Iza Ivice Grubišića Gire je 40-tak godina, ajmo to tako reć, kotarskog aktivizma na Sirobuji. Nakon nedavnih izbora za kotare i mjesne odbore njegova nezavisna lista osvojila je pet od sedam mjesta u kotarskom vijeću, a jedini protukandidat bio je HDZ koji je vladao proteklih četiri godine. Razgovarali smo o listi prioriteta za ovaj mandat.
- Bio sam tu dugo godina i 2018. godine sam se odlučio ne kandidirati se. I tada je HDZ dobio MOST sa 4:3. Da budem iskren, nisam se mislio vraćat jer sam računao da sam dosta dao za kotar i onda su mi u zadnju godinu dana dolazili pojedinci i pojedine grupe građana da bili se ponovo angažirao. Pred nama je izmjena Urbanističkog plana Sirobuje, primjedbe na GUP Splita, dovest ćemo jednu autobusnu liniju u naselje, projektna dokumentacija za osnovnu školu, dječji vrtić...
Dakle, mi smo za Sirobuju učinili puno, a ima toga još dosta. Vjerojatno su se zaželjeli mene jer smo tu bili više desetljeća pa onda, navikli se. Izabrali su mene na osnovu dugogodišnjeg prethodnog rada i onoga što sam nudio za sljedeći mandat. Građani i ja imamo jednu posebnu vezu. Svi su se oni meni obraćali šta god im je trebalo. Svi su imali broj mog mobitela. U podne u ponoć.
Produžetak 18-tice
Produžit će te 18-ticu od Citija do Sirobuje?
- Ona sad ide do City Centra i to je linija koja se naziva Brnik-HNK-Brnik. To je moja ideja stara 10-tak godina, ali smo morali čekati da se probije ulica Hrvatske neovisnosti koja spaja Sirobuju sa Vukovarskom ulicom kod City Centra. Ona je nama jako važna jer tu liniju dosta koriste srednjoškolci i studenti. Imamo dosta linija koje idu Poljičkom cestom, ali ova ide drugim dijelom grada.
Što kažu u Gradu i Prometu?
- Podržavaju tu ideju. Grad će napraviti autobusno ugibalište i zadnja postaja više ne bi bila kod Citija.
Kakve izmjene GUP-a predviđate vezano za Sirobuju?
- GUP iz 2007. godine je vrijeme pregazilo i on se mora mijenjati. Zatražit ćemo i izmjenu Urbanističkog plana uređenja Sirobuje kojega je vrijeme također pregazilo. Našli smo novu lokaciju za osnovnu školu na gradskom zemljištu koje je trenutno uzurpirano od pojedinaca. I sad radimo na tome da se postojeća lokacija za nju promjeni, a to ne može bez izmjene GUP-a. Postojeća lokaciji škole je na privatnom zemljište koje bi grad trebao otkupiti, iskeširat na desetine milijuna kuna, a grad ima svoje zemljište. Sad traju sudski postupci da se uzurpatori maknu s gradskog zemljišta. Takvih uzurpiranih parcela imamo i za dječji vrtić. Jednu takvu smo oslobodili prije dvije godine i na njoj napravili dječje igralište. To je Gradu velika olakšica.
Visokogradnja među obiteljskim kućama
Na Sirobuji niču visoke zgrade priličnim intenzitetom. Je li to primjereno užoj okolini?
- Protiv smo toga. Radi se o zgradama privatnih investitora sa stanovima za tržište. Gradi ih se sedam, osam. Znao sam šta će se dogoditi. Kad smo prije deset godina komunalno opremili Sirobuju, kad je došla kanalizacija koje prije nije bilo, došla je nova vodovodna i elektro mreža, javna rasvjeta, telefonija, kad se naselje oplemenilo sad je za privatne investitore postalo primamljivo. Nije više kao nekada: "Neću ja ić živit na Sirobuju!"
I šta se sad događa? Pretjerano je, pregusto. A ne grade se škole, vrtići. Želimo da se uz tu buduća stambena izgradnja planiraju i javni sadržaji koji su kotaru potrebni. Oni sad na malom prostoru rade te zgrade i usudio bih se reći, obzirom da sam s urbanistima koji su davno govorili kako je Sirobuja jedan veliki get vodio bitke, da se sad provodi getoizacija. To su visoke zgrade na malom prostoru i ne sliči ni na šta. Sirobuja je bila ljepša bez njih. Zašto na području Splita ne bi bilo naselja, kako smo to nekada zvali individualna izgradnja s obiteljskim kućama P+2?
