Znanstveni svijet bruji o novoj hipotezi britanskog fizičara dr. Melvina Vopsona, koji je u objavljenom radu postavio izuzetno smionu tvrdnju: mutacije SARS-CoV-2 virusa prate obrazac smanjenja informacijske entropije, što bi moglo značiti da živimo u – simulaciji. Njegova studija, objavljena u publikaciji AIP Advances i popularizirana putem tekstova na portalu The Conversation, bavi se analizom kako virus SARS-CoV-2 mutira tijekom pandemije, ali s neuobičajenog aspekta – ne biološkog, već fizikalnog, točnije informacijskog.
Što je informacijska entropija i zašto je važna?
Vopson razlikuje fizičku entropiju – pojam poznat iz termodinamike – od informacijske entropije, koja se odnosi na broj mogućih stanja koja nose informaciju unutar sustava. Dok klasična entropija u zatvorenim sustavima raste (primjerice, toplinski kaos u svemiru na kraju njegova života), Vopson sugerira da informacijska entropija u nekim sustavima – poput genetskih kodova virusa – zapravo opada.
Ova pojava, prema njegovim riječima, ukazuje na novo univerzalno pravilo koje naziva drugi zakon infodinamike, koje bi moglo biti jednako fundamentalno kao i drugi zakon termodinamike.
Vopsonova analiza brojnih sekvenci RNA SARS-CoV-2 virusa kroz više varijanti pandemije pokazuje da informacijska entropija genoma s vremenom opada. To sugerira da virus ne mutira potpuno nasumično, već da možda slijedi fizikalni zakon koji „preferira“ red u odnosu na kaos – suprotno klasičnoj darvinističkoj tezi o slučajnosti mutacija i naknadnoj prirodnoj selekciji, piše IFLscience.
Podsjeća i na eksperiment iz 1972. u kojem je kod virusa došlo do smanjenja genomske raznolikosti tijekom uzgoja u idealnim laboratorijskim uvjetima – podatak koji je dugo bio zanemaren, a sada se čini konzistentan s Vopsonovom teorijom.
„Kada ne razumijemo procese u prirodi, nazivamo ih slučajnima, kaotičnima ili čak paranormalnima. No to su često samo znakovi našeg neznanja“, izjavio je Vopson.
Od mutacija do svemira – i teorije simulacije
Prema Vopsonu, drugi zakon infodinamike mogao bi imati kozmičke razmjere. Budući da se cijeli svemir širi bez gubitka topline, a istodobno termodinamička entropija raste, on predlaže da informacijska entropija mora padati kako bi se održala ravnoteža. Odatle dolazi njegova najprovokativnija teza: svemir je možda simulacija.
Ako svemir funkcionira poput računalnog sustava, tada bi prirodni zakoni koji minimiziraju informacijsko opterećenje – poput infodinamike – mogli biti ugrađeni u sam „operativni sustav“ stvarnosti kako bi se optimizirala potrošnja energije i podataka.
Zanimljivo je što Vopson vjeruje da su njegove tvrdnje testabilne. Tvrdi da informacija ima masu, te predlaže eksperiment u kojem bi se mjerila masa digitalnog uređaja prije i nakon brisanja podataka. Iako su predviđene razlike ekstremno male, tehnologija bi to uskoro mogla precizno mjeriti.
Drugi eksperiment uključuje sudaranje čestica i antičestica kako bi se izbrisala njihova unutarnja informacija, a frekvencija emitiranih fotona (svjetlosnih čestica) trebala bi potvrditi ili opovrgnuti njegovu teoriju. Cijena eksperimenta? Tek oko 180.000 dolara – sitnica u usporedbi s potencijalnim otkrićem.
Melvin Vopson nije prvi znanstvenik koji je javno iznio teoriju da svemir možda funkcionira kao simulacija. No za razliku od filozofskih spekulacija, njegova teorija nudi konkretne metode provjere. Zasad je riječ o hipotezi koja traži dodatnu potvrdu – i to rigoroznu – no čak i ako se pokaže netočnom, Vopsonovo istraživanje moglo bi ponuditi novu perspektivu o povezanosti fizike, biologije i informacijskih znanosti.
