne pet kila zlata jedan mali dječak Diego Armando će mu od srca čestitati, čestitat će mu svi ostali i ja naravno. Dok će onaj drugi, zločestiji alter ego maloga Diega, sam Maradona, napokon mirno dočekati vječiti mir. Ipak će za mene, ako Diego od nedjelje ne bude više najveći igrač, ostati najveći zaljubljenik nogometa ove jedinstvene igre.
Danas, 18. prosinca 16 sati, pa dalje, netko uživo u Kataru netko uz kokice i HTV 2.
