Veliki petak, zajedno s Velikim četvrtkom i Velikom subotom, čini Vazmeno trodnevlje u kršćanskoj tradiciji. Tog dana vjernici diljem svijeta prisjećaju se Isusove osude, patnje i smrti. Posebnost Velikog petka jest da se toga dana ne slavi sveta misa, jer je Isus na križu prinio sebe kao krvnu žrtvu, dok je misa spomen nekrvne žrtve. Umjesto toga, riječ je o misnom obredu.
Crkve toga dana izgledaju ogoljeno: oltari su bez križeva, svijeća, cvijeća i oltarnika, što simbolizira Isusovu ogoljenost i odražava ozračje tišine, žalosti i tuge.
Danas je Veliki petak. Znate li što to znači?
Običaji
Vjernici se ujutro okupljaju na pobožnost Križnog puta, a popodne, oko 15 sati, u vrijeme kada je Isus umro, sudjeluju u obredima Velikog petka: čita se Sveto pismo, slavi se muka Gospodnja, klanja se i ljubi križ te se dijeli sveta pričest. Tijekom otkrivanja križa svećenik ili đakon pjeva: „Evo drvo križa, na kom’ je Spas svijeta visio!“, a narod odgovara: „Dođite, poklonimo se!“
Katolici od 18 do 60 godina obvezni su toga dana postiti, dok je nemrs (uzdržavanje od mesa) obavezan od 14. godine nadalje. Dozvoljen je samo jedan obilan obrok i dva manja. Tradicionalna jela u kontinentalnoj Hrvatskoj uključuju grah, suho voće, kompote, sirne štrudle te tijesto s orasima i makom, dok se na obali jede riba i morski plodovi.
U prošlosti su mnogi Hrvati postili strože, uz kruh i vodu, sve do Uskrsa. Posebne pobožnosti uključivale su moljenje 33 Isusove krunice i ispijanje čaše crnog vina u spomen na Isusovu krv. Tijekom Velikog petka radilo se minimalno, a izbjegavali su se svi bučni poslovi.
U nekim krajevima, poput Poljica, navečer se pjevao Gospin plač, dok su u Kaštelima održavane procesije sa svijećama i križevima. U Kaštel Starom, do početka 20. stoljeća, kuće su ukrašavane posebnim svjetiljkama izrađenim od puževa napunjenih uljem, a procesiju su pratili i ribarski brodovi sa svjetlima.
Čuvari Kristova groba
U Dalmaciji je osobito poznat običaj žudija – čuvara Kristova groba. Ovaj običaj, koji je donio Ante Gluščević 1857. iz Loreta u Italiji, proširio se iz Metkovića na cijelu Dalmaciju i Dalmatinsku zagoru.
Žudije, kojih je obično 12 uz zapovjednika "judu", odjeveni su kao rimski vojnici, mornari ili u narodne nošnje. Njihova je uloga stražarenje kod Kristova groba od Velikog četvrtka do Vazmenog bdijenja. Postoji točno razrađen pravilnik o njihovom ponašanju – od izmjene straže do sudjelovanja u procesijama.
Na Veliku subotu, pri pjevanju „Glorie“, svjetla se gase, čuje se snažan zvuk, i objavljuje se: „Isus je uskrsnuo!“. Žudije tada teatralno padaju i bježe, simbolizirajući zaprepaštenje pred čudom uskrsnuća.
Za vrijeme komunizma, sudjelovanje u žudijama bilo je kažnjavano izolacijom i uskraćivanjem zaposlenja, no nakon stvaranja samostalne Hrvatske, običaj je ponovno oživio i učvrstio svoje mjesto u kulturnoj baštini.
