Prošlog tjedna objavili smo priču nakon što su nam se javili čitatelji iz Vodica u čijem se apartmanu nalazi bračni par iz Austrije. Oni svake godine ljetuju u Hrvatskoj, no posljednja dva dana neugodno su se iznenadili kada su shvatili koliko su kuna dobili u jednoj mjenjačnici u Vodicama.
POVEZANI SADRŽAJ:
Naime, prvo je muž u subotu za 100 eura dobio 610 kuna, a potom je dan poslije isti iznos dobila njegova supruga. "Čudimo se da nema turista. Kako će ih biti kada se ovako obnašamo prema njima?!" kazao nam je vidno ljutiti Vodičanin.
Stupili smo u kontakt i s djelatnikom koji je Austrijancima izdao račun (podaci poznati redakciji). On je iznio svoju stranu priče, a mi je u nastavku donosimo u cijelosti:
"Teško da je Vodičane moguće šokirati cijenama bilo čega kad imamo vjerojatno najskuplju tržnicu u široj okolici. Ali ako pustimo to na stranu, s obzirom da se ovdje radi o računu koji sam izdao mogu reći da nijednoj stranci do sada nisam izdao račun, a da prije toga nisam rekao koji iznos će dobiti.
Ako vidim da stranka nije čula ili nije razumjela što joj je rečeno, pokažem iznos na kalkulatoru. Ili napišem na papir. Tek nakon što se stranka složi s iznosom, knjiži se transakcija i izdaje račun.
"Mogla je reći i 'Ništa za sad'"...
U konkretnom slučaju sam siguran da je gospođa itekako znala da će dobiti 610 kn. Ako kojim slučajem ipak nije znala jer možda nije razumjela, onda nije trebala potvrdno zakimati i reći da može "nakon" što joj je rečeno koliko će dobiti.
U svakom trenutku je mogla jednostavno reći "Ne, ne bih mijenjala" i istog časa bi joj bio vraćen novac. Mogla je reći i "Ništa za sad, radije bih se još malo raspitala". Ili "nema šanse, vraćaj to!" Naslušao sam se puno gorih stvari.
Pa čak i da je neposredno nakon dobivanja računa tražila povrat novca, napravio bih i to. Ali gospođa nije rekla ništa od svega toga. Jednostavno - ako stranka ni u jednom trenutku jasno ne kaže da želi povrat novca, i umjesto toga nakon malo razmišljanja da jasan pristanak, što bih ja trebao raditi?
Znači, ako se nakon razmišljanja slože s iznosom, izdaje se račun. Ako se ne slože, jer vjerujte da ima ljudi kojima uopće nije toliko bitno da li će za 1 euro dobiti 6,10 ili 7,40 kn, onda uvijek mogu (i trebaju!) jasno reći da ne žele mijenjati novac, tj. da žele da im se vrati novac i onda se radi upravo to - vraća se novac.
"Prijetnje nečijih muževa"
Ovaj put sam dobio jasan pristanak, i izdao sam račun.
Mislim da ne treba (ili možda ipak treba?) spominjati prijetnje koje se dobivaju od nečijih muževa koji dolaze dan-dva poslije, viču i rade scene. I to jednostavno zato što je netko mijenjao novac, a da prije toga nije uložio ni minimum truda tako da barem zna na koji iznos je spreman pristati (odnosno, nije spreman pristati).
Jer, ako oni sami ne znaju čak ni to - a radi se o njihovom novcu - kako bi to netko drugi mogao znati?" kazao nam je djelatnik mjenjačnice.
