Sportskim rječnikom, državna birokracija je u “utakmici” s dr. Nebojšom Kneževićem smanjila zaostatak. Na, recimo, 150 : 1.
Visoki upravni sud RH potvrdio je raniju presudu te odbio žalbe dr. Kneževića, supruge Alemke Knežević te Srećka Mišure, potvrdivši tako lokacijsku dozvolu za gradnju, između ostalog, vodovodne i kanalizacijske mreže za “pola grada”. Tako je ovom presudom u projektu aglomeracije Split-Solin ukupno vrijednom 1,7 milijardi kuna uklonjen najveći rizik da se neće ostvariti ciljevi prezentirani prema EU, potvrdio nam je Tomislav Šuta, direktor splitskog ViK-a.
Stopirano spajanje na vodoopskrbu cijelih istočnih dijelova grada
Lokacijska dozvola je izdana prije točno četiri godine. Odnosila se na “južni sliv”, dakle spajanje na kanalizacijsku odvodnju dijelova grada od Katalinića briga, preko Žnjana i Duilova do Stobreča, te izgradnje šetnice od Žnjana do Stobreča, sve skupa vrijedno 200-tinjak milijuna kuna!
Pored toga, u opasnost je došla i nadogradnja II stupnja pročistača Stupe. Također je, zbog sudskog procesa, bilo stopirano spajanje na vodoopskrbu cijelih istočnih dijelova grada: dio Kamena, Šina, Srinjina, Korešnice, ali i Žrnovnice, u iznosu od oko sto milijuna kuna! Naime, realizacijom ovog projekta (direktor Šuta nam kaže kako očekuje najdulje za godinu dana prve “lopate”, nakon dobivanja građevinskih dozvola te natječaja za izvođenje), mještani Žrnovnice spojit će se na vodoopskrbu s izvora Jadra, dok će njihov lokalni vodovod iz Žrnovnice ostati kao svojevrsni backup...
Žalbu na presudu splitskog Upravnog suda, a kojom je prošle godine potvrđena lokacijska dozvola, dr. Knežević i ostali su temeljili na nekoliko argumenata. Nedostatak javnog poziva zainteresiranim strankama, zatim da im lokacijska dozvola nije osobno dostavljena niti postavljena na čestici 135/1 k.o. Kamen koje su suvlasnici, a tijekom cijelog postupka su se pozivali na Arhušku konvenciju. Također, barem što se tiče kanalizacije, jedan od argumenata im je bio da se “preko zemljišta u vlasništvu stranke provodi fekalna kanalizacija, a same stranke ne mogu imati priključak na tu kanalizaciju, nego za poslovanje moraju imati septičke jame”.
Infrastrukturni zahvati ipak idu naprijed
Visoki upravni sud je međutim potvrdio stajalište splitskog suda te odbio žalbe: PPU Grada Splita ne sadrži detaljno određivanje, razgraničenje i definirane trase infrastrukture, već se to određuje DPU-ovim ili lokacijskim dozvolama. Također, “GUP Splita dopušta manja odstupanja, a s obzirom na širinu obuhvata planiranog zahvata u prostoru, određivanje trasa se provodi u postupcima izdavanja lokacijskih dozvola.”
Rezultat s početka teksta se odnosi na važnost ovog spora za Kneževiće, u odnosu na onaj glavni: ova žalba kojom su ustali pred upravnim sudovima protiv lokacijske dozvole (a tuženik u ovom slučaju je Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja) je tek “potkusuravanje”. Glavni (financijski) dio težak 150 milijuna kuna plus kamate u sporu s Gradom Splitom još uvijek vreba u nekom pravosudnom sobičku. No, gledajmo stvari pozitivno, infrastrukturni zahvati ipak idu naprijed...
