Prvo izdanje konferencije Future Minds, u organizaciji Međunarodne škole Harfa, održano je ovaj vikend u Tehnološkom parku u Splitu te donijelo niz korisnih spoznaja i rješenja na temu obrazovanja, mindseta i mentalnog zdravlja djece i mladih. Konferencija je okupila oko 300 posjetitelja, od stručnjaka iz područja obrazovanja do roditelja, poslovnih lidera i stručnjaka za ljudske resurse, koji su prepoznali ove teme kao jedne od najvažnijih tema današnjice. Podršku konferenciji dolaskom je iskazala i državna tajnica iz Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih Zrinka Mužinić Bikić.
Jedna od glavnih poruka konferencija bila je da uspješna budućnost mladih, koja podrazumijeva zdrave socijalne odnose i dobro nošenje s izazovima koje nose život i posao, počinje prvenstveno time koliku emotivnu otpornost razviju u mladim godinama. Na tu temu govorili su brojni profesori, psiholozi, pedagozi, vrhunski sportaši, poslovni ljudi…, koji se slažu da je odgovornost na odraslima, počevši od roditelja, do sustava i poslodavaca.
„Sva istraživanja pokazuju da dobar odnos s makar jednom odraslom osobom u razvojnim godinama stvara psihološki otporno dijete. To može biti i roditelj i učitelj. Djeca moraju dobiti dobru sliku o sebi i razviti uvjerenje da su važni samo zato jer su ljudska bića. Trebamo ih pustiti da „žive život“, a ne ih previše štititi jer život sam po sebi donosi dovoljno podnošljivih stresora koji su potrebni da bi se otpornost na stres i teške emocije razvila“, istaknuo je dr.sc. Toni Maglica s Filozofskog fakulteta u Splitu.
Dodaje kako mladi kontinuirano šalju tri važne poruke – jedna je da im treba smisao i da traže modele tog smisla, druga je da žele razviti odnos s nekim, pripadati i biti voljeni, a treća je da trebaju granicu, a odrasli su tu da je postave.
„Zamka je u tome što im nudimo uloge, a ne naše osobnosti. Mlade ne zanima što smo po zanimanju. U eri smo zanemarivanja djece“, dodao je.
Nema osobe koja ne voli učiti?
Druga zamka je olakšavati im put do ocjena i postignuća kako bi bili u rangu s drugom djecom.
„Ako je dijete dobilo ocjenu koju nije zaslužilo, dajemo mu poruku da je u redu doći do rezultata na krive načine. Danas se traži samo reprodukcija znanja i činjenica, a to nije način na koji potičemo kritičko mišljenje kod djece. Problem je i taj što djecu uspoređujemo po samo jednom kriteriju, a sustav vrednovanja bi trebao izgledati tako da se dijete uspoređuje samo sa sobom, da teži boljem postignuću. Poruka koju im trebamo dati je da prepoznaju u čemu su dobri, u čemu nisu, a u čemu mogu postati bolji vježbanjem. Time se stvara otpornost djece za sutrašnje izazove koje će imati na tržištu rada. Ako nikad prije nije doživjelo neuspjeh, onda će se dijete kao odrasla osoba jako teško nositi s njim na radnom mjestu“, istaknula je dr.sc. Morana Koludrović s FFST.
„Naučila sam da nema osobe koja ne voli učiti, jer učimo cijeli dan, svaki dan, ali ne volimo načine na koje nas poučavaju. Treba nam nastava usmjerena na proces učenja i na samog učenika te micanje od toga da ih stalno korigiramo. Tada đak neće imati osjećaj nepravednosti nego će osjećati da je napravio svoj maksimum, a poanta je da budemo najbolji u onome u čemu možemo biti najbolji.“
Psihologinja Andrea Trezić uputila je na još jedan velik problem s kojim se susreće u praksi.
„Djeca se jako često javljaju radi usamljenosti. Ne znaju se povezati s drugima i osjećaju se nekompetentno za to. Žive u svijetu uspoređivanja na društvenim mrežama i traže validaciju kroz brojeve. Ne znaju izraziti emocije jer u ovom brzom svijetu nemaju priliku naučiti kako da ih izraze. Istovremeno, roditelji sami često ne osjećaju samoostvarenost te se ni oni ne znaju nositi s emocijama, što se onda reflektira na djecu. Poruka roditeljima je da, umjesto da stalno štite djecu od neugodnih iskustava, brinu i o sebi. Roditelj će djetetu najviše pomoći ako si nađe 30 minuta u danu samo za sebe. Ako imaju više djece, neka budu s njima pojedinačno, ne nužno dugo. Emocionalno dostupan roditelj ne znači nužno fizičku blizinu ni količinu vremena“, rekla je Trezić.
