Na današnji dan prije točno tri godine, u 12 sati i 19 minuta, razoran potres od 6.2 Richtera pogodio je Petrinju i Baniju. Poginulo je sedmero ljudi. U nastavku objavljujemo priču Gabrijele Cindrić (26) iz 2021. i njezin susret s vatrogascima koji su je spasili. Na djevojku iz Petrinje se srušio strop i bila je zatrpana četiri sata dok je nisu izvukli iz ruševina zgrade Gradske uprave.
- Gdje si, Gabi naša, začuo se se povik iz vatrogasnog kombija. A na licu Gabrijele Cindrić iz Petrinje osvanuo je široki osmijeh. Bili su to njeni heroji. Ljudi iz JVP Novska koji su je s HGSS-ovcima i drugim volonterima spasili iz sravnjene zgrade Gradske uprave gdje je radila kao referentica za javnu nabavu. Potrčali su jedni drugima u susret, čvrsto su se zagrlili nekoliko sekundi, kao da se grle dobri stari prijatelji. Svaki susret u njima budi emocije, a kako i neće. Oni su njoj spasili život, a ona je promijenila njihov.
Gabrijela je oduševljeno gledala svoje heroje - Ivanu Herceg, Josipa Komljena, Kristijana Čutića i Gorana Bezenšeka.
- Nakon gotovo godinu dana otkako su me spasili iz ruševina, smogla sam hrabrosti da se suočim sa zgradom koja me umalo koštala života. Teško je to opisati ljudima koji nisu nešto slično doživjeli. Sve ovo vrijeme borim se s bljeskovima i slikama koje sam proživjela - priča Gabrijela za 24sata.
Prisjeća se tog dana, jednog poziva. Umalo ju je stajao života. Naime, Gabrijela je bila na godišnjem odmoru, ali su je zamolili da odradi dio nabave zbog štete od potresa od dan ranije koji je bio puno blaži. Taman je bila na izlasku kada je zazvonio telefon. Vratila se u ured. U tom trenutku udario je potres. Cijeli strop se srušio na nju.
Mladost i snažan duh održavao je na životu. Unatoč klaustrofobiji, uspjela je preživjeti.
Satima je bila zarobljena pod ruševinama.
“Samo diši duboko, naći će te” bodrila je samu sebe. Za to vrijeme vani se odvijala paralelna drama. Ljudi koji su bili prvi u spasonosnom pothvatu opisuju nam što se događalo dok je Gabrijela uzalud vikala i dozivala, dok je očajava što ne može pomicati ruke da dohvati mobitel koji joj je non stop zvonio.
Nije mogla ni odgovoriti da je živa
- Ono što je bilo strašno nakon potresa jest to što su svi ti vatrogasci također ljudi s obiteljima koji su isto bili van sebe od straha što je s njihovom djecom, supružnicima, roditeljima, jesu li svi živi..., a moraju spašavati druge i raditi svoj posao - prisjetio se spašavanja Gabrijele vatrogasni zapovjednik JVP Novska Zlatko Pješ koji ovoga puta nije mogao posjetiti svoju Gabrijelu.
Ulicama Petrinje, zatrpanim od cigle i šute, polomljenih krovova i slomljenih grana drveća, vladala je panika, strah, izbezumljenost no ovi hrabri ljudi, koji se nikako ne vole tako nazivati, sve su to proživljavali kao i ostali građani no morali su raditi i svoj posao.
Zlatko se u jednom trenutku susreće s Gabrijelinom majkom koja je bjesomučno tražila kćer.
Cijela obitelj zajedno sa zaručnikom Kristijanom Jukićem (28) dali su se u potragu.
- Ženica koja je za dvije glave manja od mene, uhvatila me za kragnu s mojih 180 cm visine i preko 90 kila digla me s poda i rekla odlučno: “Nađite mi dijete!”. Onda znate koja je to snaga volje. Kasnije mi je pričala da se toga ni ne sjeća no da je cijelo vrijeme osjećala da joj je kćer živa – kaže nam Zlatko koji se danas na tu scenu u nevjerici nasmije.
Bez previše razmišljanja, Zlatko se s kolegama vatrogascima uputio u ruševinu gdje se više nisu prepoznavale prostorije.
Pridružili su im se i HGSS-ovci, volonteri, a poslije i zdravstveni djelatnici.
- Došao sam pred ta vrata i pokušao ih otvoriti, no to nije bilo moguće jer je dva metra šute prekrivalo prostoriju. Pomislio sam: “Nema šanse da tu ima živih”. Pa tamo je bilo 10 do 15 kubika cigle, betona, prašine. Ljudima je teško zamisliti sada te scene. Bilo je opasno uopće biti u razrušenoj zgradi zbog naknadnih potresa. Dakle svi koji su bili unutra su riskirali život – dodaje Zlatko.
Cijeli članak pročitajte OVDJE.
