Prodaja polovne odjeće i obuće postala je pravi izvor dodatne zarade i brojnim Osječankama. Naime, sada već i u Hrvatskoj postoji nekoliko platformi na kojima je uz jednostavnu registraciju moguća online prodaja vlastite odjeće, a osim registriranih domena tu su i facebook-stranice. Također, sve su popularniji i organizirani pop-up buvljaci, piše Glas Slavonije.
Jedna od Osječanki koja se odlučila za takav oblik dodatne zarade, koji joj, priznaje, uvelike popravlja mjesečni budžet, prosvjetna je djelatnica Danijela Paradžić, koja se, kako kaže, specijalizirala za prodaju dječje second-hand odjeće.
- Mnogi mi kažu, ma tko će kupiti polovnu dječju odjeću kada je odjeća danas toliko jeftina i postoje veliki trgovački lanci s novom i povoljnom robom. No, ne biste vjerovali, dječja se odjeća, uz onu brendiranu za odrasle, najbolje prodaje. Naime, postoji sve veći broj ljudi koji i zbog ekoloških razloga ne želi kupovati novu robu za djecu, koja ionako odjeću brzo prerastu, pa se odlučuju za očuvane rabljene komade. Osobno imam niz prijateljica i znanica koje mi dostavljaju odjeću svoje djece koju su ona prerasla.
Njima se ne da baviti prodajom. Svu je tu robicu nužno oprati i izglačati kako bi lijepo izgledala. Nikada ne prodajem iznošene i pokidane artikle. To su uglavnom prekrasni odjevni komadi, često poznatih brendova, koji, kada se srede, izgledaju kao novi i mogu se još dugo nositi. No, jasno, takvoj se robi ne može nabiti visoka cijena. Tako se dječje majice odlično prodaju ako ih prodajete skupno, znači, lot od pet do deset majica možete prodati i za 100 do 150 kuna, posebno ako su iz Zare ili H&M-a. Roditeljima se to jako isplati, a meni je lijepa dodatna zarada, na taj način mjesečno zaradim najmanje 1000 kuna, ali to znači da morate imati i puno robe. Osobno prodajem preko portala Moje krpice, ali znam dosta ljudi koji to rade preko Facebook-grupa - priča Danijela.
Upravo preko "Krpica" prodaje i Magdalena, koja kaže kako ona prodaje isključivo brendiranu robu, jer to najbolje prolazi.
- Ima tu svega, i ljudi koji misle da mogu nabiti cijenu second-handu kao da je novo, nema šanse da ćete to prodati. Mislim da je neki vrh cijena od 200 do 300 kuna i to sigurno prolazi. Znači, ako imate neku brendiranu polovnu robu koja je još u savršenom stanju i koja u trgovini stoji 1.000 i više kuna, odmah ćete ju prodati tražite li za nju, primjerice, 200 kuna. Osobno mi to dobro dođe kao dodatni džeparac, ali ja nemam toliko robe da bih mogla živjeti od prodaje polovnih stvari.
Međutim, postoje profesionalci koji su se baš ispraksirali i koji obilaze second-hand dućane. Oni traže markirane stvari i onda ih po puno višoj cijeni prodaju preko interneta. To je pravi posao i može se lijepo zaraditi, ali potreban je uistinu velik napor da se pronađe second-hand roba za koju se može postići dobra cijena, a koju vi sami niste prethodno puno platili. Tu su, naravno, i ljudi koji prodaju lažnjake, toga se treba čuvati - upozorava Osječanka.
Da je second-hand prodaja pravi hit, shvatili su i u Tržnici Osijek, čiji je prvi modni buvljak održan u listopadu prošle godine. “Riječ je o ideji naše komercijalistice Renate Čepo, koja je predložila takvo događanje, kako zbog bolje marketinške vidljivosti Tržnice tako i zbog činjenice da Osijek nema takvo događanje. Organizirali su i dječji buvljak, a oba događaja postala su hit, pa tako po jednom buvljaku iznajmimo i 100 klupa, za simboličnih deset kuna. Prije 15-ak dana trebao se održati još jedan takav buvljak, ali zbog epidemiološke situacije nismo dobili dozvolu Stožera”, kaže Igor Medić, direktor Tržnice d.o.o. Osijek.
