Veliki četvrtak nas podsjeća na "posljednju večeru" na kojoj nam je Isus po predanju ostavio mnogo poruka. Jedna od njih je: Ljubi bližnjega svoga, kao što ja ljubim vas. Na Veliki četvrtak se služi sveta misa u bijelom. Da se ova radost slave navijesti svima zazvone sva crkvena zvona. Poslije se zvona zavežu do Velike subote. S oltara poskida se svaki nakit i ukras, kako bi se pokazala žalost i suosjećanje zbog Isusove muke. Oltar se pokriva crnim velom. Tog dana ne smije se raditi. Veliki četvrtak je spomen zadnje večere, kada je Isus odredio presveti oltarski sakrament.
Zvonar ne zvoni crkvenim zvonima
Na Veliki četvrtak zavezuju se zvona te se kazuje kako zvona odu u Rim. Majke svojoj djeci kazuju da su na Veliki četvrtak zvona otišla u Rim žaliti Isusa. A vratit će se tek onda ako djeca budu dobra.
Do tog dana valjalo je pospremiti stan, okrečiti, oprati, a u podne već su pomeli ulicu. Na Veliki tjedan četvrtkom, petkom i subotom održavala se Pilatova litanija. Djevojčice i dječaci odrezali su vrbovo šiblje te su kožu šibe ogulili, a to je bila Pilatuška bota. Kada je svećenik u crkvi obavio obred i tri puta udario obrednom knjigom o oltar, to je bio znak djeci koja su prutićima udarala po klupama. Ovaj običaj se očuvao sve do 1957. godine.
Zvonar ne zvoni crkvenim zvonima, jer je zabranjeno, već rebecka, škrebeta u crikvi.
Zrcalo u kući omotali su bijelom krpom, a malo ogledalce okrenuli su da se nitko ne može pogledati. Raspelo u kući isto su svezali krpom i samo su u subotu odvezali, javlja narodni.net.
U nekim mjestima dvanaestero mladića čini jednu družinu za klepetanje te obilaze kuće u selu i klepeću. U četvrtak uvečer poslije mise klepeću prvi put, vičući: Na Zdravu Mariju! U petak ujutro u pet sati ministranti ponovo ophode selo vičući: Na Zdravu Mariju, u podne: Na podne!, u 14 sati Na križni put! Prvi i drugi put!, u 15 sati: Na tri ure!, u 17 sati i 15 minuta na svetu misu: Prvi put! te drugi i treći put!, poslije svete mise: Na Zdravu Mariju! U subotu također obilaze selo i u podne skupljaju jaja. Za službu dobivaju jaja.
Djeca su klepkala klepkama ujutro, u podne i uvečer
Uskrsni blagdani počinju Velikim četvrtkom, početkom Isusove muke. Na jedinoj misi najedanput su zazvonila sva zvona i zasvirale orgulje da poslije, do Velike subote, do uskrsnuća osute. Tog istog dana se počela pospremati, očistiti kuća i dvorište. Što je još ostalo opralo se, jer za subotu sve je trebalo biti spremno. Mještani se umivaju kada u crkvi zazvoni na gloriju. Tog dana u deset sati svezali su zvona. Od tog vremena djeca su klepkala klepkama ujutro, u podne i uvečer.
Voćke su išli podrmati da im mnogo urode. Poslije podne su žene išle na groblje grobove urediti. U crkvi su se ispovjedili za Uskrs. Bilo je dozvoljeno na polju raditi do 10 sati, a nakon toga svatko se je trebao pripremati za Uskrs. Kada se je čulo zadnje zvono, tada je trebalo podrmati voćke da bi one dobro urodile. Uvečer u crkvi na uspomenu zadnje večere održano je skidanje oltara te se bdjelo do 11 sati. Tog dana radi zdravlja zatikali su za šešir koprivu, a žene su stavljale u rogalj (ženski ukras na glavi) koprivu. Zabranjeno je sijati sjemenje.
Neki običaji preuzeti su i iz Biblije. Isus je svojim učenicima na Veliki četvrtak oprao noge. Pa tako u nekim mjestima majke tog dana operu noge svojoj djeci.
"Slava Bogu na visini"
Tog dana prepričavaju legendu kako je iznad glave praoca Adama Salamon dao izgraditi most na rijeci Cedron. Naime, Isus kada je gonjen pao je s mosta te se kamen mosta omekšao, ali ne i srca njegovih gonitelja. Drže, da se umivanjem mogu s čovjeka i stoke oprati razne bolesti koje potječu od grijeha.
Kad svećenik počne pjevati: "Slava Bogu na visini", orgulje sviraju, i počnu sva zvona zvoniti. To traje samo par minuta, i posli sve onimi. Zvona i orgulje stanu sve do Uskrsnuća. Ako je trebalo da se zvoni, onda su krepetalom krepetali, nije se smjelo zvoniti. Na Veliki četvrtak svećenik je pričešćivao oštijom zamočitom u vino. To je označavalo Isusovu posljednju večeru.
