Misnim slavljem vjernici Sutivana na otoku Braču svečano su proslavili ove nedjelje zavjetni blagdan sv. Roka, suzaštitnika župe. Svetoga Roka tamošnji vjernici slave još od 1635. godine u znak zahvalnosti što ih je, prema njihovu vjerovanju, spasio od kuge u teškim danima.
Za vrijeme procesija Vele Gospe i sv. Roka u subotu i nedjelju tradicionalno su se ispaljivali topovski plotuni. Svaki plotun bio je najavljen 5 sekundi ranije zvukom zviždaljke.
Navečer su na rivi u Sutivanu upriličeni veliki vatromet i bakljada.
Dio naših čitatelja sa splitskog područja, osobito Stobreča, dojavio je detonacije na moru posljednja dva dana, no razloga za brigu nema jer se radi o bezopasnoj tradiciji u Sutivanu.
Priča o stivanskim topovima
Kada odjeknu plotuni koji zatresu stivansku rivu na blagdane Vele Gospe i sv. Roka neki se od zatečenih ljudi zgroze, a neki sa zanimanjem usmjere svoj pogled prema vrhu lukobrana i odu vidjeti što se to događa. Ni jedni ni drugi vjerojatno ne znaju da se radi o živoj tradiciji ovoga mjesta duboko ukorijenjenoj u njegovu povijest a također i o oživljavanju jedne od najpoznatijih bračkih anegdota. Pojasnit ćemo to sve u ovoj priči:
Crkva sv. Roka na istoimenom brežuljku iznad mjesta sagrađena je 1623. godine nakon što je Stivan u nekoliko navrata pohodila “crna smrt”, epidemija kuge koja je u ta vremena harala svijetom, a Stivanjani su se zavjetovali sv. Roku da ih čuva od te pošasti i u njegovu čast 16. kolovoza svake godine održavali procesiju i svetkovinu koja je i danas jedan od prepoznatljivih stivanskih običaja. Dok bi se procesija spuštala s brežuljka do župne crkve Uznesenja Marijina skupine muškaraca bi na morskoj obali ispaljivale plotune iz “mužara” (malih topova) i pozivali ljude u procesiju i na Svetu Misu. Taj je običaj u raznim oblicima i na razne blagdane prisutan i u drugim dijelovima Hrvatske. Trajalo je to pucanje sve do 1926. godine kada je jedan od topnika, miner Jerko Ljubetić Ture nesretnim slučajem smrtno stradao. Nakon toga je ta tradicija bila prekinuta, a pucalo bi se samo tondinima i garburom.
Nakon 70 godina Roko Zuanić Anakleto, crkovinar, skrbnik stivanske sakralne baštine i nositelj papinskog odlikovanja Pro Ecclesia et Pontifice, odlučio je 2006. oživiti tu tradiciju i u svojoj tvrtki Lagena uz pomoć prijatelja izradio u manjem mjerilu repliku mornaričkog topa iz 18. st. te oformio družinu “Topnici sv. Roka”. Družina je svojim plotunima obilježila od tada niz svetkovina diljem Dalmacije poput “Potezanja Mrduje” u Milni, 400. g. Župe Pučišća, “Dana u vali” u Starom Gradu na Hvaru, regate “Rota Palagružana” u Komiži, imenovanje hvarskog biskupa msgr Petra Pavića i mnoge druge.
Taj predivno izrađeni “Stivanski top” kalibra 50 mm težak je s postoljem 246 kg, a samo cijev izrađena od Bellerovog čelika teži 130 kg. Svi radovi: izrada okova, tokarenje, pjeskarenje i fosfatizacija cijevi izvedeni su u tvrtki Lagena koja inače konstruira inovativna tehnička rješenja za podvodno crpljenje nafte po čemu je poznata širom svijeta. Drveno postolje i prateću opremu za punjenje topa izradio je stivanski marangun Josip Bepo Lukšić a stranice topa oslikao je poznati stivanski slikar Nenad Vlajčić motivima Vele Gospe i sv. Roka.
“Stivanskom” se topu pridružio i drugi: “Brački top” koji je zapravo oživotvorio jednu od najpoznatijih bračkih anegdota o “topu od smokve” kojim su Bračani gađali omiške gusare tj. njihov utvrđeni grad na ušću Cetine. Legenda kaže da se otok Brač, često napadan od gusara iz susjednog Omiša pripremao za obranu vatrenim oružjem ali u nedostatku čelika odlučeno je napraviti drveni top od čvrstog smokvinog debla. Pri prvom pokušaju ispaljivanja kamene kugle na Omišane top se rasprsnuo i pobio nekoliko bračkih topnika. Preživjeli su u čudu izjavili: “Kada ih je ovdi toliko pobilo koliko ih je tek tamo priko!?” Jedan Bračanin nakon tjedan dana otišao poslom u Omiš i naišao na pogrebnu povorku. Po povratku na Brač izvijestio je: “Još ih nosidu!“
Upravo ta pošalica dočekala bi Topnike sv. Roka na gostovanjima izvan Brača i potaknut time odlučio je Roko Zuanić po drugi put preokrenuti pošalicu u pohvalnicu kao što je to već jednom napravio sa stivanskom “mačkom u kampanelu”. Izradio je opet uz pomoć maranguna Josipa Lukšića i slikara Nenada Vlajčića i drugu repliku povijesnog oružja čija je cijev obučena u drvo a masivno postolje oslikano motivima sv. Jurja, zaštitnika našeg otoka. Ta replika predstavlja legedarni “Brački drveni top”.
Istog je kalibra kao i prethodni, ukupne težine 260 kg s cijevi od 140 kg. Oba se topa pune crnim barutom te neopasnim punjenjem od materijala niske specifične težine a ispaljuju sigurnim sustavom perkusione kapisle povlačenjem konopca. Ako ih želite vidjeti i čuti uživo, u Stivanu ispaljuju svoje plotune 15. i 16. kolovoza na blagdane Vele Gospe i sv. Roka i tako interpretiraju stivansku i bračku povijest i tradiciju živopisno i gromoglasno.
Tekst: Franjo Mlinac, mag.tourism.cult.
