Po splitskim ulicama, neki od vas sigurno su uočili neobičan kombi i djevojku koja sjedi iza volana. Otkrit ćemo vam da ta djevojka svoj život živi na jedan sasvim drugačiji način od onog na koji smo navikli.
Ona je Dora Šušković Stipanović, 29-godišnja Zagrepčanka koja je posebna po mnogočemu. Radi se o umjetničkoj duši te volonterki koja radi s djecom iz spektra autizma, a svoj mali svijet ima u kombiju Bepu, kojeg je prilagodila i u njemu putuje diljem Hrvatske. Da ne biste krivo shvatili, njezina stalna adresa nije kombi. Bepo je njezina sloboda i komponenta zbog koje je osoba kakva je danas, a živi u svom domu, poput svih nas.
"Našla sam radosti i gušte u svemu onome drugačijem što sam postupno upoznavala i što je sada, nakon par godina, nekako postalo dio mene"
No, sigurno se pitate što je ovu svestranu djevojku dovelo u Split. Razlog je jednostavan - ljubav.
- U Zagrebu sam živjela cijeli život. Kako se nisam planirala seliti izvan Hrvatske, mislila sam da je Zagreb moj grad jer između ostalog, nudi nebrojene mogućnosti. Međutim, prije 4 godine zaljubila sam se u Splićanku! Osvojio me čitav njen svijet, mentalitet sasvim različit od moga, meni nepoznat vokabular i sintaksa, kužina njene matere... Ma sve! I s obzirom na to da sam brzo shvatila da su Splićani najsretniji uz more, ja sam preselila dolje da zajedno guštamo u svim čarima Dalmacije - kaže nam Dora na početku razgovora.
Zanimalo nas je kako se snašla u Splitu.
- Pa moram reći da je bilo izazovno - od grubljeg načina komunikacije, traženja posla izvan sezone i stana iz kojeg me najmodavac neće izbaciti tijekom sezone do mojih hobija poput lindy hop plesa koji u Splitu ne postoji. Naravno falili su mi obitelj i prijatelji te mnogo toga što sam u Zagrebu podrazumijevala poput mladog svježeg kravljeg sira kakvog ovdje na pazaru nisam pronašla. S druge strane, otkrila sam novi svijet koji me obogatio! Našla sam radosti i gušte u svemu onome drugačijem što sam postupno upoznavala i što je sada, nakon par godina, nekako postalo dio mene - priča nam.
Upoznala je i onu "drugu" stranu Splita.
- Ne znam bih li rekla da me nervira ili da je jednostavno drugačije od meni poznatog. To su, na prvom mjestu, količina turista, gužve ljeti i to ubijanje od posla tijekom sezone. Ja u Zagrebu nisam tako jasno doživljavala izraženu podjelu na sezonsku ludnicu i zimsko zatišje, a Split ljeti i zimi su dva posve različita svijeta! Iako više volim u miru šetati kaletama, naučila sam prigrliti i tu, meni neobičnu sezonu, ali i maknuti se izvan grada, na primjer na Cetinu i tamo pronaći i hlad i mir. Također, zabrinjava me količina otpada koji mnogi “pojedinci” bacaju tamo gdje mu nije mjesto - objašnjava Dora.
"U tajnosti sam kupila 15 godina star teretni kombi i počela ga preuređivati u “kamper” zajedno sa svojom djevojkom"
Split je toliko zavoljela da razmišlja o budućnosti u Dalmaciji.
- Sada u Splitu imam i drage prijatelje i svoje rutine, čak su mi i poslovne suradnice, premda radim online, u Splitu. U Splitu se nekako osjećam slobodnije i energičnije. Još razmišljam je li vrijeme za tiny house s vrtom i pčelama što je definitivno moj san ili za život u garsonijeri koju uvijek mogu iznajmljivati dok sam u Zagrebu ili na pustolovinama s mojom labradoricom Polly i kombijem Bepom. Trenutno istražujem sve opcije - kaže nam.
Kombi Bepo je postao dio nje. Priča o njemu ima puno dublje značenje...
- Pa sve je upravo počelo od gledanja emisija o izgradnji malih samoodrživih kuća na kotačima. Kako mi je to bilo nedostižno, otkrila sam van life pokret. Dugo sam gledala sadržaje na tu temu i odlučila da se želim okušati u tome i vidjeti je li za mene. U tajnosti sam kupila 15 godina star teretni kombi i počela ga preuređivati u “kamper” zajedno sa svojom djevojkom. Ime Bepo (Bepinjo) dala sam mu prema Oliverovoj pjesmi “Laku noć Luigi, laku noć Bepina”. Bepo je rasplamsao moj poriv za slobodnijim načinom života. Najviše me privukla cijela ta filozofija i način razmišljanja ljudi u van life zajednici. Oni koje sam upoznala uživo su divni, svestrani, vješti, otvoreni, susretljivi, sposobni ljudi s kojima bih mogla pričati satima o najrazličitijim temama i toliko puno učiti od njih! Tako da Bepo nije samo kombi. On za mene predstavlja mogućnost drugačijeg. To je i pokret i perspektiva o životu, način razmišljanja, samoodrživost, minimalizam i stjecanje raznoraznih vještina od onih s rukovanjem alatom do razvijanja inteligencije te snalaženja i učenja o prirodi - priča Dora.
