Samo jedan sat vožnje od Zagreba mjesto je koje neki vole, a drugi preziru. Mjesto s teškim bremenom prošlih vremena kojem je država nekada bila majka, danas je maćeha. Gdje zgrade, vrijedna arhitektonska djela, propadaju, desetljećima vlasti ne znaju što će s njima, a dok čekaju nove vlasnike, nebrigu svi mi plaćamo. I kad je izgledalo kao da će problem biti riješen - sve se vraća na početak, javlja HTV. Dobro došli u Kumrovec 2020.!
- Crni ga mrze, a crveni ga se srame, kaže o Kumrovcu bivši načelnik općine Kumrovec Dragutin Ulama.
- Ovo nikako nije mrtvi kapital, kaže o zgradi nekadašnje političke škole u Kumrovcu voditeljica Muzeja "Staro selo" u Kumrovcu Tatjana Brlek.
- Mrtvi se neće dizati, Jugoslavija se neće vratiti, a Kumrovčani će ostati ovdje, ne? - smatra umirovljenik iz Kumrovca Ivan Mikša koji obrađuje Titov vinograd o čemu možete pročitati niže u članku.
U Političkoj školi u Kumrovcu do 1990. obrazovao se elitni komunistički kadar bivše države. Na početku rata u njoj su bili specijalci, potom vukovarski prognanici. Kad su otišli 2002., zdanje je prepušteno zubu vremena.
Načelnik općine Kumrovec Robert Šplajt opisao je kako je to zdanje izgledalo kad je bio mlađi.
- Nije se ni moglo samo tako ući u objekt. Morao si imati nekog poznatog ili imati neki razlog ili ući organizirano sa školom. Zgrada ima tri kata na kojima su smještene sobe. Struja je isključena u zgradi radi sigurnosti. Komunalni doprinos koji bi se trebao plaćati svake godine za zgradu je oko 70.000 kuna. Bilo je i krađa i jedno vrijeme je to i policija čuvala ali ne mogu više s tim na kraj. Samo čekamo da dođe čim prije novi vlasnik i uspostave red u toj zgradi. Jer to je već postalo nemoguće, rekao je Šplajt.
Na pitanje misli li da sve to oko zgrade ima veze s ideologijom i da je ideološki predznak zapravo razlog zašto su ih zanemarivali toliko godina Šplajt je rekao da možda desnije vlade nisu to mogle prihvatiti, a da ljevije nisu znale što s Kumrovcem napraviti.
Naočigled svih i sramotu odgovornih, 18 godina zgrada propada. Nakon brojnih jalovih natječaja, pompoznih pa propalih projekata, prošlog se proljeća pojavila nada - kineski investitori na čelu s poduzetnicom Jiang Yu.
Najavila je da će, s obzirom na to da oko 70.000 kineskih turista posjećuje godišnje Kumrovec, prvu investiciju grupacije koju predvodi realizirati u tome turističkom mjestu.
I sve se činilo u redu. Investitori su platili gotovo 600.000 kuna jamčevine, porez na prijenos nekretnine i dodatno kupili 27.000 kvadrata zemlje iznad škole - ukupno više od 2 milijuna kuna, piše HTV.
Zastoj investicije objasnio je Siniša Malus, komunikacijski menadžer Kinesko-jugoistočnoeuropske poslovne asocijacije (CSEBA).
- Dakle, negdje prošlo ljeto su kineske vlasti malo jače počele kontrolirati i na neki način kočiti iznošenje novca iz Kine prema Europi i SAD-u uslijed problema koji su se dogodili što na razini Kina-SAD u kontekstu trgovinskog rata i konstantnih pritisaka SAD-a na kinesku administraciju, a što u kontekstu ovih nemira i nereda u Hong Kongu, objasnio je zastoj Malus.
Umjesto obećanih 14 milijuna kuna, investicije i vraćanja u život Političke škole u bilo kojem obliku opet ništa. Svi su rokovi prošli, novac iz Kine za Političku školu nije uplaćen.
- Sad je na vladi odluka hoće li se ići u novi natječaj ili postoji mogućnost da se ako mi riješimo naš dio problema koji imamo možda u nekom dodatnom roku ili po nekim posebnim regulama plati ta nekretnina i bez novog natječaja, rekao je Malus.
- Nit vodilja koja nas vodi i koja je naša želja da tu zaposlimo minimalno u ovom objektu iza nas 100-150 ljudi, isto tako u Spomen domu 100 ljudi, zadovoljilo bi većinu naših potreba što se tiče zapošljavanja, rekao je načelnik Šplajt.
A Josip Broz Tito o objektu u Kumrovcu rekao je:
- Uvijek mi je visilo to, da dođem ovdje na nekoliko dana, na 5 dana, pa da ja te stvari mogu sistematskije da izložim, pa da malo diskutiramo i da malo ja pitam, rekao je Josip Broz Tito 1977. godine u političkoj školi Kumrovec.
Namjenu objekta kroz njegovu povijest od otvorenja 29.11.1974. godine objasnio je Branko Gobac, sada direktor tog objekta koji se zove Znanstveno-studijski centar Kumrovec.
- To je Spomen dom omladine i boraca Narodnooslobodilačkog rata. Mijenjao je nekoliko puta svoju namjenu. Od Spomen doma, poslije je bio hotel, pa poslovno kongresni centar pa je u jednom periodu bio objekt za zbrinjavanje prognanika za vrijeme Domovinskog rata, rekao je Gobac.
