Nakon što su JNA i srpski pobunjenici u velikoj ofenzivi 27. studenoga 1991. godine okupirali gotovo cijeli Lipik, već idućeg dana, 28. studenoga, uz potporu dva tenka krenuli su u daljnji napad po zacrtanim pravcima.
U žestokim borbama poginula su petorica heroja među kojima je bio i Ibrahim Abushaala zvani Gadafi, zapovjednik obrane grada, te uz vukovarskog Francuza Jeana Michelea Nicoliera istinski heroj Domovinskog rata, iz redova stranih dragovoljaca.
Protunapad nije uspio
Nakon početka srpske ofenzive, obrana je učvršćena s Čakovčanima koji su došli iz Filipovca. Upravo jedna grupa Čakovčana uz potporu domaćih branitelja kreće u svojevrstan smioni protunapad. Krenuli su kroz voćnjake između Crkvene i Frankopanske ulice, međutim ubrzo su upali u unakrsnu vatru neprijatelja. Branko Marinčić Đinac, pripadnik 54. sb primijetio je snajperista te ga je odlučio neutralizirati zoljom. Dva pokušaja bila su neuspješna, a prilikom trećeg pokušaja snajperist je bio brži te je Marinčiću nanio smrtonosnu ranu.
Branitelji su potom počinju povlačiti prema groblju. Prilikom povlačenje zadnje dvojice koji su pokrivali ostale, pogođen je domaći branitelj Robert Klasnić. Drugi, koji je bio s njim, imao je puno sreće. Jedan metak probušio mu je hlače, dok mu se drugi zabio u kundak puške. S obzirom na jaku neprijateljsku vatru, tijela Marinčića i Klasnića branitelji nisu uspjeli izvući.
https://www.youtube.com/watch?v=VurFLsMzFds
Oko pola sata kasnije, nova pogibija pogađa hrvatske snage. Na kraju Crkvene ulice, prilikom ispaljivanja tromblona na neprijatelja, od snajperskog hitca pogiba zapovjednik obrane Lipika Ibrahim Abushaala zvani Gadafi. U Lipik je došao prije rata sa svojom nevjenčanom suprugom, koja je osam godina radila kao medicinska sestra u Libiji.
Iskustvo iz Libijsko-čadskog rata
Početkom oružanih sukoba odmah se priključio hrvatskim snagama. Zbog hrabrosti i iskustva iz Libijsko-čadskog rata ubrzo je postao omiljen među suborcima. Njegovo tijelo ostalo je na okupiranom području te su neprijateljski mediji prenijeli vijest da su ubili libijskog plaćenika koji je ratovao za "ustašku vlast".
Ova vijest uzbunila je i libijsko veleposlanstvo u Beču. Ipak, nakon predočenih dokaza da se ne radi o plaćeniku već o dragovoljcu, nesporazum je izglađen. Gadafijevo tijelo na zahtjev obitelji prebačeno je u rodnu Mysuratu, gdje je sahranjen.
Onesposobili srpski tenk
Branitelji s groblja i iz Nazorove ulice, zbog gubitaka i jakog pritiska neprijatelja povlače se prema Teslinoj ulici, praktički zadnjoj u Lipiku. Prilikom povlačenja uspijevaju ručnim bacačem onesposobiti jedan neprijateljski tenk.
U Školskoj ulici branitelji trpe također jake napade. Od snajperskog hitca pogiba zagrebački dragovoljac Zoran Brkić zvani Zoki te se na koncu i ta grupa povlači prema zadnjim ulicama u Lipiku. Tom prilikom iz druge grupe pogiba još jedan branitelj, Marijan Sabljić zvani Žilavi iz Tomislavgrada, kojeg je usmrtio projektil iz tromblona, a još dvojicu branitelja je ranio.
Iako JNA i pobunjeni Srbi nisu uspjeli ovladati Teslinom ulicom i dijelom Starčevićeve ulice, uspjeli su istjerati hrvatske snage iz Lipika. Višestruko nadmoćniji neprijatelj nanio je malobrojnim hrvatskim snagama relativno velike gubitke – 5 poginulih branitelja i 12 ranjenih.