Nije lako kombi urediti da bude funkcionalan za život, kamoli za putovanja.
- Uređivan je tako da bude siguran u vožnji, ali s niskim budžetom. Mnogim vještinama se tek trebam naučiti uz njega kako bih ga mogla nadograditi. Iako je Bepo daleko od savršenog kombija, obožavam provoditi vrijeme u njemu i s njim - govori Dora.
Već je istražila dobar dio Lijepe naše.
- S obzirom na to da je kupljen taman prije početka korone i lockdowna te da sam ga vrlo sporo uređivala, u stvari tek sad počinjem ići s njim na dalje i duže relacije unutar Hrvatske. Radim kao video montažer pa me za posao ne veže mjesto, ali treba kombi dobro opremiti snažnim baterijama i solarima da ne brinem hoću li imati dovoljno struje za cijeli radni dan. Na tome još radim. Što se lokacija tiče, krenula sam istraživati Krapinsko-zagorsku i Varaždinsku županiju, lokacije duž rute prema Splitu te Dalmaciju. Ove godine veselim se konačno posjetiti Istru, a voljela bih i s Bepom na trajekt jer još nije bio. Imam osjećaj da Hrvatska ima toliko prekrasnih i raznovrsnih lokacija da bih ih mogla istraživati i vraćati im se cijeli život iako bi bilo uzbudljivo otići i preko granice - govori nam o svojim snovima ova nevjerojatna djevojka.
Za sebe kaže da je uvijek sama u svom filmu pa se ne opterećuje reakcijama ljudi osim ako joj se izravno ne obrate.
- Znaju ljudi zastati i pitati me da ga pogledaju jer i oni razmišljaju o kupnji i preuređenju kombija pa ih Bepo razveseli. Nekoliko puta su me čak zaustavili jer su me prepoznali s mog YouTube kanala Van Life Croatia, što me iznenadilo. Više reakcija dobivam na Instagramu - i reakcije su redom pozitivne i u stilu: “Blago tebi, kako uživaš!” Kao što sam rekla, sve ima svoju crnu i bijelu stranu, tako mi i Bepo stvara puno izazova, ali tu leži i ta čar i uzbuđenje! - sretno će Dora.
"Prije svega, mogućnost izbora, a moj izbor je zadržati dječju radost, neiskvarenost, radoznalost, dobrotu i emocije"
Kazali smo da se bavi i radom s djecom iz spektra autizma.
- Učila sam ih hrvatski znakovni jezik, PECS komunikaciju slikama, radili smo prilagođenu matematiku i grafomotoriku te QiGong senzornu masažu za koju sam ja jedina educirana u Hrvatskoj i regiji, a od strane mentorice iz Amerike. Nažalost, zapostavila sam taj svoj interes, no nadam se da ću imati vremena ponovno mu se posvetiti. Po prirodi sam empat i osoba koja se puno daje. Iako je to jedna od mojih najvećih vrijednosti, nakon nekog vremena postane iscrpljujuće i neodrživo. Trenutno učim davati se na način koji je održiviji i zdraviji za mene. Kad to svladam bit ću spremna za ponovni rad s djecom i njihovim roditeljima - kaže Dora.
Pogledajte ovu objavu na Instagramu.
Nažalost, sve je više djece kojoj je dijagnosticiran autizam, a uz izazove koje nosi sama dijagnoza, bore se i s mnogim drugim poteškoćama u svakodnevnom životu.
- Najbolje je pitati roditelje djece iz spektra s kakvim se sve tabuima, predrasudama, osudama i nerazumijevanjem svakodnevno bore, čak i od strane stručnih ljudi u obrazovnim i socijalnim ustanovama. Puno je tu problema, ali rekla bih da je važna edukacija i bolje razumijevanje ljudi generalno te edukacija stručnih kadrova kao i podrška roditeljima - jasno će.
Na kraju nam je rekla što za nju znači sloboda.
- Prije svega, mogućnost izbora, a moj izbor je zadržati dječju radost, neiskvarenost, radoznalost, dobrotu i emocije. Dopustiti si biti ludasta, čudnovata, šašava i drugačija, ali i svaki dan biti malo viša i dublja, prema unutra i prema van. Važno mi je da si ne postavljam granice, da si ispunjavam želje te da svjesno i zahvalno živim u trenutku i po kiši i po suncu - zaključila je Dora.
