Po zidovima dvora kojeg koristi Academia Club Ghetto, među ugusto ozidanim zgradama jugozapadnog kvadranta Palače, neobično značajnu površinu zauzela je lozica (Parthenocissus quinquefolia) i neobično značajan volumen toga dvora zauzela je smokva (Ficus carica). Nevjerojatno je kako se, naoko s lakoćom, djelić prirode snašao u tisućljećima kontinuirano naseljenom prostoru i kako u njemu suvereno i mirno stanuje. Dabome, bez lozice i smokve dvor ne bi bio ni upola magičan kakav jest.
Takve biljne i druge okolnosti su, slučajno ili namjerno, upravo idealan prostor za recitiranje poezije znamenitih palestinskih autora Mahmouda Darwisha, Najwana Darwisha i Asme Azaizeh. Događaj je organizirala i prostor odabrala Inicijativa od Splita do Palestine.
Organizator je složio jedinstvenu priliku da se melodija stihova čuje najprije na arapskom jeziku na kojem ih je pročitala dr.sc. Antonia de Castro Burica, a onda i na našem na kojem su ih izvele buduće glumice Mirela Banić, Nikolina Domuzin i Laura Jurišić, studentice 3. godine na UMAS-u. Na naš ih je prevela baš de Castro Burica, a vrijedi istaknuti kako prijevod zvuči doista fantastično.
Ujedno, bilo je upravo idealno vrijeme – blagi ljetni suton 30. lipnja 2026. godine - za razgovor o tragediji koja se zbiva s druge strane zajedničkog nam Mediteranskog mora. Razgovor se vodio između svjetskog fizičara Gorana Senjanovića, novinarke Ivane Perić, Kristine Tešije s platforme Culture Hub Croatia i plesne umjetnice Mie Kevo. U razgovor se uključila i mnogobrojna publika u dobi od 15 do 85 godina.
Svi su sugovornici isticali prijeku potrebu da mi koji imamo, kako je to Senjanović formulirao za akademsku zajednicu, ali jest primjenjivo i na splitske građane, „jednu od najaristokratskijih pozicija“ ne šutimo o patnji i mučenju ljudi koji bi trebali, baš kao i mi, jednako suvereno i mirno stanovati uz istu mediteransku obalu. Zajedništvo, a time i potpora na Mediteranu se zgodno ogleda u natpisima na majicama kojima su prisutni bili prigodno počašćeni:
„No one is free until Palestine is free“
Bilo bi nepošteno ne istaknuti i to kako su prisutni također bili počašćeni vrlo ukusnim i kaloričnim pizzama. Neka je napokon prošlo vrijeme poezije na gladno!
Senjanović je, među ostalim, podsjetio kako bi naročito bitnu ulogu u osvješćivanju nama vrlo bliske stvarnosti, a ta je genocid, umjesto ignorancije, trebala imati akademska zajednica. Međutim, čini se kako zaostaje. Sličan fatalan propust viđen je - za Hrvate relativno nedavno - u II. svjetskom ratu. Nakon odluke o američkom bombardiranju Japana, 1945. godine Leo Szilard je sastavio i rasprostranio peticiju koju je potpisalo (samo) 70 znanstvenika. Međutim, kao što je općepoznato, Hiroshima i Nagasaki su malo kasnije sravnjeni sa zemljom, a ljudske žrtve su se brojale u desecima milijuna i još se broje. Utoliko vrijedi svaki i najmanji pokušaj svakog pojedinca da se makar ublaži ova suvremena katastrofa čovječanstva.
Tešija je najavila nastavak programa Kreativne solidarnosti:
„U ponedjeljak 1. lipnja u 20:00 sati održat će se “Tijela otpora, poetike preživljavanja”, razgovor s Palestinskom cirkuskom školom koji otvara pitanje tijela kao mjesta otpora, ali i svakodnevnih strategija preživljavanja u uvjetima okupacije. U utorak, 2. lipnja u 20:00 sati u Amfiteatru Doma mladih održat će se izvedba Palestinske cirkuske škole, kao dio njihove europske turneje koju su inicirali ROOM 100 i Cirkorama. U ponedjeljak, 29. lipnja u 20:30 na programu je projekcija filma “Gaza: Eyewitnesses” i razgovor koji donosi svjedočanstva iz Gaze. Projekt okuplja različite perspektive ljudi koji žive u Gazi te donosi širok spektar osobnih priča, situacija i iskustava.“
Ali ni to nije sve! Među događanjima koja teže ojačavanju podrške i solidarnosti s Palestincima dana 20. lipnja održat će se projekcije kratkih filmova pod nazivom “Od Splita do Palestine/Ružičasti otpor okupaciji, aparthejdu i genocidu”. Filmovi kroz queer politički i kulturni okvir povezuju pitanja borbe, otpora i identiteta. Projekciju organiziraju Inicijativa u suradnji s LGBT centrom Split i Split Prideom u sklopu Mjeseca ponosa.
U duhu svoje profesije, Perić je skrenula pozornost na ulogu medija:
„Većina mainstream medija u Hrvatskoj i Europi odgovorna je za suučesništvo u genocidu u Gazi, zbog eufemističkog jezika koji koriste u izvještavanju o genocidu, dvostrukih standarda i prenošenja informacija koje objavljuje izraelska vojska kao objektivnih vijesti sa terena. Genocid u Gazi najviše je dokumentiran genocid u povijesti čovječanstva primarno zbog društvenih mreža na kojima se svakodnevno prenosi, ali na tim je platformama utopljen u zujanju raznog drugog sadržaja koji ljude čini potpuno dezorijentiranima u vremenu i prostoru. Ljudi i doznaju istinu, ali ne znaju što bi s njom, mislim da imaju osjećaj da istina ničemu ne služi, da ne može ništa promijeniti. Zato je važno da se vraćamo organiziranju licem u lice, i da otpor ne delegiramo na aktiviste, jer svatko od nas može nešto učiniti - bojkotirati, skupljati materijalnu pomoć za Palestince, prosvjedovati, promovirati palestinsku kulturu, inzistirati na ovoj temi u svim krugovima u kojima se krećemo.“
Prijateljsko ozračje kulminiralo je koncertom finog Marttija Mäkkele. Finog jer je iz Finske i jer je čak i uz razglas kojeg je ugodio Frane Duilo, ujedno organizator drugog dijela programa, bio daleko tiši od decibela pijanih turista što su u magični dvor dopirali iz obližnjeg ugostiteljskog lokala, a koji se nisu stišavali za sve vrijeme trajanja programa.
