Područje tzv. delmatskog limesa, obrambene linije rimskih vojnih logora i utvrda koja se protezala od rijeke Krke do Neretve, tema je nove epizode serijala “Ilirija”. Riječ je o sustavu koji se datira u razdoblje kasne Republike i ranog Rimskog Carstva, a služio je za kontrolu Delmata nakon njihovih čestih ustanaka protiv Rimljana.
Ekipa emisije posjetila je najnoviji arheološki lokalitet u okolici Muća, gdje arheolozi istražuju ilirsku gradinu koja se prema dosadašnjim nalazima razlikuje od drugih sličnih lokaliteta u dalmatinskom zaleđu. Posebnu pozornost izazvalo je otkriće rimskog stakla, što bi moglo upućivati na intenzivnije kontakte lokalnog stanovništva i Rimljana nego što se dosad pretpostavljalo.
Osim lokaliteta kod Muća, emisija obrađuje i druge značajne delmatske gradine i antičke punktove u Dalmaciji. Među njima su Markezina greda na Kozjaku te Andetrij, delmatski grad poznat kao mjesto posljednjeg velikog otpora Delmata prema Rimljanima.
Autori ističu da je ovo prvi put da je emisija “Ilirija” snimana uz pomoć dodatnog člana ekipe, a posebnu zahvalu uputili su Jakovu Radiću zbog pomoći tijekom snimanja.
Tema delmatskog limesa posljednjih godina sve više privlači pažnju arheologa i povjesničara jer otvara nova pitanja o organizaciji rimskih vojnih položaja u unutrašnjosti Dalmacije, ali i o životu ilirskih zajednica koje su stoljećima pružale otpor širenju Rimskog Carstva.
Glavni sugovornik emisije je dr. arheologije Miroslav Vuković s Odsjeka za arheologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, koji već godinama istražuje Muć i okolicu.
– Doktorirao sam upravo na temi Muća i okolice kao primjeru arheologije krajolika. Koristio sam razne metode istraživanja – od lidarskih snimanja i geofizike do velikog terenskog rada. Prikupili smo golemu količinu podataka o arheologiji ovog kraja – pojašnjava Vuković.
Muć ga je privukao jer je bio – nedovoljno istražen
Na pitanje zašto se odlučio baš za Muć, Vuković kaže da je razlog bio jednostavan – područje je bilo gotovo prazno na arheološkoj karti.
– Činilo mi se da je prostor nedovoljno istražen i da postoji mnogo toga što se može otkriti. Na terenu su bili vidljivi tragovi različitih razdoblja – od prapovijesnih do rimskih. Gomile, gradine i brojni ostaci doslovno su bili pred nama – govori.
Današnja istraživanja dio su projekta delmatskog limesa koji se provodi uz potporu Ministarstva kulture, a Vuković ga vodi zajedno s profesorom Tončinićem s Filozofskog fakulteta.
Projekt se nastavlja na rezultate njegova doktorskog rada i pokušava povezati stare spoznaje s novim tehnologijama.
Prvi dan iskopavanja otkrio zid i rimsko staklo
Posebnu pažnju istraživača privukla je gradina kod Sutine, jedna od osam koje su izdvojene kao moguća prapovijesna naselja.
– Ova se gradina istaknula po količini antičkog materijala. Imali smo antičko staklo i dijelove amfora, zbog čega smo odlučili upravo ovdje otvoriti istraživanja – pojašnjava.
Rezultati su stigli gotovo odmah.
– Već prvoga dana pronašli smo suhozidni zid širine oko 50 do 60 centimetara. Uz njega je bilo dosta keramičkog materijala i antičkog stakla. Sad pokušavamo utvrditi njegovu funkciju i odgovoriti na pitanje radi li se o temeljima prapovijesnog objekta – kaže Vuković.
Prema dosadašnjim nalazima, upravo ta gradina razlikuje se od ostalih lokaliteta u okolici.
– Druge gradine imaju keramiku, ali ovdje imamo i staklo. To je ono što ovaj lokalitet čini posebno zanimljivim.
Delmati nisu jednostavna priča
Jedno od pitanja koje se neizbježno otvara jest tko su zapravo bili Delmati i koliko o njima stvarno znamo.
– Delmati su ilirsko pleme, ali već na početku dolazimo do problema. Ne znamo ni jesu li sami sebe tako nazivali. Moramo prvo ustanoviti kronologiju, razvoj naselja i prikupiti dovoljno dokaza. Tek onda možemo ozbiljno govoriti o identitetu – kaže.
Dodaje da se često stvara pojednostavljena slika o Delmatima kao tvrdokornom narodu koji se stoljećima sukobljavao s Rimom.