Problem je onda i parking?
- Izgrade oni parking, jedno mjesto po stanu pa i više za veće stanove, kako im zakon nalaže, inače ne bi dobili građevinsku dozvolu. Ali se događa to da nitko kupcu stana ne može narediti da kupi i parkirno mjesto. Bude im skupo i onda se takvi parkiraju okolo na ulicu. I onda za ludu zakon.
Sirobujska geneza
Sirobuja je na ovim izborima imala 2.525 birača. Koliko ima stanovnika?
- Moglo bi se reći da ima negdje do 3.500. Upravo su te stambene zgrade doprinijele da se ubrzano povećava broj stanovnika. A 60-tih godina na Sirobuji je bilo desetak kuća. Bila je to pustopoljina između Stobreča i Splita, Lovrinca i Šina. U to vrijeme najviše je bilo vinograda i nešto poljoprivrede. 70-tih počelo se s plastenicima. Bila je to "dolina cvijeća". Odumiranjem starijih ljudi koji su obrađivali polje, a i novim trendovima u društvu, kao u cijeloj državi, počelo se prodavati zemljište, ljudi gradili kuće. Bilo je perioda kad se u Splitu nisu mogli kupiti stanovi. Velike splitske firme su gradile za svoje radnike, a tu je bila i vojska, njihov vojno-stambeni fond. Tko je 60-tih radio u Njemačkoj kupovao bi po Getu, Varošu, Radunici derutne stanove ali je i to nestalo. Onda su ovdje uzeli parcelu i gradili obiteljsku kuću. Sve je to bilo bez urbanističkih planova. Tadašnji mozgovi su smatrali da se trebaju graditi samo zgrade, neboderi kako bi Split imao 300.000 stanovnika. Tada se to zvala stambena izgradnja visoke gustoće. Ali je život, potreba gurala svoje. I te kuće nisu imale dozvole.
Urbanizam je bio u funkciji politike, a Sirobuja urbanistička crna rupa?
- Uvijek je tako. Nisu se planirale obiteljske kuće P+2. Smatralo se da je to luksuz. Taj GUP iz 1976. godine se mijenjao 27 godina poslije jer ga je život pregazio. Kad je početkom 90-tih došlo do propasti tog sustava i kad je splitsko gospodarstvo "leglo" prestale su se graditi visoke zgrade, a potražnje za stambenim prostorom je i dalje bilo. Dolazilo se iz Sinjske, Drniške i Imotske krajine, ali i iz Hercegovine. Bilo je važno dobacit se do Splita. I kako kuće nisu imale dozvole teško je bilo dobit priključak za struju, vodu. Kanalizacija, uređene ceste, škole i vrtići su bile samo misaone imenice. Na kraju je vlast od velikog pritiska popustila, kuće su se legalizirale.
Uvijek nešto fali
Što još nedostaje Sirobuji od javnih sadržaja?
- Zato želimo da ova nova stambena izgradnja sa stanovima za tržište bude planski i da se rade prateći sadržaji. Nama fali još jedno igralište i mali sportski centar. Kao kotar želimo utjecati na razvoj našeg naselja na taj način. Urbanisti su mi znali reć kako je Sirobuja nelegalna, a ja sam im rekao kako se ljepota njihovog planiranja vidi na Pazdigradu, Radoševcu, Žnjanu. To je katastrofa. Nemaju cestu ni kanalizaciju, ali imaju pogled na more.
Iz raznih kotara se grinta kako su sredstva koja im Grad daje nedostatna. Obično se radi između 150 do 200 tisuća kuna godišnje. Koliko vi smatrate da je za Sirobuju optimalno?
- Ja sam jedini bio predsjednik kotara, kad su tek ustanovili ti novci i nisu bili zamišljeni za neke velike projekte nego za sitne komunalne popravke, koji je rekao da se ta sredstva mogu komodno ukinit, al da me prate u mom programu rada i kad im dođem u Banovinu da mi nešto treba to i realiziraju.
