Današnja vijest da nas je napustio jedan od istinskih heroja Domovinskog rata Davor Jović odjeknula je cijelom Hrvatskom, a posebno su pogođeni ostali Vrgorčani.

Koliko je volio ovu zemlju govori činjenica da je nakon drugog ranjavanja, nakon čega mu je određen 80-postotni invaliditet i mirovina, nagovorio liječnike da mu upišu „samo“ 50-postotni kako bi se mogao vratiti na bojište.

1997. godine proglašen je najboljim vojnikom Oružanih snaga, a 2003. godine umirovljen je u činu bojnika Hrvatske vojske.

Nakon umirovljenja 2003. u Vrgorcu je pokrenuo Kickboxing klub “Sveti Jure” kroz koji je prošlo 300 mladih ljudi koje je sklanjao sa ulice i poticao na sport.

 

“POSLJEDNJI POZDRAV TRENERU – „OD NAS JE UVIJEK POKUŠAVAO NAPRAVITI LJUDE KOJI ĆE SVOJIM RADOM ZASLUŽITI ONO ŠTO ŽELE“



I tako dođe taj trenutak. Trenutak koji vas ostavi bez riječi kad samo pomislite na to, ali nažalost, misao je postala realnost. Naš dragi trener, prijatelj, osoba koja je bila puna ljubavi, razumijevanja, želje za rad i trud napustila nas je.

Bio je osoba od povjerenja, osoba koja nas je uvijek hrabrila i motivirala onda kada smo sami htjeli odustati. Bio je osoba koja je samom svojom pojavom izmamljivala osmijeh na lice, sreću i neizbrisiv otisak na našim srcima. Bio je legenda, čovjek koji zrači pozitivom, onaj koji nas je bez pokude ispravljao u greškama i učio nas da je svaki trud za naše dobro. Nije nam bio ni otac, ni rođak ni brat, ali jednostavno, i više od svega navedenog, bio nam je sve.

Svaki ponedjeljak, srijedu i petak očekuješ ponovno težak trening znajući kako će nas samo jedna njegova rečenica ohrabriti: „Ajde trči možeš ti to, ti si zvijer, pokaži sebi i drugima da možeš“. Nakon tih riječi uslijedio smiješak tako iskren i istinit da si se morao, kako radi sebe, tako i radi njega potruditi još jače i dati svoj maksimum. Bio je tako neiskvarena osoba. Mogli smo pričati s njim o bilo čemu,a niti jedan trening nije prošao bez zezanja, smijeha, šale, viceva, ali i ozbiljnosti. Od nas je uvijek pokušavao napraviti ljude koji će svojim radom zaslužiti ono što žele. Nadamo se kako je to i postigao. Uvijek bi nas saslušao, uvijek je pitao kako smo mi, naša obitelj, toliko toga nevezano za trening da je odavno prestao biti samo naš „trener“.

Teško je zamisliti kako da vas ovakva osoba ikada može napustiti. Dragi treneru, nadamo se da si ponosan na nas, da te s ničim nismo uvrijedili i da smo ispunili sva vaša očekivanja. Uvijek ćete ostati u našim sjećanjima i srcima. Ljudi vjerujte, ako ste upoznali ovakvog čovjeka, ovakvu legendu, ljudinu, možete biti ponosni. Jer vjerujte, MI JESMO I UVIJEK ĆEMO BITI. Počivajte u miru Božjem.” – napisala je ekipa iz KBK Sveti Jure u oproštaju od voljenog trenera.

Zajedno s prijateljem Joškom Radonićem iz pepela, bez ikakvih uvjeta, stvara najboljeg vrgoračkog sportaša, Nikicu Radonića s kojim prvo osvaja titulu prvaka Hrvatske u kick-boxingu, zatim Europski i Svjetski kup, a nedavno Radonić postaje i viceprvak svijeta. Zajedno su pokorili Europu i svijet, jer Davor ništa nije priznavao osim vrha.

“Danas oko podne me zove, i govori kako smo u ovoj godini osvojili skoro sve. Govori mi kako cemo od sljedece godine pocet radit vise boks, imali smo velike planove, cilj nam je bila OLIMPIJADA . Po cijeli dan bi bili skupa, bio je moj drugi otac, uvijek je govorio kad si uz mene ne boj se nicega. Sad iza svjetskog prvenstva mi govori, pa ti si cudo napravija, tek ti je 20 godina, drugi si na svijetu, svi su bili stariji i iskusniji od tebe, mi smo tek počeli itd… Izveo si me na pravi put, i obećajem ti da cu ostvariti sve nase ciljeve koje smo zacrtali. Treneru moj, hvala na svemu, znam da cete od gori pratiti sve moje mečeve, necu odustati od našeg cilja OBECAJEM.. Ne mogu stvarno vise pisem i placem, ZVIJERII MOJA, POCIVAJ U MIRU BOZIJEM” – napisao je Radonić u svom oproštaju od Davora Jovića.


Moja reakcija na članak je...
Vau
0
Haha
0
Hagić
0
Hmmm
0
Plač
0
Grrr
0
Molim?
0