– Ono što konkretno imamo jesu antički izvori koji govore o sukobima i očito je da ih je bilo mnogo. Ali stvarne zaključke možemo donositi tek kada dobijemo rezultate istraživanja. Ne možemo stvari promatrati crno-bijelo – ističe.
"Možda nikada nećemo vidjeti cijelu sliku"
Posebno zanimljiv dio razgovora odnosio se na pitanje koliko uopće poznajemo svakodnevni život prapovijesnih zajednica.
Vuković upozorava da arheolozi često vide tek djelić nekadašnjeg svijeta.
– Mi možda pronađemo dio zida i pretpostavimo da je riječ o kući. Ali što je bilo iznad? Postoji velika mogućnost da su temelji bili kameni, a ostatak građevine drven. Ako je bilo drvo, tekstil ili drugi propadljivi materijal, to danas više ne postoji – objašnjava.
Upravo zato, dodaje, svaka sitnica pronađena na terenu može biti presudna.
– I najmanji predmet može promijeniti razumijevanje povijesnog konteksta.
Kamere snimaju lokalitet
Na lokalitetima postavljene i kamere za nadzor nalazišta, kako bi se zaštitio prostor i spriječilo eventualno uništavanje ili odnošenje materijala. U arheologiji i najmanji nalaz – komad keramike, ulomak stakla ili sitni predmet – može otvoriti potpuno novo pitanje o prošlosti.
Delmatski limes tek otvara nova pitanja
Vuković smatra da posljednjih desetak godina interes za prapovijest Dalmacije značajno raste.
– Puno više se istražuje nego prije. Muzeji, sveučilišta i brojni projekti dali su novi zamah. Imamo osjećaj da se stvari konačno kreću u dobrom smjeru – kaže.
A kad je riječ o legendama poput mogućih bitaka Oktavijana ili položaja Andetrija, ostaje oprezan.
– Priče su zanimljive, ali prvo moramo pronaći stvarne dokaze na terenu. Tek nakon toga možemo pokušati rekonstruirati što se doista dogodilo.
I upravo je to možda najveća poruka istraživanja kod Muća – da se ispod kamenjara, makije i zaboravljenih gradina možda još uvijek kriju odgovori na pitanja stara više od dvije tisuće godina.
Andetrij – zaboravljeni grad otpora: Na obroncima Svilaje Delmati su posljednji put pokušali zaustaviti Rim
Ime Andetrij danas je gotovo zaboravljeno. Skriven među kamenjarima i šumama Svilaje, tek rijetki znaju da se upravo na ovom području prije gotovo dvije tisuće godina odlučivala sudbina rimske vlasti na prostoru Dalmacije. Na ovom surovom i teško pristupačnom terenu Delmati su pružili jedan od posljednjih velikih otpora moćnom Rimskom Carstvu.
Gradina koja je nadzirala putove Dalmacije
Na obroncima planine Svilaje, sjeverno od današnjeg Muća Gornjeg, uzdiže se uski kameni greben poznat kao Čukova greda. Iako na prvi pogled djeluje kao još jedna dalmatinska gradina, povjesničari i arheolozi smatraju da se upravo ondje nalazio drevni Andetrij – snažno delmatsko uporište i posljednje utočište pobunjenika tijekom velikog Batonovog ustanka početkom prvog stoljeća.
Napomena: Fotografije u ovom tekstu i dijelovi i vudeu nisu Ćukova greda, ona se nalazi nekoliko kilometara istočnije. Među strukom nema konsenzusa gdje se točno nalazio Andetrij, ali se sigurno radi o okolici Muća.
Položaj nije bio slučajan. Sa stijena Andetrija pruža se pogled prema Mućkoj dolini, Klisu i važnim pravcima koji povezuju Cetinu, Petrovo polje, Drniš i rijeku Krku. Tko je kontrolirao Andetrij, nadzirao je prolaz između unutrašnjosti Dalmacije i obale, zbog čega je ovo područje imalo izniman strateški značaj još od prapovijesti.
Delmati su koristili prirodu kao oružje
Gradina na Čukovoj gredi bila je prirodna tvrđava. Južna strana završava strmom liticom, dok su na pristupačnijim dijelovima podignuti snažni suhozidni bedemi. Arheolozi su ondje pronašli ostatke keramike iz željeznog doba, što potvrđuje da je lokalitet postojao stoljećima prije dolaska Rimljana.
Ipak, čini se da Andetrij nije bio klasično stalno naselje, nego utočište okolnim zajednicama tijekom ratova i opasnosti. Stanovništvo bi se u trenucima prijetnje povlačilo na uzvisinu i branilo iza kamenih zidina.
