Jutros u 9 sati kod crkve sv. Roka započelo je okupljanje Udovičkih mačkara.
Prvo se krenulo na Rudu i Ovrlju, a onda su sudionici tradicionalnom rutom stigli na Roknjaču oko 13 sati.
Pokladna povorka poredana je po strogim pravilima zasnovanim na tradiciji. Prva ide skupina bilih mačkara, barje i svatova, zatim komedija i na kraju s određnim razmakom crne mačkare. Svatovi, koji simboliziraju proljeće, predvođeni su nekada prvim didom, a u današnje vrijeme barjom (barjaktarom). Muškobanjasta, trudna nevjesta, u pratnji divera traži mladoženju, što je i glavna zadaća ophoda. Tu su još jenge (udane žene), jengije (cure) i ostali svadbeni likovi obučeni u svečanu odjeću (narodnu nošnju). Turčin zapovijeda mačkarama, pazeći da se ne miješaju bili i crni svatovi, koji ne smiju biti u isto vrijeme na istom mjestu. Likove Turčina i bule vežemo uz dugu prisutnost Turaka na ovim prostorima.
Iza svatova idu komedije, mačkarska grupa koja kritizira aktualne društvene i političke teme. Crne svatove predvode baba i did, koji vezani uz kult plodnosti simuliraju spolni čin i na taj način prizivaju bolji godišnji urod. Tu su i žalovice, udovice koje nariču šaljive slogane. Najatraktivniji dio povorke čine didi. Na glavama nose ovčje mišine u visini do 1,5 m, a oko struka zvona. Obučeni su u staru odjeću s našivenim raznobojnim resama. Utjelovljuju obrednu borbu dobrih duhova sa zimom, koju tjeraju bukom i skakanjem.
Unatoč razvoju civilizacije, muškarci su još uvijek isključivi nosioci ovog pokladnog običaja, kojemu su glavne karateristike prerušavanje u životinjske likove (ovnove) i travesticija (simulacija promijene spola).
