Vjerskiportal bitno.net objavio je veliki intervju s 50-godišnjim šibenskim ginekologom Ivanom Zmijanovićem koji je, kako sam kaže, nekada radio abortuse, a onda ga je Gospodin prosvijetlio i sve je shvatio na koncertu Parnog valjka u Spaladium Areni u Splitu.
"Gospodin mi je usred rock koncerta, u naguravanju s drugim ljudima, darovao neprocjenjivo iskustvo spoznaje. Kao da mi je na trenutak dopustio da sve oko sebe vidim Njegovim očima", rekao je.
Nekada sam radio abortuse, ali onda me je Gospodin pretvorio u vojnika koji se bori za djetetov život"
Na početku je prepričao kako je jednu ženu odgovorio od abortusa:
"Njezin porod nije bio dug i kompliciran, ali se, kao i svaka druga žena u rađaoni, pošteno namučila. Porod je kao križni put, težak i bolan, koji svoj puni smisao prima u onom prekrasnom trenutku kada majka stavi svoju bebu u naručje. Križni put ne bi imao smisla bez uskrsloga Krista. Majka je držala bebu u naručju, poljubila je u čelo i uputila mi pogled prepun suza.
Mislim da mi je htjela zahvaliti. Rekao sam joj da se odmori i izašao iz rađaonice. Zahvalio sam Bogu na svemu. Prvenstveno na ovome daru života, ali i Njegovoj nevjerojatnoj intervenciji u moj život. Naime, nekada sam radio abortuse, ali onda me je Gospodin pretvorio u vojnika koji se bori za djetetov život. U vojnika koji je upravo dobio još jednu bitku."
Napravio je prvi abortus, a onda se prepoznao u svetom Pavlu
"Prvi abortus napravio sam kao specijalizant. Ne sjećam se konkretnih detalja, ali znam da oko toga nisam previše dramatizirao. Abortus sam doživljavao kao dio našega posla, nešto što moram odraditi. Ne želim se opravdavati kako sam bio zaveden ili u nekoj zabludi. Jednostavno nisam razmišljao o težini i posljedicama toga čina. U Šibeniku je tada bilo znatno više abortusa nego danas, a većinom smo ih radili mi, mladi specijalizanti. Tada sam se pokušao uvjeriti kako se samo pridržavam zakona, odnosno ženama pomažem ostvariti njihovo zakonsko pravo na prekid trudnoće.
Ustvari sam se ponašao kao Savao koji je pristao na kamenovanje svetog Stjepana. Sveti Pavao se prije obraćenja, dok je još bio Savao, poput mene, nije ogriješio na tadašnji židovski zakon. Danas san svjestan kako sam se i ja, poput Savla, pokušao opravdavati kako se pridržavam zakona, ali moje srce je bilo nemirno. Duboko u sebi znao sam da radim nešto protivno Božjoj volji. I to me počelo sve više kopkati. Od tada sam često osjetio potrebu za razgovor sa ženama koje su došle na abortus. Zanimali su me njihovi motivi, što ih je natjeralo na taj težak čin."
Duhovna obnova
"Za vrijeme duhovne obnove u Lištanima 2014. vozio sam se biciklom kroz Livanjsko polje. Promatrao sam prekrasan pejzaž, zečeve u polju i orlove u zraku. U tom pedaliranju, koje je trajalo možda sat ili dva, pred očima mi je prošao čitav moj život, od djetinjstva do toga dana. Na biciklu sam, uz Isusovu pomoć, posvijestio sve svoje grijehe.
Oplakao sam svaki abortus. Pokajao sam svaku priliku u kojoj sam propustio pomoći nerođenoj bebi. Vrtio sam pedale i plakao nad svime lošim što sam počinio, od abortusa do drugih grijeha. Kada sam se napokon zaustavio i sišao s bicikla, u srcu sam osjetio predivan mir. Znao sam da sam upravo doživio poseban trenutak milosti koji prije nikada nisam osjetio. Bio je to susret sa živim Bogom koji čovjeka mora promijeniti. Jedna naša obiteljska prijateljica nedavno mi je rekla kako se sjeća mojeg povratka s tog bicikliranja. Kaže da sam imao takav izraz lica da je odmah znala kako sam doživio nešto čudesno."
Susret s Bogom na koncertu Parnog valjka
"Prije nekoliko godina bio sam sa svojom suprugom na koncertu Parnog valjka u splitskoj Spaladium Areni. Aki je pjevao Molitvu. Posebno me se dojmio onaj stih u kojem pjeva kako smo 'pred Bogom svi isti'. Gospodin mi je usred rock koncerta, u naguravanju s drugim ljudima, darovao neprocjenjivo iskustvo spoznaje. Kao da mi je na trenutak dopustio da sve oko sebe vidim Njegovim očima.
Na koncertu sam shvatio kako smo pred Bogom svi jednaki: i ja kao liječnik, ali i ona žena koja namjerava prekinuti trudnoću. Niti sam ja bolji od nje niti je ona gora od mene. Bog me je pozvao da joj pomognem. Isus nam je dao primjer. On je sigurno ne bi osudio, nego bi, kao u onoj situaciji s preljubnicom, zaustavio kamenovanje. Isus nije rastjerao svjetinu ili im zaprijetio da je ostave na miru. Ljudi su se zaustavili jer su u Njemu prepoznali milosrđe. Uplašili su se jer su spoznali da Isus poznaje njihovo srce, sve njihove grijehe i dvoličnosti."
"U smrtnoj opasnosti su duše liječnika koji izvode abortus"
"Ljudi me pogrešno doživljavaju kao borca za nerođene bebe. Istina je ustvari drukčija. Ja vjerujem da se u bolnicama ne odvija borba za nerođene, nego za nas rođene. U tom trenutku u smrtnoj opasnosti nalaze se duše liječnika koji izvode abortuse, ali i roditelja koji su pristali ubiti svoje dijete. Siguran sam da bebe nisu u opasnosti. Ako ih njihove majke doista odbace, Bog će ih namiriti, On će se pobrinuti za njih.
Nerođene bebe će sigurno biti dobro. Bog će sebi vratiti onaj predivni poklon, koji je bio namijenjen nama. U svim bolnicama, u svijetu i u Hrvatskoj, na svim mjestima u kojima se rade abortusi, zapravo se vodi borba za našu dušu", zaključio je u intervjuu za bitno.net.
2008. zaboravio pacijenticu u ordinaciji
Zmijanović je 2008. završio u medijima nakon što je zaključao svoju pacijenticu u hodniku ordinacije, pisala je tada Slobodna Dalmacija.
Naime, doktor Ivan Zmijanović s Odjela za ginekologiju šibenske bolnice zaboravio je da mu je pacijentica još uvijek u ordinaciji, zatvorio ključem vrata i otišao kući. I dok su je u čekaonici čekali snaha i dvogodišnja unuka, 50-godišnja pacijentica nije mogla izaći iz ambulante.
Medicinsko osoblje ju je gledalo kroz staklo na vratima hodnika i nije joj moglo pomoći, jer je jedino Zmijanović imao ključ i nije se javljao na mobitel. Gospođa je cijelo vrijeme bila na mobitelu sa sinom, koji je pozvao i vatrogasce, no njihova pomoć nije bila potrebna - puštena je na slobodu tek kada se pojavila jedna čistačica koja je imala rezervne ključeve.
