Dugogodišnji djelatnik Hitne pomoći u objavi na Facebooku progovorio je o užasu koji su njegovi kolege zatekli nakon eksplozije bombe u stanu u Kninu.
Podsjetimo, u subotu kasno navečer u stambenoj zgradi u Kninu u eksploziji ručne bombe poginuo je 25-godišnji mladić, a troje mladih završilo je u KBC-u Split s teškim ozljedama. Nedugo nakon eksplozije u stan su ušli djelatnici Hitne i zatekli užasan prizor. Splitski su liječnici po primitku troje mladih iz Knina rekli da je riječ o teškim ozljedama nalik onima iz rata.
O psihološkim posljedicama takvih prizora na Facebook stranici Hitna uživo 194 progovorio je Zvonimir Vulić Valentić, dugogodišnji djelatnik HMP-a.
"Poslije svake intervencije gdje se spašavaju ljudski životi, heroji su vatrogasci, HGSS, policija, a mi hitnjaci, koji jedino u opisu svog posla imamo spašavanje ljudskih života, mi smo, da oprostiš, nebitni u toj priči. Pomalo mi to smeta jer nama je svaki dan ružan - poginuli, umrli, padovi, reanimacije, spašavanje djece", započeo je Vulić Valentić.
"Svaki dan nešto jako ružno i mi to moramo gutati, a te scene ostaju u glavi"
"Svaki dan nešto jako ružno, što nije normalno, i mi to moramo gutati. I sve nam te ružne scene negdje ostaju u našoj glavi, ma koliko mi bili jaki. Mozak pamti, htjeli mi ili ne. Moje kolege koji su bili na ovoj tragediji u Kninu samo je nazvala glavna sestra i pitala kako su. I nitko drugi, čak nitko ni iz Uprave Zavoda", napisao je hitnjak.
"A krvi je bilo do koljena i scene su bile strašne. Kao da smo psi. Od svih hitnih službi, mi jedini nemamo beneficirani radni staž. Imaju ga čak strojovođa vlaka i vozač kamiona koji vozi za, recimo, Velpro, a mi koji smo na prvoj liniji, viđamo strahote svaki dan, nama to, misle oni koji odlučuju, ne treba. Kao psi", stoji u objavi.
"U Zavodima čak ne postoji ni psihološka pomoć za ljude koji svakodnevno svjedoče takvim scenama kao što je bila ona u Kninu. A iz iskustva govorim kada kažem da se teško suočiti s bilo kakvom smrću, a kamoli sa smrću mladog stvorenja. U svima nama trag je strašan, ali ne treba nam ni pomoći. Kao da smo psi", navodi.
"Vidio sam sve najgroznije stvari koje se čovjeku mogu dogoditi"
"Vatrogasci, s druge strane, takve scene ne viđaju svaki dan, već jednom u godinu dana jer prvenstveno spašavaju imovinu, a tek ponekad ih pozovemo na intervenciju s nama, piše Vulić Valentić, dodajući da cijeni ono što vatrogasci rade, ali je činjenica da su "rijetko u situaciji da vide poprište u kojem život visi o niti ili je izgubljen".
"Pišu se tekstovi o tome koliko su vatrogasci, HGSS i ostali u šoku kad se ovako nešto dogodi, a nas ni javnost ni nadređeni ne pitaju ništa. Kao dugogodišnji djelatnik Hitne, vidio sam sve najgroznije stvari koje se čovjeku mogu dogoditi, uživo. Nakon svega, pitam se što smo mi hitnjaci, jesmo mi od čelika ili smo ljudi od krvi i mesa?" zapitao se.
"Ima li netko tko se brine o nama?"
"Ima li netko tko se brine o nama? Ima li itko tko shvaća da se nama te ružne scene događaju svakodnevno, u opisu posla, da one ostaju dugooooo u glavi, a ovakve kao ova u Kninu i cijeli život. Mislim da bi ovu temu trebalo otvoriti u svim medijima, da je vrijeme da se opet postavi pitanje zašto hitnjaci nemaju beneficirani radni staž", ističe.
"Mi 'samo' spašavamo živote, po meni je to nešto najbitnije na svijetu, ali očito da to nitko ne cijeni u današnje vrijeme!! Stojim na raspolaganju da napravimo priču oko ovog jer ja kao hitnjak ne mogu to više gledati, da su svi heroji osim nas hitnjaka. Nažalost, prisiljeni smo ove stvari rješavati sami jer nemamo nekoga čvrste ruke tko će stati iza tih predivnih ljudi", zaključuje u objavi.
