Pred nama je blagdansko vrijeme koje većina provodi u krugu najmilijih. Domaći kolačići i kuhano vino, poneka obiteljska svađa i suze kod onih najmlađih ako je sveti Nikola zaboravio na njihovu čizmicu, samo su dio 'blagodati' kojima ćemo biti zaokupljeni narednih mjesec dana.
No, što je s onima koji više ne poznaju riječi 'domaće' i 'obitelj'? S kime će se oni posvađati, ispred kojega prozora ostaviti pismo i čizmicu svetom Nikoli ako prozor ili vrata više nemaju? Njima je dom svaka ulica u kojoj barem jednu noć mogu pronaći zaklon i sklopiti oči prije novoga jutra za koje ne znaju što donosi. A najčešće donosi samo reprizu prethodnoga dana.
Nekoliko popluna, jedan ruksak i nešto odjeće - nečije sve što ima
U samome središtu Dalmacije, u srcu Splita i tamo gdje umjetnost vodi svoj bal a izlozi prošlosti zjape prazni, smjestio se nečiji krevet, nečije sve što ima. Ispred nekadašnje Robne kuće Prima Grad nekoliko je popluna, jedan ruksak i nešto odjeće - u izlogu u kojem su nekada stajale najljepše obučene lutke ovoga kraja.
Građani ne znaju tko na ovu lokaciju dolazi prespavati, a i da znaju, kako nam kažu, vjerojatno ne bi mogli puno učiniti. Beskućnici su jedna od najranjivijih skupina jer za razliku od ostalih socijalnih problema ulaze u sustav prekasno i često potpuno zapušteni, a kapaciteta za njihov smještaj je premalo.
U Hrvatskoj ima oko 2 tisuće beskućnika, a oko 10 tisuća ljudi je u riziku od beskućništva
U međuvremenu, nekoliko je osoba sa zgražanjem došlo pogledati što se nalazi u razbijenom izlogu. Jedna je gospođa kratko prokomentirala: "Tu netko spava!", i suznih očiju otišla pričekati autobus.
Samo 50-ak metara dalje nalazi se Hrvatsko narodno kazalište, na istoj udaljenosti je i po mnogima najpoznatija splitska ulica - Marmontova, a miris pečenih kestena može se osjetiti u neposrednoj blizini.
Znati da je nečiji krevet skriven i otkriven svima na autobusnom stajalištu, blago rečeno je poraz današnjega društva.
