Gost današnje emisije "Nedjeljom u 2" je pjevač Duško Kuliš. Tema emisije bit će zabrana koncerta u Puli, gdje je trebao nastupati s drugim izvođačima te razlika između cajki i narodne glazbe.
- Nisam u svojoj karijeri doživio zabranu koncerta. Ovoliko godina koliko radim obišao sam cijeli svijet i stvarno nisam imao tu vrstu iznenađenja da u državi u kojoj živim doživim tako nešto. Ja sam na terenu, mene ima, sviram po svim gradovima Lijepe Naše. Ne znam u čemu je problem. Sve sam saznao iz medija i osjećao sam se kao sinoć poslije utakmice. Bila je 93. minuta, a meni se dogodilo da u 63. godini dođe jedna tako šokantna vijest koja vas naravno ostavi iznenađenima jer nisam vjerovao da sam to zaslužio.
Gost je istaknuo da on pjeva ljubavne pjesme isto kao i njegovi otkazani kolege Ana Bekuta i Dragan Kojić Keba.
Kuliš je već više od 30 godina na hrvatskoj, bosanskohercegovačkoj i srpskoj glazbenoj sceni.
- Koliko sam puta do sada doživio da su mi ljudi na koncertima rekli da moje pjesme ne mogu čuti na radiju. Postoje tu pjesme koje su prihvatljive po etičkim normama što bi se moglo ili ne bi moglo emitirati. Ali ja nigdje nisam čuo da postoji eksplicitno zabrana Duška Kuliša. Ali postoji moment moje karijere prije 90-ih i taj moment da sam nakon rata odlučio raditi i živjeti u Splitu, u svojoj državi, bio je jedna vrsta ograničavajućeg faktora. Kad sam stigao, u Splitu sam od pojedinih vodećih ljudi te splitske scene dočekan, sarajevskim žargonom, kao pacijent, a ne kao netko tko je već napravio ime i karijeru. I možda je taj krimen što sam 1987. bio autor godine u bivšoj državi, što je pjesma "Suzo moja, Suzana" proglašena pjesmom godine, a moje kolege iz struke i popa i etna su me proglasili izvođačem godine. Očito su mi napravili medvjeđu uslugu jer sam postao broj 1 nečega što više ne postoji i sad dolaskom u Hrvatsku... možda je i to razlog.
Ispričao je i anegdotu sa splitske Rive.
- Na carini je uvijek šok. Pa me ispituju jesam li ja iz Hrvatske, Bosne ili Srbije. Sad više ne, sad već svi znaju da sam iz Hrvatske. Ali bila je situacija kad mi je čovjek rekao da je bacio sve moje kazete, ja kažem "Kupi nove". Bilo je takvih situacija. Interesantno, jer nitko ne pita Duška Lokina je li iz Hrvatske, ali Kuliša pitaju.
Kuliš je u svojoj karijeri pisao pjesme za Mišu Kovača i Dražena Zečića. Ipak, čini mu se da pojedini kolege zaziru od njega.
- Osjetio sam to nekoliko puta. Ne želim imenovati kolegicu. Ujutro smo letjeli iz Splita za Zagreb. Uzeli smo kavu i čekamo polijetanje. I čujem kako diskretno govori jednoj veličini iz Splita "Eno ga onaj Kuliš". Kao da sam ne znam što. A kad je službeno na snimanju sve je dobro. Ali nisam ja čovjek kojem je to presudno. U Splitu imam predivan krug prijatelja s kojima radim i živim. Apsolutno ne osjećam taj problem što sam rođen u Kreševu, a živim u Splitu i što pjevam to što pjevam.
Ipak, njega i ljudi koji pjevaju slične pjesme kao on nema na hrvatskim TV i radijskim postajama.
- Raspadom bivše države mi smo otišli od jedne forme, a to je da je svatko u svojoj državi dobio svoje tvrđave kulture. Recimo, postojali su festivali u Splitu, Opatiji, Zagrebu... Na tim ranijim festivalima bila je kombinacija svega. Onda su ostali veterani koji su bili zaduženi da spašavaju te tvrđave, ali je s vremenom to hlapjelo. Erozija je s vremenom napala tvrđavu. Ja sam dolaskom u Hrvatsku svoje znanje ponudio i Croatia Recordsu i udruženju kojem pripadam, ministarstvu... Napravio sam projekt mikseva i to je prošlo sjajno, sve je bilo divno, imao sam i u Splitu koncert...
Kaže da je prihvatio predrasude da je turbofolk i cajka.
- U svakom vremenu postoji borba tradicionalne glazbe koja želi postati popularna. Imate country, fado... Nema zemlje koja nema svoj etno. problem je što smo mi svoj etno pokušali maknuti. Kad smo se odvajali rekli smo sve što miriše na tamo ne treba nama. A ja mirišem na tamo. Turbofolk je iskonstruirana forma, kao što je i cajka. Kad nemate rješenje i analizu onoga o čemu pričamo najlakše je reći da je nešto turbofolk ili cajka. Pa i za neke realityje se može reći da su cajke, samo druga forma. Cajka je iskonstruirana kako bi se obilježilo nešto što je nekvaliteta, prigradsko i ruralno. Ja sam prvi protiv toga, ali dajte mogućnost da ponudimo kvalitetu pa da ljudi mogu sami procijeniti.
Nakon zabrane u javnim prostorima u Puli, zabrana se dogodila i u Osijeku. Razlog je očuvanje identiteta grada i građanskih vrijednosti.
- Mi smo u Hrvatskoj do savršenstva razvili naivnu nevinost. Iza tih floskula često stoji nešto vrlo sofisticirano i nažalost opasno. Ako sam ja problem mediteranskom identitetu Pule, onda Pula nikakvih problema nema. Neka mi dopuste, pjevat ću ja i "O sole mio".
Kuliš je odrastao u Kreševu, a zanimljivo je da je u djetinjstvu imao problema sa sluhom.
- Počeo sam s harmonikom, ona je bila moj prozor u svijet. Svoj zdravstveni problem riješio sam tako što sam beskrajno razvlačio tu harmoniku. Već tada sam istraživao, tražio... Kad sam riješio taj problem, ponovno sam mogao čuti cvrkutanje ptica. To me zanimalo i počeo sam otkrivati tonove. Brat mi je bio profesor klarineta, studirao je u Sarajevu i on mi je otvorio taj svijet.
