Na današnji dan osnovan je Jugoslavenski odbor.
Jugoslavenski odbor službeno je osnovan 30. travnja 1915., političko tijelo koje je imalo ambiciozan cilj: okupiti južnoslavenske narode i izboriti njihovo oslobođenje od Austro-Ugarska Monarhija te stvaranje zajedničke države.
Iako je formalno utemeljen u Parizu, stvarno središte rada Odbora ubrzo je postao London, dok su njegovi predstavnici djelovali diljem Europe i svijeta – od Ženeve do Petrograda i Washingtona. Okupio je političare i intelektualce u emigraciji, među kojima su ključnu ulogu imali Ante Trumbić kao prvi predsjednik te Frano Supilo, Ivan Meštrović i drugi istaknuti predstavnici hrvatskog, srpskog i slovenskog političkog života.
Ideja o osnivanju Odbora rodila se još 1914. godine u krugu emigranata okupljenih u Rimu. Bez formalnog mandata, ali vođeni idejom narodnog jedinstva, odlučili su pokrenuti međunarodnu političku akciju. Njihov plan bio je jasan: uvjeriti sile Antante da podrže stvaranje zajedničke države Južnih Slavena.
No, politička stvarnost bila je složenija. Dok je Odbor zagovarao ravnopravnu zajednicu naroda, srpska vlada na čelu s Nikolom Pašićem imala je vlastite interese i viziju ujedinjenja pod srpskim vodstvom. Istodobno, tajni Londonski ugovor iz travnja 1915. dodatno je zakomplicirao situaciju – sile Antante obećale su Italija dijelove istočne obale Jadrana, uključujući hrvatske zemlje, čime su izravno ugrozile ciljeve Odbora.
Unatoč političkim pritiscima i nesuglasicama, Jugoslavenski odbor vodio je intenzivnu diplomatsku i propagandnu borbu. Njegovi članovi pokušavali su uvjeriti međunarodnu javnost da južnoslavenski narodi imaju pravo na samoodređenje te da bi njihovo ujedinjenje pridonijelo stabilnosti Europe.
Razlike između Odbora i srpske vlade s vremenom su postajale sve izraženije. Dok su hrvatski predstavnici zagovarali federalno uređenje buduće države, srpska strana težila je centraliziranom modelu. Zbog neslaganja i razočaranja, Frano Supilo napustio je Odbor 1916. godine.
Prekretnica je uslijedila 1917., kada su predstavnici Odbora i srpske vlade potpisali Krfska deklaracija, dokument koji je barem načelno usuglasio ideju zajedničke države. Time su postavljeni temelji za kasnije stvaranje Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca.
Ipak, unatoč velikim ambicijama i međunarodnoj aktivnosti, stvarni utjecaj Odbora na događaje na terenu bio je ograničen. Tek pred sam kraj rata, uoči raspada Monarhije, njegova je uloga djelomično priznata, no ključne odluke donesene su bez presudnog utjecaja njegovih članova.
Jugoslavenski odbor prestao je djelovati 1919. godine, ostavivši iza sebe složeno nasljeđe. S jedne strane, uspio je internacionalizirati pitanje južnoslavenskog ujedinjenja; s druge, nije ostvario viziju ravnopravne zajednice kakvu su zamišljali njegovi osnivači.
Danas se osnivanje Jugoslavenskog odbora promatra kao važan, ali i kontroverzan korak u procesu stvaranja zajedničke države Južnih Slavena – događaj koji je uvelike oblikovao političku sudbinu regije u 20. stoljeću.
