Život i karijera Nike Sigura u posljednje dvije godine nalikuje na filmski scenarij, a samo za kamere Dnevnika Nove TV jedan od najvažnijih igrača Splićana otkriva čije poteze upija, koji klub mu je osim Hajduka u srcu te nada li se pozivu izbornika Dalića.
Prije manje od godinu dana samo najzagriženiji navijači Hajduka koji su pomno pratili juniore Bijelih znali su tko je Niko Kristian Sigur. Danas je ovaj 20-godišnjak uz Rokasa Pukštasa najvrijedniji eksponat kluba s Poljuda i neizostavan član početne postave Hajduka, koji je nakon 19 godina zimsku pauzu dočekao kao jesenski prvak.
„Prvi smo na ljestvici, ali mislim da je važno da se ne fokusiramo na to, već da napredujemo svaki dan kao momčad. Tu smo u Umagu već odigrali dvije utakmice i u obje pobijedili, bilo je puno dobrih stvari, ali i loših stvari, ali zato smo tu – da napredujemo“, kaže Sigur.
Filmska priča Nike Sigura
Napredak je ključna riječ u opisu filmske priče koja stoji iza strelovitog uspona ovog Kanađanina hrvatskih korijena, koji o ozbiljnijoj karijeri u europskom nogometu prije dvije godine nije mogao ni sanjati. Njegova svakodnevica bili su zamrznuti tereni u Torontu, gdje se upisao na sveučilište i slobodno vrijeme kratio igrajući ulični nogomet.
„Bila je zima u Torontu, tako da je svaki teren kao cement, beton – potpuno zaleđen. Ali svejedno bi igrali – ja i ekipa s Balkana. Osoba koja me pronašla tamo imala je kontakt u Sloveniji i tako sam završio u Radomlju. Sve se dogodilo jako brzo, ali uživao sam u tome.“
O Radomlju je znao samo da je Hajdukova filijala u elitnoj slovenskoj ligi i to mu je bilo dovoljno da nagovori roditelje da snose trošak puta i smještaja kako bi došao na probu. Bez ikakvih garancija ostanka.
„Oni vjeruju u mene, tako da kada sam rekao da želim otići na ovu probu, rekli su - ok, ako je to ono što zaista želiš, podržat ćemo te na bilo kojem životnom putu koji izabereš. To sam zaista htio i evo me sada tu.“
Pola godine u Radomlju bilo je dovoljno da ga Hajdukova struka povuče na Poljud i smjesti u vezni red juniora, onih istih koji su dogurali do finala juniorske Lige prvaka. No iako je u prvenstvu bio redovni član startne jedanaestorke, Sigur u Europi nije imao pravo nastupa pa je podijeljenih emocija pratio proboj suigrača do Final foura.
"To je ludo, ali dodađa se s razlogom"
A onda se dogodilo nešto nevjerojatno. Baš tog vikenda dok su „Bili tići“ u Ženevi ispisivali povijest, Ivan Leko zbog ozljeda je ostao bez oba desna beka - Lovrencsica i Mikanovića. A kako je i prvi bek juniora Niko Đolonga bio nedostupan, trener Hajduka protiv Varaždina na Poljudu odlučio je Siguru udijeliti debi na poziciji koju do tada nikada nije igrao.
„Jedini je problem bio što nisam imao ugovor pa nisam mogao igrati za seniore. I onda kada je potvrđeno da Lovrencsics i Mikanović neće moći igrati taj susret, znao sam da im sigurno treba igrač na toj poziciji. Riješio sam pitanje ugovora 2 dana prije utakmice, odradio 2 treninga i odigrao susret protiv Varaždina. Da, kao što sam rekao – to je ludo, ali mislim da se sve događa s razlogom.“
Idućih 8 utakmica sa Sigurom na desnom beku Hajduk nije primio gol i ostalo je povijest. A sve što trebate znati o mentalitetu ovog momka, vidi se iz bilješki koje je sebi napisao dan-dva prije tog seniorskog debija protiv Varaždina.
Dnevnik vodi posljednjih godinu dana
„Piše: moram ostati miran u glavi, držati se stvari u kojima sam dobar, odraditi osnove jako dobro, biti samopouzdan, uvijek razmišljati o idućoj akciji, zadržati visok standard, ali ne potonuti ako svari krenu nizbrdo.“
Dnevnik vodi posljednjih godinu i pol dana, a na pisanje istog potaknuo ga je njegov cimer na pripremama u Umagu - Rokas Pukštas.
„On ima jako dobar utjecaj na mene. Pomaže mi da odem rano spavati, on ide u krevet u 22 sata tako da nemam izbora nego ostaviti sve što radim i otići spavati. Ali mi smo jako dobri prijatelji, lijepo je imati ga u momčadi.“
"Jako volim Kimmicha, a Liverpool je moj klub broj 1"
U kojoj se Sigur profilirao kao desni bek, ali i defanzivni vezni pa ne čudi odgovor na pitanje tko mu je uzor u svijetu nogometa.
„Jako volim Joshuu Kimmicha, ugledam se na njega, jer je tehnički jako dobar igrač, ali je također i borac, a mislim da sam mu po tome sličan. Započeo je karijeru kao desni bek, a sada igra kao 'šestica', tako da pokušavam gledati njegovu igru i kopirati male stvari. On je top igrač i ako mogu doći na tu razinu jednog dana, bit ću jako sretan.“
A čiji dres bi volio obući jednog dana?
„Od malih nogu sam volio Liverpool. To je moj klub broj jedan.“
Prije pola godine Sigur je zbog dvojnog državljanstva dobio pozive i hrvatske i kanadske mlade reprezentacije i nije ni sekunde dvojio. Odabrao je Vatrene pa smo ga pitali sanja li poziv Zlatka Dalića?
Sanja dres Vatrenih
„To je nešto o čemu svaki dječak iz Hrvatske sanja, posebno ja. Sjećam se kako sam gledao utakmice na Svjetskom prvenstvu 2018. i samo to što me se sada spominje u kontekstu reprezentacije mi je čast. Ako se dogodi i kada se dogodi, ja ću biti spreman, a nositi hrvatski grb na prsima bi mi puno značilo", kazao je za Dnevnik Nove TV.
Značilo bi mu i što prije usavršiti hrvatski jezik, kojeg već sada priča više nego dobro.
„Malo nervozan sam kad pričam, ali razumijem sve. Nije baš sve, ali nije problem na treningu ili izvana trening. Pa teško je, jezik nisam znao prije godinu dana, ali puno sam učio i možda sljedeće godine naučim baš sve.“
Kanadski dragulj s Bijelima je nedavno potpisao novi ugovor do 2028., no s obzirom na godine, talent i radnu etiku, već je sada jasno da će Sigur u bliskoj budućnosti postati jedan od najvećih izlaznih transfera u povijesti Hajduka.
