Prošli put sam napisao da smo u Myanmar krenuli u vrijeme kad još povremeno pljušte monsunske kiše i kad kod njih nije turistička sezona. Zašto bi netko tada išao? Pa prije svega jer nema turista. Nema svih tih masa ljudi, selfija, urlika i trke od lokacije do lokacije za boljom fotografijom za Instagram.

To je vrijeme kada možeš istražiti neku zemlju puno osobnije nego u masi ljudi. A i lijepe stvari se dogode u to doba. Na primjer festivali. Čak tri ćemo vidjeti, a da ostali turisti neće nikad ni saznati za njih. To su, u ovom slučaju festival svjetla, festival slonova i festival pagoda.

POVEZANI SADRŽAJ

A danas je bio dan vrhunac za festival pagoda koji se slavi 18 dana u Myanmarskom 7 mjesecu Thadingyut (listopad / studeni lunarnog kalendara). Ukratko, okupi se na tisuće veslača koji sa desecima dugih čamaca vuku pozlaćeni brod iz pagode Phaung Daw Oo na jezeru Inle. I sve bi to zvučalo nekako jednostavno dok ne ugledate taj prizor.

A ono što smo Sandra i ja vidjeli, raspametilo nas je skroz. Ali prvo da opišem put do tamo. Dan prije smo dogovorili prijevoz sa lokalnim čovjekom za 6 sati vožnje po jezeru s deset metara dugim i tek pola metra širokim čamcem na pogon s jednocilindričnim dizel motorom, koji, usputno, tako buči i dimi. Ali doživljaj je. Prvo sam se bojao da se ne prevrnemo ili da nas ne uhvati kiša. Svakako bi ostali bez skupe opreme za snimanje. Poslje smo uživali vozeći se rukavcima rijeke i probijajući se kroz gusto vodeno bilje do jezera Inle, braneći se kišobranom od kapi vode kojima bi nas zasuo neki čamac u prolazu.

Ali kao što sam rekao, sami festival je fascinantan. Mogli smo zamisliti scenu sa veslačima, pa pobogu imamo mi i u Hrvatskoj takve atraktivne utrke, primjerice Festival neretvanskih lađa, ali ova je bila kombinacija religije, sporta i bizarnosti. Naime, u pagodi je vezan golemi zlatni brod Karawak kojim se trensportiraju 4 Buddhine slike. U obliku je ptice, a vuku ga konopom ne desetke jako dugih i uskih čamaca i to tako da su svi vezani lančano jedni za druge. A finiš je kada shvatite da tradicionalno obučeni ljudi veslaju – nogama.

Pratili smo ih uz bok i snimali sve do ulaska u Nyaung Shwe, gdje ih je dočekalo na tisuće ljudi i cijeli državni vrh, na čelu s premijerkom i nobelovkom Aung San Suu Kyi, koja je svjetskoj javnosti bila poznata kao osoba koju je vojna hunta držala u kućnom pritvoru godinama. Naivno smo pokušali doći do nje po intervju, ali, bez uspjeha, naravno. Čuvalo ju je na stotine specijalaca i običnih policajaca s dugim cijevima i to od – vojske. Naime, policija jeste pod vojskom, ali postoji i vojno krilo koje je ekstremno i neovisno, pa uvijek postoji opasnost po nju. Nije vam jasno ništa? Razumljivo. Nije ni nama. Ali svakako je zanimljivo.

Sve ostale detalje i podatke o festivalu saznajte u videu. Lijep pozdrav svim čitateljima portala Dalmacija Danas od Sandre i Juke iz Nyaung Shwea!