Izazovi s kojima se djeca susreću u razvojnim godinama, ako se ne preveniraju, dolaze posebno do izražaja kada mladi uđu u svijet rada. Često čujemo da današnje generacije imaju drugačija očekivanja od posla, autoriteta i života. Da brzo odustaju, da su neotporni na stres, da i najmanju kritiku teško podnose. Stručnjaci smatraju da je odgovornost na odraslima.
„Smatram da nije točno da nešto nije u redu s Gen Z kako se često voli misliti, nego svaka generacija ima svoje slabosti i snage. Oni su odrastali u posebnim okolnostima, doživjeli su pandemiju u formativnim godinama, dugo su bili izolirani, slušaju stalno o krizama i ratovima i puno vremena provode na društvenim mrežama. To ih je oblikovalo na način da traže smisao, a ne da ne žele raditi. Tu dolazimo do odgovornosti rukovoditelja koji moraju biti sposobni prevesti strategiju tvrtke u konkretne aktivnosti. Bez suradnje roditelja, škole i poslodavaca ne možemo napraviti bolju budućnost za nove generacije. Naglasak treba biti na ključne kompetencije, a to su strateško i kritično razmišljanje te vlastita odgovornost. Obrazovni sustav bi trebao ugraditi više životnih primjera u kurikulum“, rekao je Szabolcs Annus, viši direktor ljudskih potencijala i korporativnih poslova OTP banke.
„Iz našeg iskustva, znanje nije presudno i oni s najboljim ocjenama nisu ti koji ostvaruju najbolje radne rezultate. Njima su često najveći izazov javni nastupi, navigiranje u konfliktu te strah da će ispasti glupi ako pitaju nešto na sastanku. Zato je puno važnije od ocjena to koliko su socijalno i emotivno inteligentni i kako će se uklopiti u tim. Diploma samo otvara vrata.“
Mladima nedostaje vještina komunikacije
Psihologinja Tea Filipović također je uputila na važnost razvijanja otpornosti na negativne emocije kod mladih.
„Mladi neuspjeh doživljavaju na jako potenciran način. Smatraju da ne vrijede ako ne uspiju, a iz neuspjeha se najviše uči. Otpornost nije nešto s čime se rađamo, nego nešto što vježbamo kroz život. Nove generacije žele da se posao prilagođava njihovom stilu života, a ne oni poslu. Puno važnija im je fleksibilnost nego plaća, no ono što im u svemu tome nedostaje je vještina komunikacije jer se danas sve odvija preko aplikacija, od komunikacije s prijateljima, do naručivanja hrane i kontaktiranja doktora. Fali im interakcije licem u lice“, rekla je.
Đordana Barbarić, defektologinja s dugogodišnjim iskustvom u radu s mladima smatra da je dužnost odraslih naći potencijal u svakom mladom pojedincu, uključujući one iz tzv. ranjivih skupina.
„Zanimljivo je da mladi kao svoju najveće brige ističu to hoće li imati stan i hoće li imati penziju. Kontekst nesigurnosti u kojem živimo, krova nad glavom i zaposlenja su teme koje jako brinu mlade činilo nam se tako ili ne. Da bismo kao društvo stvorili ispunjeno mlado biće spremno za životne izazove trebaju nam različiti mehanizmi, a smatram da je ključno pozitivno potkrjepljenje i nagrada za ono što su dobro napravili te postavljanje granica kad je potrebno. Djetetu treba dati da bude viđeno, da gubi i nosi se s neuspjehom te da uči na svojim greškama, ali i poručiti mu da smo tu za njega.“
Organizatorica konferencije: "Pripremamo li djecu na pravi način za život koji ih čeka?"
Organizatorica konferencije, osnivačica i ravnateljica Međunarodne škole Harfa, Irena Orlović, istaknula je:
„Veliki odaziv na konferenciju potvrda je koliko nam je svima ova tema važna i koliko je važno da se svi u obrazovno-odgojnom procesu njome bavimo. Glavna poruka koju smo htjeli poslati je da se kao društvo moramo ozbiljnije zapitati pripremamo li djecu na pravi način za život koji ih čeka, a svi naši panelisti poručili su da možemo puno bolje. Ne možemo riješiti problem u jedan dan, ali zato smo temu postavili kao prioritet u javnom diskursu, a to je početak svake velike promjene. Ne revolucija, nego dijalog, a posebno mi je drago da smo ga otvorili u Splitu. Hvala svima koji su došli i podržali Future Minds konferenciju za koju smo sigurni da će biti dugogodišnji događaj i platforma promjene koja će promijeniti paradigme kako pristupamo razvoju djece“, istaknula je.