Zapovjedništvo Operativne grupe predlaže povlačenje i iz Filipovca, međutim branitelji nisu prihvatili. Nekolicina domaćih branitelja, 1. satnija 54. sb i 'Merčepova grana' ostaju u Filipovcu te motre neprijatelja dok se planira protunapad hrvatskih snaga.
Merčepovi zločini u Poljani
U Ratnom dnevniku 5. korpusa JNA u zapisu od 29. studenog navodi se da su ovladali s polovicom sela Filipovac, iako u Filipovac nisu ušli. Bitno je naglasiti i ulogu Tomislava Merčepa, ratnog zapovjednika iz Domovinskog rata koji je 16. studenoga ove godine preminuo u 69. godini života.
Naime, policijske snage bile su brojne 1991. godine na pakračkom bojištu te su na početku oružanog sukoba praktički bile jedine obrambene formacije koje su pružale otpor pobunjenim Srbima i jedinicama JNA.
Jedna od tih jedinica bili su i tzv. 'Merčepovci'. U različitim izvorima ta jedinica naziva se još i 'Orah', Posebna jedinica policije, Jedinica rezervnog sastava MUP-a i slično. Zbog zločina nad stanovništvom srpske narodnosti u Poljani, gdje je jedinica bila stacionirana, sama jedinica se u javnosti spominje isključivo u negativnom kontekstu, ali je imala i veliku ulogu u obrani i oslobađanju okupiranih dijelova nekadašnje pakračke općine.
Naime, velik broj Pakračana i Lipičana izbjegao je, posebice u Zagreb i Kutinu, već tijekom kolovoza i rujna. Žene i djeca zbog neposredne pogibelji, a vojno sposobni muškarci prvenstveno zbog nedostatka oružja. Kako je u drugoj polovici rujna situacija na pakračkom ratištu postala sve teže, izbjegli Pakračani i Lipičani počeli su u Zagrebu na sve strane tražiti pomoć.
Obratili su se Ivanu Milasu (zamjeniku ministra obrane), Ivanu Vekiću (ministru unutarnjih poslova), Žarku Domljanu (predsjedniku Sabora), Josipu Manoliću (šefu Ureda za zaštitu ustavnog poretka) i drugima. Pomoć im je pružio Tomislav Merčep, tada savjetnik ministra unutarnjih poslova. Naime, on se krajem rujna s jedinicom MUP-a vratio iz Gospića, a prije toga je bio u Vukovaru. Merčep je pomoć uvjetovao time da se u jedinicu javi barem 200-tinjak domaćih dragovoljaca.
'Grana' deblokirala Pakrac
Već 1. listopada u Poljanu dolazi jedinica MUP-a 'Merčepova grana' pod zapovjedništvom Roberta Dama. Naziv su dobili po lozinki i odzivu 'Grana – List' pa su s vremenom zapovjednika Roberta Dama počeli nazivati 'Grana', a s vremenom se taj naziv prenio i na cijelu postrojbu.
Cijela jedinica dolazi u Poljanu 7. listopada i već sljedećeg dana odlaze u tzv. čišćenje zloglasnog pobunjeničkog uporišta Kukunjevac. Iako su oslobodili selo, jedinica nije bila u mogućnosti zadržati osvojene položaje te se povukla. Nakon toga, 9. listopada 1991. zajedno s Posebnom jedinicom policije PU Bjelovar 'Omega' čiste Batinjane i Gornju Obrijež, čime konačnu deblokiraju Pakrac, a 10. listopada čiste i selo Toranj.
Dragovoljci iz Rijeke
Međutim, nakon svake akcije jedinica se vraćala u Poljanu i ta naselja su ostala nečuvana pa su u njih ulazili pobunjenici i pripadnici JNA. Ipak, 11. listopada skupina od 78 dragovoljaca koja je došla s Merčepom odlazi u Pakrac, Prekopakru i Lipik gdje učvršćuju obranu.
