U ponedjeljak navečer u prostorijama SDP-a održana je tribina pod nazivom „Žene u Domovinskom ratu“ u organizaciji Savjeta za ratne veterane SDP SDŽ i Foruma žena SDP SDŽ.
Povod za ovu tribinu je bio Dan žena koji se obilježava u svijetu već više od 100 godina i na taj dan slavi se hrabrost i odlučnost žena koje su imale osobitu ulogu u povijesti svojih zemalja i zajednica, te poziva na promjene koje će osnažiti ženska prava. Vjera, Blaženka i Eleonora su svojim pričama senzibilizirale javnost o ženama koje su bile sudionice Domovinskog rata.
Svaka od njih je govorila o vlastitim iskustvima u ratu, kako su sve to proživjele s profesionalne strane, ali i kako je to tada utjecalo na njih osobno te kasnije kroz život. Iako je bilo jako teško pridobiti žene da pričaju o tim teškim vremenima kojih se ne vole prisjećati, napravile su to da bi senzibilizirali javnost o tome da su i žene bile sudionice Domovinskog rata, ali se to jako malo spominje.
Istaknute su i poražavajuće činjenice i statistički podaci da je od aktivno sudjelovanih 14.443 žena, čak njih 766 poginulo, a njih 1.973 je ranjeno. Uz te mučne brojke, tu su i 2.822 smrtno stradale žene civilke, koje su najnedužnije žrtve, dok ih je 7.647 ranjeno u agresiji na RH.
Davorka Blažević, reporterka Slobodne Dalmacije, od Balvan revolucije pa sve do kraja rata je obišla sva ratna područja i izvještavala s prve crte obrane, a u jednom periodu je i sama bila zarobljena. S velikom gorčinom se prisjeća tih dana odvojenosti od svoje obitelji.
Liječnica u sanitetu HRM, Vjera Marušić je progovorila o svojim iskustvima kada je uz podršku supruga otišla na ratište kako bi pomagala ranjenim vojnicima i civilima. Poslana je na južno bojište u sanitet koji je bio 700 metara od prve crte obrane. Prisjeća se kako je sanitet bio opremljen sa svime potrebnim, te kako je organizacija bila jako dobra, čak i neočekivana s obzirom na uvjete koji su tada vladali. Zbrinjavali su i operirali ranjenike te nakon ukazane neophodne pomoći i trijaže, isti su bili otpremani u bolnice u Splitu i dalje.
Kroz oči žene braniteljice, progovorila je Eleonora Mandić, koja je danas predsjednica Savjeta za ratne veterane prisjetivši se slučaja koji se dogodio ispred njezinog doma, a to je bio „crveni Fićo“. Tada sedamnaestogodišnjakinja, prijavila se da krene u obranu svog rodnog kraja i otišla na prvu crtu obrane u selo Sarvaš. Sve što je dobila bile su čizme i puška. Kaže kako to nije bio poriv domoljublja jer tada nije ni znala što je to, već potreba da obrani nešto što je njezino.
Pripremajući se za ovu tribinu, predsjednica Savjeta za mirovinski sustav, Nataša Delonga Poparić, pokušala je doći do podatka koliko je žena braniteljica u mirovini, ali do podatka nije mogla doći. Unazad 40 godina sve mirovine u Hrvatskoj se vode po spolu, odnosno zna se koliko je muških, a koliko ženskih umirovljenika, no čak ni Ministarstvo branitelja ne raspolaže podatkom koliko je ženskih braniteljica u mirovini, jer sustav ne razlikuje muške i ženske branitelje, odnosno braniteljice.
Posjetitelji tribine su jako emotivno reagirali na ove poražavajuće činjenice i statističke podatke o kojima se rijetko govori.
I bez dubokih analiza, nameće se činjenica da je broj žena u javnom prostoru minimalan. Žena uopće nema na novčanicama, rijetko im se podižu spomenici i trgovi, a ulice rijetko nose nazive po njima.
Uz sve ove činjenice i podatke, vrijeme je da žene govore svakodnevno, a ne samo prigodno, jednom godišnje i da ukazuju na svoja prava i to prava za izbor istaknula je predsjednica SDFŽ SDŽ Maja Krčum. ”Noćni marš ZA prava žena”, na Dan žena, samo ukazuje na kontinuitet borbe, na ostvarena prava kao i na ona za koja se treba izboriti.
