Nakon duge i teške bolesti u 70. godini života preminuo je legenda solinskog i dalmatinskog nogometa Ivica Bubić Bubi.
"Aktivni čuvar solinskih običaja"
Dirljiva objava u čast preminulog Bubija osvanula je na službenoj stranici Grada Solina. Prenosimo vam je u cijelosti:
"Tko imalo prati sport u solinskom bazenu, dosta je reći Bubi, zna da se radi o jednom najborbenijih nogometaša što ih je iznjedrio NK Solin. Borac bez mane i straha, pošteno plavo solinsko srce a do smrti uvijek vjerni navijač, član Skupštine i Disciplinske komisije kluba s Jadra. Uz sve to je bio aktivni čuvar solinskih običaja preko Udruge Blaca. U dva mandata je bio član vijeća MO Srednja Strana, gdje je aktivan, premda dolazio iz opozicije koja ne odlučuje, ali je dosta njegovih prijedloga prihvaćeno.
Ivica Bubić pok. Ante i Marije (rođ. Barišić) rođen je u Splitu, 16. listopada 1953. Nogometnu karijeru započeo je u juniorima Solina 1968., pod vodstvom trenera Tonija Lalića. Ta momčad, pod vodstvom Ćirila Podruga i Lalića je 1971. osvojila drugo mjesto na Amaterskom prvenstvu Hrvatske u Čakovcu. Za prvu momčad debitira na prvenstvenoj utakmici protiv Jadrana u Kaštel Sućurcu 27. veljače 1972. Nakon odsluženja vojnog roka je član momčadi Solina, koja je u sezoni 1973./74. osvojila prvo mjesto i ulaze u Jedinstvenu hrvatsku nogometnu ligu. U slijedećoj sezoni pod vodstvom legendarnog Ljubomira Kokeze, Solin osvaja drugo mjesto, a Bubi doživljava punu afirmaciju. Rado ističe utakmicu protiv reprezentacije SSSR-a u Solinu, koja je završila 2:2, a on je proglašen igračem utakmice, pored tada najboljeg igrača Europe Olega Blohina.
"Nikada neće zaboraviti 1978. godinu..."
Bila su to za Bubija, dosta teška vremena, jer je do 15 sati radio u splitskom Škveru, a poslije podne trenirao. Međutim 1975. prelazi raditi u Dalmacijacement, što mu je olakšalo nastupanje za Solin.
Nikada neće zaboraviti 1978. godinu, kada je Solin, protiv Segeste iz Siska nastupao u kvalifikacijama za ulazak u Drugu saveznu nogometnu ligu. U Sisku je domaćin pobijedio sa 2:0, dok su u Solinu plavi dobili sa 1:0. Kaže Bubi, da penal koji je „skrivio“ u Sisku i danas boli. Iste godine Solin je u šesnaestini finala Kupa na Marakani u Beogradu pružio dostojan otpor Crvenoj Zvezdi, koju je predvodio Dragan Ðajić.
Rado je isticao prvenstvenu sezonu 1980./81. u kojoj je Solin osvojio prvo mjesto u HNL, te se plasirao u Drugu saveznu nogometnu ligu, zapadna skupina. U povijesnoj zadnjoj utakmici prvenstva u kojoj je Solin potvrdio ulazak među drugoligaše u Solinu, je pobijeđen Split sa 5:2. Toj utakmici prethodio je nezaboravni karusel automobila ulicama Solina, Sinja i Splita, a po završetku utakmice feštalo se do ranih jutarnjih sati u konobama Solina i Vranjica. Treba reći da je tada Solin, bio jedini drugoligaš koji je dolazio iz mjesne zajednice.
"Njegova cijela obitelj, ostavila je veliki trag u nogometu"
Ulaskom u veći rang natjecanja, Solin je ostvario suradnju sa Hajdukom. Dovedeni su tada u Solin, trener Stanko Poklepović, te igrači Mršić, Gabrić, Čelić, Miljuš, Jovanić, Brko, Godinić, Janković, Jelavić, Šeparović, Dražić i Vujčić. Usprkos tim velikim nogometnim imenima, od kojih su većina bili državni reprezentativci, Ivica Bubić, bio je najbolje ocijenjeni nogometaš Solina u obje sezone kada su modri s Jadra, bili među jugo – drugoligašima. Ta činjenica dovoljno govori o Ivici Bubiću kao nogometašu. Zvali su ga je tada jaki klubovi, Dinamo iz Vinkovaca (današnja Cibalia) i Jedinstvo iz Bihaća, da prijeđe u njihove redove, međutim ljubav prema svom klubu i mjestu bila je jača od svih ponuda. Solin mu je kaže sve bio u životu i otac i majka, i kaže nije mu žao što ga u zenitu nogometne karijere nije napustio. U prvenstvenoj sezoni 1984./85., Ivica Bubić, nogometaš je Sloge iz Mravinaca, da bi se potom ponovno vratio u Solin, gdje i završio igračku karijeru 1987. godine.
Od tada Bubi, stalno je vezan uz klub kao navijač, član Skupštine i Izvršnog odbora kluba, i Stegovne komisije. Nastupao je Bubi i za reprezentaciju Dalmacijacementa u velikom i malom nogometu na susretima građevinara Jugoslavije, gdje su cementari redovito postizavali odlične rezultate. Igrao je i mali nogomet u solinskoj ligi i na raznim turnirima. Posebno ističe svoje nastupe za solinske malonogometne momčadi Salona i Dar-mar.
Njegova cijela obitelj, ostavila je veliki trag u nogometu. Brat Zoran nastupao je za Solin, Split, Slogu i Uskok, a sin Ante nosio je dres Solina, Sloge, Uskoka i Dugopolja.
Međutim posebno mjesto u srcima navijača Solina, i danas ima legendarni nogometaš kluba, borac bez mane i straha Ivica Bubić Bubi. Istinska legenda solinskog nogometa, koji je mnogima primjerom pokazao kako se voli svoje mjesto i svoj klub. Zbilja, jedan je Bubi!
"Omiljen je bio u društvu naš Bubi – čovik iz puka"
Bio je član solinske Udruge Blaca od osnivanja i jedan je od aktivnijih u svim segmentima, sve na volonterskoj osnovi. Njegov Dom u solinskim Bubićima je popularno okupljalište prijatelja solinske baštine a vina iz njegove konobe su više puta ocijenjena najboljima na mnogim natjecanjima.
Omiljen je bio u društvu naš Bubi – čovik iz puka – kako kaže naš narod! Bolje rečeno Bubi je volio Solin, što su potvrdile njegove suze kada je njegov Solin prije nekoliko sezone ispao iz Druge HNL.
Stoga će mu se Klub Solin odužiti komemoracijom u ponedjeljak 21. studenog 2022. s početkom u 10 sati u Domu kulture Zvonimir u Solinu", piše na službenoj stranici Grada Solina.
