Eduardo da Silva, bivši igrač Dinama i hrvatske nogometne reprezentacije, sjeo je u ponedjeljak na klupu za svjedoke na osječkom suđenju braći Zdravku i Zoranu Mamiću. Dudu danas živi u svom rodnom Rio de Janeiru, a kako se zatekao privatno u Hrvatskoj, došao je i na sud, piše Večernji list.
- Bio sam 16-godišnji dječak kada sam 1999. došao iz Brazila u Dinamo, tada se zvao Croatia, igrao sam za kadete i juniore, a nakon godinu i pol upoznao sam Zdravka Mamića koji je imao sportsku agenciju. Potpisao sam ugovor s agencijom na svoj 18. rođendan. Išao sam na posudbu u Sesvete i Zaprešić, a onda sam potpisao svoj prvi profesionalni ugovor – započeo je da Silva. Brazilski agent Helio Augusto Suzano doveo ga je, dodao je, u Zagreb, gdje je prvo potpisao studentski ugovor. Čim je postao punoljetan, potpisao je prvi profesionalni ugovor s Dinamom, dakle 2001., a do svog odlaska u engleski Arsenal, šest godina kasnije, potpisao je ukupno tri ugovora s klubom. - Sve mi je iz ugovora plaćeno, na račun – rekao je.
- Ne sjećam se jesam li u prvom ugovoru imao dogovorenu podjelu transfernog obeštećenja u slučaju mog odlaska u inozemstvo, ali znam da jesam u drugom ugovoru i po tome bi meni pripalo 40 posto transfera, a ja bih dio tog iznosa trebao platiti Mamićevoj agenciji, minimalno 20 posto – ispričao je Dudu.
- Po trećem ugovoru s Dinamom, koji sam potpisivao nekoliko mjeseci prije odlaska u Arsenal, nisam više imao pravo na 40 posto iznosa transfernog obeštećenja. Kada sam ga upitao zašto više nemam to pravo, Zdravko Mamić mi je odgovorio: "Ljubavi moja, nemoj se sekirati, bit će". Mamić je vodio više interesa o Dinamu, nego o svojim igračima. Luka Modrić, Vedran Ćorluka i ja smo tada nosili igru Dinama, a imali smo najmanje ugovore pa smo bili nezadovoljni i često kucali na vrata kluba – kazao je on. Dinamo je bio na pripremama u Austriji kada je da Silvu nazvao Zdravko Mamić i pitao ga želi li igrati za Arsenal.
- Odgovorio sam mu da mi je san igrati u Engleskoj, a on mi je rekao neka se spremim jer sutra idem u Englesku. Sa mnom su išli Nikky Arthur Vuksan i Zoran Mamić. Nisam znao kakva ću financijska prava imati u Arsenalu, doznao sam to tek pri potpisivanju ugovora. Kada sam kasnije bio ozlijeđen, do mene je došao jedan važan čovjek u Arsenalu i ispričao mi kako su izgledali pregovori oko moga transfera. U tim je pregovorima, rekao mi je, Zdravko Mamić mene hvalio kao igrača, govorio da sam njegov sin i da dobro paze na mene. Upitali su ga onda zašto me naziva sinom i toliko hvali kada je u pregovorima smanjio moju plaću u korist Dinama, mislim za dva milijuna eura, odnosno za 500.000 eura svake godine – naveo je Dudu.
Dok je igrao u Dinamu, dobivao je i novac u gotovini. - Na ime bonusa za moju dobru igru, dobio sam 200.000 eura u kuverti, je li to bilo od Dinama ili Zdravka Mamića, ja ne znam. Ne sjećam se ni tko mi je to predao. Dobio sam i 300.000 eura u gotovini od Dinama na temelju potpisivanja trećeg ugovora. Imao sam ugovor s Mamićevom agencijom po kojem sam 25 posto od dobivenog novca trebao plaćati agenciji. Kad god bih dobio plaću ili ove isplate u gotovini, odnio sam Mariju Mamiću 20 posto od tog novca, za što nisam dobivao nikakvu potvrdu – nastavio je. Nije u konačnici dobio ništa od transfernog obeštećenja kada je prelazio Arsenal.
- Kada je mjesec dana nakon mog odlaska Zdravko Mamić došao u London, jer je prodavao Ćorluku u Manchester City, molio sam ga da razgovaramo pet minuta i tom prilikom mi je rekao kako je FIFA zabranila takve ugovore i da cijela odšteta mora pripasti klubu. Nudio mi je da mi on plati 150.000 eura, ja na to nisam pristao i od tada nisam imao nikakvih kontakata s njim – ispričao je. Počela je tako svađa s Mamićem.
- Nastavio sam igrati za hrvatsku reprezentaciju i od suigrača sam čuo kako se priča da ću ja tužiti Zdravka, ili da će on mene tužiti, a 2010. sam dobio poziv sa suda na koji sam morao odgovoriti u roku od 15 dana, inače će sve biti u vlasništvu Zdravka Mamića. U Engleskoj sam dao prevesti svoj ugovor s Mamićevom agencijom i šokirao sam se što je sve u njemu pisalo. Kada sam ga potpisivao, nisam dobro znao hrvatski jezik, a tada nisam ni dobio taj ugovor. Primjerice, u njemu je pisalo da u slučaju moje smrti, sva moja imovina i prava pripadaju Zdravku Mamiću. Isto tako, dok god profesionalno igram nogomet, agencija ima pravo na 20 posto moje zarade, a Zdravko Mamić može kad god hoće ulaziti na moj tekući račun – kazao je Eduardo da Silva.
Na upit tužitelja Svena Miškovića, odgovorio je kako mu pri potpisivanju ugovora s Mamićevom agencijom, kod javnog bilježnika u Sesvetama, nije rečeno kakve su mu obveze prema agenciji. - Sve je to bilo na brzinu, žurili smo se da idemo na ručak i proslaviti moj 18. rođendan – rekao je. Nije mu objašnjeno ni zašto mora potpisati taj ugovor. Vjerovao je, kaže, svom brazilskom agentu Suzanu i zbog njega ga je potpisao. U istrazi je, pak, izjavio da je ugovor morao potpisati kako bi mogao igrati u Hrvatskoj i kako bi se Zdravko Mamić brinuo o njemu kao menadžer. - Mi igrači smo u razgovorima u svlačionici između sebe komentirali kako igrači koji nisu potpisali s Mamićevom agencijom nisu igrali u Dinamu, iako su dobri igrači, a oni koji su potpisali su igrali, iako su slabiji igrači – komentirao je Dudu na sudu.
Tužitelj ga je podsjetio i kako je po prvom ugovoru s Dinamom, za koji je da Silva ranije izjavio kako ne zna je li u njemu pisalo išta o podjeli transfera, ipak imao pravo na 60 posto transfernog obeštećenja. No, nije se mogao sjetiti kako kako je do toga došlo. Potpisivao je i anekse s Dinamom, ali ne može se sjetiti koliko ih je bilo. - Znam da mi je jednom prilikom sjelo na račun milijun kuna, za što sam ja smatrao da je greška – rekao je, piše Večernji list.
