Danska, zemlja koja se redovito nalazi pri vrhu ljestvice najsretnijih zemalja svijeta, još je davne 1993. godine odlučila da učenje u školama ne smije biti samo usmjereno na znanje iz matematike, jezika ili prirodnih znanosti. Jednako važno kao računati i čitati, Danci su procijenili da je potrebno učiti i – empatiju. Tako je uveden sat nazvan “Klassens tid” ili „Sat razreda“, koji je i danas sastavni dio školskog programa za svu djecu u dobi od 6 do 16 godina.
Tijekom tog sata učenici razgovaraju o problemima koji ih muče, bilo da su vezani za školu ili privatni život. Ključna ideja je naučiti djecu da slušaju jedni druge, da pokušaju razumjeti osjećaje i poteškoće svojih vršnjaka te da zajedno traže rješenja. Kada konkretnih problema nema, sat se pretvara u druženje, učenje suradnje i prakticiranje poznatog danskog koncepta hygge – stvaranja osjećaja zajedništva, topline i međusobne podrške.
Empatija nije urođena
Stručnjaci naglašavaju da empatija nije urođena osobina, već vještina koju je potrebno razvijati i njegovati od ranog djetinjstva. Danska je prepoznala da se upravo kroz ovakav pristup može smanjiti vršnjačko nasilje, potaknuti emocionalna pismenost i izgraditi snažnije zajednice. Učenici ne samo da postaju svjesniji svojih emocija, nego i uče kako ih prepoznati kod drugih i adekvatno reagirati.
U danskim školama koriste se i posebni alati i projekti za razvijanje empatije. Program Step by Step pomaže djeci da kroz slike izraza lica nauče prepoznati emocije, dok CAT-kit nudi kartice i modele pomoću kojih djeca mogu opisati kako se osjećaju i kakve odnose imaju s drugima. U sve je uključena i Mary Foundation, koja još od vrtićke dobi provodi edukaciju o sprječavanju nasilja i prepoznavanju zlostavljanja.
Jedno od najsretnijih društava na svijetu
Rezultati takvog pristupa vide se u svakodnevnom životu. Danska danas bilježi niže stope vršnjačkog nasilja, ali i višu razinu socijalne kohezije. Nije slučajno da upravo Danci desetljećima važe za jedno od najsretnijih društava na svijetu – jer sreća se ne temelji samo na ekonomskim pokazateljima, već i na kvaliteti međuljudskih odnosa.
Za hrvatski kontekst ovo je itekako zanimljiv primjer. Dok se kod nas godinama raspravlja o problemu vršnjačkog nasilja i slaboj emocionalnoj podršci učenicima, Danska je davno uvela rješenje koje daje konkretne rezultate. Pitanje je hoćemo li i mi jednoga dana odlučiti da uz matematiku i povijest, na rasporedu treba biti i – empatija.
