Malo mjesto uz obalu Neretve, a uz obalu na zidu napisani su stihovi pjesme koju je izvodio Vinko Coce "Kada umren umotan u bilo". Cijela pjesma na zidu, od riječi do riječi o Hajduku, autora Denisa Batinovića Pekme iz tog kraja.
Ima zanimljivost vezana uz tu pjesmu. U to vrijeme kad je pjesma nastajala direktor Hajduka je bio Fredi Fiorentini kojega je nazvao Siniša Brzović i predložio da se na Poljudu sastanu pjevači i poslušaju pjesmu. U kancelariji na katu Poljuda tako je, među ostalima, sjedio i Marijan Ban.
Pjesmu su pjevači slušali i prvotni stih je bio: "Hajduk živi vječno, i nitko više."
Stihovi uz obale Neretve
Tada se javio Ban i rekao: Ali i Bog, kao i Hajduk živi vječno, pa neka stih bude:
Hajduk živi vječno, Bog i ništa više. Pokojni Coce odmah je pristao otpjevati pjesmu koja je promovirana ispred Fan shopa na Poljudu.
Na zidu u Kominu su bili stihovi pjesme: "Bili su bili vrhovi planina", a sad već neko vrijeme stihovi Pekme gledaju u hladnu Neretvu.
Denis Batinović Pekma pisao je i za druge pjevače i pjevačice, Olivera, Ivu Gamulina, Mladena Grdovića, Doris Dragović, razne klape, umjetnička društva. Posljednja u nizu je pjesma pod nazivom "Babina je meni bila zadnja" koju izvodi kominska Klapa na uvo.