Nekadašnji Spomen-dom na brijegu je iznad Kumrovca. Osamnaest godina nakon odlaska prognanika u njemu se ne događa i ne ulaže ništa.
Na pitanje što se u Znanstveno studijskom centru Kumrovec znanstveno i studijski doista radi njegov direktor odgovorio je kako je to simpatično pitanje te dodao da se ne radi ništa od onoga za što je osnovano to poduzeće 1997. godine.
- Nas 11 preostalih djelatnika objekt samo čuvamo i održavamo da ne propadne više nego što je potrebno i moguće. Bilo je i pet javnih natječaja, javljale su se eminentne neke firme, objekt nije našao novog vlasnika, rekao je Gobac.
Ono što je ostalo svjedoči o grandioznim snovima o tisućama posjetitelja. Impozantan interijer i eksterijer sad je bez ikakve svrhe i namjene.
- Ne iznajmljuje se jer nemamo dozvolu za komercijalnu djelatnost. Naravno, za potrebe naše općine, ne znam, osnovne škole u našem Kumrovcu, povremeno dozvolimo da ovu dvoranu koriste na par sati ili neku priredbu ili predstavu, ali u smislu iznajmljivanja, ne, ne možemo. Jer nemamo uvjete, nemamo niti ovdje grijanja, nemamo niti hlađenja, sanitarni čvor postoji ali samo jedan. Naše režije pokriva Ministarstvo znanosti. Nije tajna, možemo reći da dobivamo 14.000 kuna mjesečno za održavanje, dakle struja, voda, plin, rekao je Gobac.
Milijun kuna državu godišnje stoji održavanje ovog objekta i plaćanje 11 zaposlenih koji ga čuvaju za nekog investitora koji će se jednom pojaviti. Čekaju ga već gotovo 20 godina. Propadanju kumrovečkih mrtvih kapitala svojedobno je htio stati na kraj i bivši načelnik općine. Obijao je vrata jedne institucije za drugom, i tako godinama. Rijetko ga je tko htio saslušati, javlja HTV.
- Kad osjećate taj odnos prema vama, onda shvaćate da je desnici to bio problem iz razloga što je to bio Kumrovec a u momentu Milanovićeve vlade to je opet bio problem jer oni nisu željeli da ih se na neki način poveže s rješavanjem pitanja Kumrovca. Natječaji koji su se ponavljali za taj državni kapital koji tu stoji mrtav su bili van svake pameti. To se radilo o milijunima eura za objekte koji su bili bez krova i slične stvari, objasnio je bivši načelnik općine Kumrovec Dragutin Ulama.
Nakon smrti Josipa Broza Tita 1980. godine u Kumrovcu ne prestaju radovi. Akcija se usmjerila na Staro selo, da se obnovi onakvo kakvo je bilo početkom stoljeća kada je selo imalo 30-ak kuća i 260 stanovnika.
- Obnovom rodne kuće Josipa Broza koja na neki način slijedi povijest kao znanost i etnologiju koja se prezentira kroz očuvane muzejske postave. Mi bilježimo i milionske dolaske posjetitelja na prostor Kumrovca, ja ne bih rekla samo na prostor muzeja nego čitavog Kumrovca ali to je bilo vrijeme jednog masovnog turizma dok je 2019. Muzej „Staro selo" Kumrovec posjetilo 65.000 posjetitelja što u odnosu na godinu prije znači porast od 20%, rekla je voditeljica Muzeja "Staro selo" u Kumrovcu Tatjana Brlek.
Kumrovec sa samo 1600 stanovnika, malo je i tiho mjesto, s teretom velikog povijesnog imena.
- Ima nas 50% Hrvata koji ne može smisliti Kumrovec, 50% Hrvata obožava Kumrovec, obožava priču Kumrovca i Josipa Broza, a cijeli svijet voli doći u Kumrovec, smatra načelnik općine Kumrovec Robert Šplajt.
Vlakom definitivno ne, budući da ne vozi zadnjih 20-ak godina. Bio je, rekli su u doba Račanove Vlade, nerentabilan.
Na terasi vikendice Titova unuka Joška, umirovljeni kumrovečki policajac Ivan Mikša objašnjava kako je došlo do toga da već 20 godina obrađuje vinograd Brozovih i prodaje njihovo vino.
- U to doba kad sam ja počeo proizvoditi to vino, u Kumrovcu nije bilo ama jednog suvenira koji bi bio vezan za Tita. Iako to nije vrhunsko vino govori sedam svjetskih jezika, a ruski malo muca - našalio se Ivan Mikša koji kaže kako proda oko tisuću butelji godišnje turistima i namjernicima.
S gorčinom se sjeća propadanja kumrovečke Političke škole.
- Ja mislim da su namjerno nas zapuštali. Ovo je kraj poštenih ljudi, vrijednih, i zbog njih je trebalo to ostaviti u funkciji. Jer to za nas nisu mrtvi kapitali, za nas su to živi problemi. Po mom mišljenju a i mišljenju svih Kumrovčana, zbog nebrige svih vlasti koje su bile od 2000. godine naovamo, da to na vrijeme nije stavljeno u neku funkciju. Od uspomena se nigdje ne živi, živi se od rada i zarađivanja, a ne od starih uspomena - rekao je Mikša.