Tada u Poljani ostaje oko stotinjak pripadnika koji sudjeluju u oslobađanju Bujavice, najzapadnijeg okupiranog sela u tadašnjoj pakračkoj općini. Jedinica se u narednom periodu razvija i postaje sve brojnija. Priključuju im se dragovoljci iz Rijeke pod vodstvom Duška Čikana, vod dragovoljaca pod zapovjedništvom Stjepana Vazdara Mame i Vlade Barića Maljutke, dok zabočke Delte dolaze 26. studenog. Bilo je tu i mnoštvo stranih dragovoljaca iz svih krajeva Europe i svijeta.
Oko 180 pripadnika jedinice posebno se istaknulo u oslobađanju Lipika 6. prosinca 1991. godine. Glavna formacija, 1. satnija pod zapovjedništvom Nikole Cvitanovića Mike iz Klise je krenula prema Lipiku. Vodovima satnije zapovijedali su Stjepan Vazdar Mama, Vlado Barić Maljutka i Duško Čikan. Iz Filipovca prema Lipiku je išao vod Merčepova grana od 39 ljudi pod zapovjedništvom Roberta Dama. Ovim jedinicama koordinirao je Džemal Paloš Kobra iz zapovjedništva 76. samostalnog bataljuna u Prekopakri.
U sklopu teritorijalno najopsežnije operacije u zapadnoj Slavoniji Papuk-91, hrvatske snage 6. prosinca 1991. uspješno su oslobodile Lipik.
https://www.youtube.com/watch?v=FibioDW3wpo
Koliko su borbe za Lipik bile teške, svjedoči podatak da su dotad poginula čak četiri zapovjednika obrane: Marijan Žunić, Zdravko Mance, Berislav Ivošević i Ibrahim Abushaala Gadafi. Početkom listopada Lipik je bio djelomično, a potkraj studenoga gotovo potpuno okupiran.
Zbog toga je zapovjedništvo Operativne zone Bjelovar počelo s pripremama za protunapad. Za koordiniranje hrvatskim postrojbama bio je zadužen pukovnik Josip Tomšić.
Kao glavne snage određene su borbene skupine 54. čakovečkog i 76. pakračkog samostalnog bataljuna, pričuvnog sastava MUP-a iz Poljane i Zaboka, takozvani 'Merčepovci', pripadnici lipičke policije i niza drugih postrojbi, ukupno oko 600 pripadnika vojske i policije uz potporu tenkova i topništva. Akcija je počela 5. prosinca ujutro topničkom pripremom, nakon čega je slijedio napad s linije sela Klisa–Filipovac.
Slomili srpski otpor i ušli u Lipik
Unatoč snažnom otporu i gubicima, u poslijepodnevnim satima pripadnici pričuvnog sastava MUP-a ušli su u Lipik, a ostale hrvatske postrojbe utvrdile su se na dostignutim položajima sjeverno od grada, dok su na pomoćnim smjerovima druge borbene skupine također ostvarile uspjeh. Nakon topničke pripreme, ujutro 6. prosinca hrvatske snage krenule su u novi napad koji je završio potpunim oslobađanjem Lipika, a zatim i Dobrovca i Kukunjevca.
Tim je akcijama znatno skraćena bojišnica i oslobođen prvi grad u Hrvatskoj. U borbama je poginulo pet policijaca i jedan pripadnik 117. brigade, a ranjena su 22 pripadnika hrvatskih snaga. Velikosrpski agresor pretrpio je mnogo veće žrtve, a bojišnica na području Lipika stabilizirala se sve do oslobodilačke operacije Bljesak.
Akcija je završila uspješno završena i Lipik je oslobođen, te je ostalo zabilježemo da je to prvi oslobođeni grad u Republici Hrvatskoj.
Međutim, četvorica pripadnika ove jedinice položilo je živote: Bojan Trebušak, Kristijan Siniša Žepek, Željko Grganić Grga i zapovjednik voda Stjepan Vazdar Mama. Ne zaboravimo: ničeg ovoga ne bi bilo u Lipiku, barem ne ovako, s prvim oslobođenim gradom u Hrvatskoj, da nije bilo istinskih dragovoljaca, poput libijskog ratnika - Ibrahima Abushaala - 'Gadafija'.
