Biti gay u Hrvatskoj i to javno proklamirati nije lako. To najbolje zna naš sugovornik, Pažanin i splitski student Sestrinstva 24- godišnji Duje Donadić koji za Dalmaciju Danas otvoreno govori o svom "outanju" ili narodski rečeno "izlaženju iz ormara".
Na ovogodišnjoj 13. Paradi ponosa održanoj u gradu pod Marjanom bio je na čelu kolone gdje je s ostalim aktivistima nosio transparent Split pride. U privatnom životu u sezoni radi kao konobar, istovremeno volontira u LGBT Centru, dok se vikendom pretvara u Drag queen kada se radi zabave šminka i odijeva u ženske kostime koje je sam dizajnirao. Zabave se održavaju u prvom splitskom LGBT noćnom klubu u središtu grada.
POVORKA PONOSA MARŠIRA KROZ GRAD Rapoloženje je sjajno, stigli su bubnjevi i saksofon
Da ga privlače muškarci shvatio je već u ranom djetinjstvu s 11 godina kada je tjelesno počeo reagirati na njih iako je do tada mislio da je heteroseksualac. Tijekom kasnijeg prihvaćanja samog sebe najveći mu je problem bio što je od malena naučen da u jednom trenutku života mora pronaći posao, pa ženu s kojom će se vjenčati i s njom dobiti djecu.
Shvatio da cure nisu za njega
Kao dijete se uglavnom igrao s curicama, ali najviše s barbikama što je izazvalo pravu dramu u obitelji jer mu je otac kategorički bio protiv toga. Ujna i prva susjeda njegove obitelji skrivećki su mu za rođendane poklanjale barbike kojima bi potom otkinuo glavu i po cijele dane oblačio haljinice. Dok je bio dijete crtao je haljine i maštao postati modni dizajner.
- Krajem osnovne škole i u srednjoj sam imao neuspješne pokušaje zasnivanja veza s par cura. Sjećam se da sam sa 14 godina pitao svoju najbolju prijateljicu, s kojom sam se super slagao, da budemo u vezi, ali smo shvatili da to ne funkcionira. Onda mi je u prvom ili drugom razredu srednje škole rođak ugovorio spoj s jednom curom iz njegovog razreda koja je sa mnom prekinula nakon mjesec dana.
Nakon što je porukom prekinula s njim osjećao se kao da mu je golemi kamen pao s leda. Odahnuo je. Opet je pokušao imati curu, no i tada bezuspješno. Razmišljajući o svom odnosu prema ženama osvijestio je da nikada prema njima nije gajio nikakve emocije osim prijateljskih i da ga one ne privlače. Tada je definitivno shvatio da cure nisu za njega, a danas otvoreno govori da nikada nije imao seksualni odnos sa ženom.
Kada je 2019. godine zbog studija doselio u Split upoznao je svog prvog dečka i tada osvijestio da je zapravo gay. Nakon toga drugačije nije mogao zamisliti svoj život. Sada je to trebao reci svojoj obitelji. Otac mu je koju godinu ranije preminuo, pa je to trebao priopćiti majci i četvorici starije brace. Ipak prvo je rekao rođaku koji je na to dobro reagirao jer ga nije osuđivao. No, svejedno isto se prije "outanja" dobro napio da bi mogao to reci naglas.
Napad na plaži
- Mami nisam u biti ja rekao nego je saznala tijekom obiteljskog videopoziva kada je nevjesta pitala zna li da ja imam dečka. Volio bi da sam joj ja to rekao, ali kada je tako ispalo i to je u redu. Bitno je da mama zna. Odmah me nazvala nakon tog videopoziva i rekla da ne može vjerovati to što je čula. Kazala je da njoj to nije normalno, no da to ne znači da me voli manje. Plakala je..... I nije baš da pričamo o toj temi. Izbjegavamo je.
Ljudi ga vrijeđaju na društvenim mrežama, a nedavno mu se dogodilo da je verbalni napad doživio i na plaži dok je bio s prijateljicom iz Slovačke. Povod je bila majica pridea koju je imao na sebi. Vikali su mu da će sve "pedere pobiti". Ne osvrće se puno na to jer se na takve stvari već navikao, samo ide naprijed. Ipak misli kako je to jedan od razloga zašto su parade ponosa nakon 13 godina i dalje potrebne. Jer dio, ali samo dio ljudi, prihvaća gayeve kao primjerice u restoranu u kojem radi već tri sezone i gdje mu nikada nitko nije uputio niti jednu lošu riječ.
Od pikanterija nam otkriva da u istospolnim odnosima nema "muškog" i "ženske" jer ne postoje pravila. Tvrdi da to nisu "nož i vilica" već "kineski štapići" pa svatko može biti jedno i drugo. Kada ga pitate boji li se bolesti spremno odgovara da u Splitu imaju PrEP ili lijekove za pred ekspozicijsku profilaksu koji sprječavaju zarazu HIV- om.
"Na kraju priče je bitna samo ljubav"
Sve koji su se u njegovoj priči pronašli poziva da sljedeće godine budu dio splitske Povorke ponosa, da se međusobno druže, budu otvoreni i vidljivi jer sama vidljivost čini puno.
- Mi nismo bolesnici niti sotonisti kako nas neki znaju među ostalim etiketirati, već smo normalni ljudi kao i svi ostali. I medu nama primjerice ima uglednih sportaša, pjevača, glumaca, političara, pa čak i vjernika vjerovali ili ne. Bitno je dobro se osjećati u svojoj koži, a takav osjećaj se može postići kada se suočimo s onim što smo i to prihvatimo. Na kraju priče je bitna samo ljubav.
