Povezani sadržaj

Zorom dolazimo u mali gradić Nyaung Shwe uz jezero Inle, koje je velika atrakcija tijekom turističke sezone u državi koja se tek otvara prema svijetu. Podsjetimo, nekadašnja Burma se oslobodila britanskog kolonijalizma od 1948. godine, ali već 1958. godine je upala u probleme kada je vojna hunta svrgla demokratski izabranu vlast. Ti problemi s paralelnom vlašću traju do dana današnjeg.

Ipak, zadnjih deset godina su se stidljivo otvorili prema turizmu i svijetu koji ih otkriva kao turističku destinaciju. Naš prijedlog je da ih posjetite dok ih masovni turizam nije promijenio. No, vratimo se mi našem dolasku u Nyaung Shwe. Na prašnjavu cestu izlazimo iz autobusa u 5:30 ujutro i odmah bivamo opkoljeni taksistima i prijevoznicima u kojekakvim prijevoznim sredstvima. Trebate znati pogađati se u takvim situacijama i znati koliko vam je udaljen smještaj i da prva cijena koju vam ponude i nije realna. Ona realna je obično i do 80 posto manja od ponuđene. Da, dobro ste pročitali. Dakle, prva ponuda prijevoza do hotela udaljenog tek dva kilometra je bila 7.000 kyata (1 USD = 1.500 kyata), na što sam mu izvadio 1000 kyata, uhvatio se za glavu i ponudio 5000, a ja sam izvadio još 1000. Nudio je za 3000, a ja sam se okrenuo prema drugom taksistu. Tada je rekao “ok, sir!”. Tako nekako izgleda običaj cjenkanja za sve.

Doveo nas je do hotela Golden Empress, gdje plaćamo izvrstan smještaj, čak više razine za 20 USD. I to za oboje. Osoblje hotela priča dobro engleski, što nije slučaj s lokalcima u gradu. Uglavnom, prvi dan smo iskoristili za obilazak grada, a posebno velikog sajma u čast festivala o kojem ćemo u sljedećem nastavku pisati. Na sajmu se može jesti ulična hrana jeftino, ukusno i bez opasnosti za zdravlje. Ljudi su uredni, a azijska hrana se uglavnom termički obrađuje u wok posuđu na visokim temperaturama. Eksplozija okusa i mirisa. Dobre noodles ili riža sa svinjetinom i raznim povrćem se može jesti već od 3000 kyata (2 USD) i to na boljim mjestima. Hrana im je također bogata ribom te obrocima od riže. Slastice su im prvoklasne. Za 1000 kyata (5 kn), ispeći će vam božanske palačinke od kokosa i meda. I to četiri komada. “Nikad ništa bolje u životu nisam pojela”, reći će Sandra oduševljeno. Popularno lokalno jelo je htamin gyin – ‘fermentirana’ riža, miješana s ribom i krumpirom.

Na sajmu se možete zabaviti i svim onim igrama na sreću kao kod nas nekad davno, od gađanja limenki loptom, pa do gađanja iz zračne puške. Ja sam svoje limenke razvalio ono po našem, zdravo seljački, dok nisam shvatio da je trebalo ‘skidati’ jednu po jednu za nagradu. Zanimljivo mi je bilo gledati i lokalne tattoo majstore kako ljude tetoviraju, onako na zemlji, u prašini. Sterilizacija igala, što je to? Mlad momak je tetovirao grb Myanmara s petokrakom i ponosno gledao u mene, tetoviranog kudikamo naprednijom tehnologijom. Ne moram napominjati kako su općenito svi gledali u nas, pogotovo u mene zbog konstitucije tijela kao u diva naspram njih i tih spomenutih tetovaža. Ali srdačno i s osmijehom.

Myanmar je jako sigurna zemlja s izrazito niskim stupnjem kriminala. A i jedni smo od rijetkih turista ovdje. Razlog tome je što smo došli u predsezoni. Još znaju pljusnuti monsunske kiše. Ali nisu problem. One se doslovno sruče s neba nevjerojatnom silinom. Samo se skloniš na sigurno i već za 15 minuta se razvedri i peče te sunce na +30 stupnjeva. Ali bar te ne kvasi po cijeli dan kao kod nas u jesen. Jednom “muški” pljusne i nakon toga si miran. A zašto smo došli u vrijeme kada nitko od turista ne dolazi, saznajte u sljedećem nastavku.

Pozdrav od Sandre i Juke iz Nyaung Shwea!