Opsada koja je uzdrmala Rim
Veliki Batonov ustanak, koji je izbio 6. godine poslije Krista, ozbiljno je uzdrmao Rim. Pobunila su se brojna ilirska plemena, a Rimljani su ovaj rat smatrali jednom od najvećih prijetnji nakon Hanibala. Vođa ustanika Baton godinama je uspijevao izmicati rimskim vojskama koristeći planine, klance i poznavanje terena. Na kraju se povukao upravo u Andetrij.
Rimski povjesničar Dion Kasije opisao je kako je budući car Tiberije s vojskom opsjedao gradinu te pritom naišao na ozbiljan otpor. Delmati su napadali s uzvisina, bacali golemo kamenje i koristili težak teren protiv Rimljana. Opsada je pokazala koliko je ratovanje na dalmatinskom kršu bilo zahtjevno čak i za najmoćniju vojsku antičkog svijeta.
Od simbola otpora do rimskog naselja
Nakon dugih borbi Andetrij je pao, a s njim i posljednji veliki otpor Delmata. Rimljani nakon pobjede nisu napustili ovo područje. U Mućkoj dolini podigli su vojni logor i civilno naselje koje je također nosilo ime Andetrij. Tijekom stoljeća razvilo se uređeno rimsko naselje s građevinama, mozaicima, kupeljima i razvijenim vodovodnim sustavom.
Danas je Andetrij tih i gotovo skriven. Bedeme prekriva makija, a kamenje koje je nekoć odjekivalo ratnim poklicima danas miruje u dalmatinskom kršu. Ipak, upravo se ondje i dalje može osjetiti sudar dvaju svjetova – starosjedilačkog delmatskog i rimskog imperijalnog. Andetrij nije bio samo utvrda, bio je simbol otpora i mjesto na kojem su Delmati posljednji put pokušali zaustaviti Rim.
Visoko iznad Klisa, na sjeverozapadnom dijelu Kozjaka, nalazi se Markezina greda, danas gotovo nepoznat lokalitet koji skriva tragove jedne od najvećih ilirskih gradina na ovom području. Nekada je ovo mjesto imalo iznimnu stratešku važnost i činilo dio složenog obrambenog sustava kojim su lokalne zajednice nadzirale prolaze između zaleđa i obale.
Markezina greda nije bila izolirana utvrda. Bila je dio šire obrambene mreže koju su činili Klis, manja gradina iznad Odžâ i Koštak. Zajedno su stvarali svojevrsni obrambeni pojas koji je kontrolirao prolaze prema primorju i štitio prilaz Solinu.
Osim poznatog kliškog prolaza, postojao je i manji prolaz iznad zaseoka Odže. Upravo su Markezina greda i okolne utvrde nadzirale taj smjer, pa bi svaki mogući napadač iz unutrašnjosti morao proći kroz niz snažnih obrambenih točaka.
Sama gradina koristila je prirodne prednosti prostora. S južne strane štitila ju je strma kozjačka litica, dok su na sjevernoj strani podignuti veliki suhozidni bedemi koji su se lučno protezali od jednoga do drugoga ruba stijena.
Na sjeveroistočnom dijelu lokaliteta vidljivi su ostaci prapovijesnih temelja građenih tehnikom suhozida. Bedemi su građeni od velikih poluobrađenih kamenih blokova, širine između 2,5 i 2,6 metara. Neki od kamenih blokova dosezali su dužinu od čak metar i pol.
Način gradnje otkriva da nije riječ o jednostavnoj utvrdi. Zidovi su građeni s dva lica i velikim kamenim blokovima, što ukazuje na razvijena građevinska znanja i promišljeno planiranje obrane. Po tehnici gradnje bedemi Markezine grede uspoređuju se s onima na Ilirskoj Saloni, iako su danas slabije očuvani.
Arheološki nalazi pokazuju i da lokalitet nije bio važan samo u ilirsko doba. Na površini su pronađeni brojni ulomci kasnoantičke keramike, što potvrđuje da se gradina koristila i između 5. i 7. stoljeća poslije Krista.
Gust raspored gradina na području Kliškog prolaza, Solina i Kozjaka govori o snazi lokalne ilirske zajednice koja je stoljećima kontrolirala prostor između zaleđa i mora. Markezina greda danas djeluje tiho i zaboravljeno, no njezini bedemi i položaj i dalje svjedoče o vremenu kada je upravo ovdje prolazila jedna od ključnih obrambenih linija antičke Dalmacije.
Markezina greda – gradina iznad Klisa: Iliri su ovdje čuvali prolaze prema moru
Litice su bile prirodna obrana
Bedemi otkrivaju ozbiljno graditeljsko znanje
Tragovi moćne ilirske zajednice
