Vojne snage danas osuđenog ratnog zločinca Ratka Mladića granatirale su Zadar, Šibenik i Sinj 1991. godine, a krajnji cilj bio mu je izbiti na more. Najbliže je ostvarenju tog plana došao napadom na Šibenik u rujnu 1991., kad su snage JNA došle nadomak svog cilja, do Šibenskog mosta. No, dalje nisu stigle – tu ih je čekala obrana Šibenika i hrvatski general Rahim Ademi, bivši časnik JNA koji se priključio Hrvatskoj vojsci. Ademi u razgovoru za Al Jazeeru objašnjava da je Mladićeva namjera bila presjeći Hrvatsku na tom dijelu napola, s pravcima i prema Sinju i Biogradu.
U tom slučaju otvarali bi mu se novi pravci, posebno prema Splitu i južnije, te bi pad Šibenika, kaže, bio pitanje cijele Dalmacije. Zato obranu Šibenika Ademi smatra jednom od najvećih hrvatskih pobjeda, piše Al Jazeera.
Bio je to prvi vojni poraz Ratka Mladića u Hrvatskoj, a mnogi kažu da Mladić i nije bilježio drugo do poraze.
-To je bila vojska koja je bila modernizirana, s tenkovima, a u to doba mi se nismo imali čime braniti. Onda sam organizirao osvajanje vojarne u Rogoznici, gdje smo došli do teškog naoružanja i topova i tu smo preko noći formirali topničke bitnice i postavili obranu ispred Šibenika. I tako smo obranili Šibenik, a poslije toga smo išli negdje 25 kilometara iza Vodica, prema Gaćelezama se uspjeli prebaciti i s tim smo izvršili deblokadu Šibenika. To je bio njegov poraz, a ja smatram kao vojnik da je to najveća pobjeda Hrvatske vojske i prva pobjeda u Domovinskom ratu, u ratu u Šibeniku - kaže Ademi.
Ademi je, dok je to područje bilo pod njegovim zapovjedništvom, onemogućavao Mladiću i zauzimanje brane Peruća, čijim je rušenjem kasnije prijetio, a suđenje za njezino miniranje još je u tijeku – na optuženičkoj je klupi general Borislav Đukić, prije dvije godine izručen Hrvatskoj iz Crne Gore. Tada je bilo ugroženo više od 50.000 ljudi.
Ademi: 'Nisam ga upoznao, hvala Bogu'
"Bio sam tamo zapovjednik 126. brigade u Sinju i u to doba dok sam ja bio zapovjednik on se nikad nije uspio približiti Perući, a miniranje Peruće se desilo poslije mog odlaska iz 126. brigade."
Mladića, navodi, nije nikada sreo ni upoznao – "hvala Bogu", kaže, jer misli o njemu i kao čovjeku i kao časniku sve najgore. Gledali su se samo preko nišana, a u svakom napadu na Šibenik, ističe, "polomio je zube".
"Mogu reći da on nije bio nikakav vojnik. On svoje vojničke vještine ratovanja nikada nije pokazao, on je pokazao samo 'hrabrost' na nedužnim civilima, ubijajući civile i ljude koji su bili nenaoružani. A što se tiče bitaka, tu je uvijek bio veliki gubitnik, a njegova osoba se najbolje vidi u Škabrnji što je napravio – tamo je ubijao civile – i u Srebrenici. To je njegova najveća sramota, načinio je ratni zločin na civilima, i to ne jedan nego više. On je bio tu zapovjednik, najodgovorniji je bio i jedino je znao da tuče po civilima, a kad je naišao na Hrvatsku vojsku, uvijek se povlačio – gdje je osjetio da su civili, nenaoružan narod tu je poslao tenkove i pravio je zločine, a gdje je naišao na otpor Hrvatske vojske uvijek se povlačio, tako da je doživio poraze od Hrvatske vojske dok god je bio ovdje."
Cijeli članak pročitajte ovdje.
