Malo je vjerojatno da ste čuli za dalmatinsku tilu.
No, činjenica je da je ta rijetka biljka vrlo važna za biljni svijet. Radi se o strogo zaštićenoj stenoendemskoj biljci iz porodice mahunarki (Fabaceae). Stenoendemska vrsta znači da je izrazito uskog areala rasprostranjenosti (raste na određenoj planini, otoku i slično), tj. endem u užem smislu riječi, za razliku od endema u širem smislu koji su rasprostranjeni na većem geografskom području (npr. na cijelim Dinaridima). Pripadnost porodici mahunarki nam kazuje da je u bliskom srodstvu sa grahom, slanutkom, brnistrom, rogačem ili bagremom.
"Svijest o postojanju ove rijetke biljke se proširila tek s aktivizmom lokalnog stanovništva koje pokušava spriječiti ugrožavanje njezinog najvažnijeg staništa planiranim kamenolomom"
Dalmatinska tila je nažalost sve ugroženija, a kao društvo malo činimo da zaštitimo njezino stanište. O važnosti tile te potrebnim koracima ka zaštiti ove bilje porazgovarali smo s Markom Cvrljom, ekološkim aktivistom iz Sinja, na čijem području možemo pronaći dalmatinsku tilu.
- Dalmatinska tila je poznata samo sa dva lokaliteta na području Sinja koji su međusobno udaljeni tek nekoliko kilometara - brdo Medinjak te Poljakova Greda u Glavicama. Specifičnost ovih staništa je što se radi o posebnoj geološkoj podlozi, lokalno nazvanoj “muljika”. Naime, tilu nećemo naći na našem dalmatinskom kršu čija je glavna karakteristika šupljikavost i vodopropusnost. Muljika je vodonepropusna stijena, a svaka geološka podloga razvija drukčiju vrstu vegetacije te su i istraživanja pokazala da se na Poljakovoj Gredi nalazi mnogo više endemskih i strogo zaštićenih biljnih vrsta nego na okolnom kršu - pojasnio nam je Cvrlje.
Cvrlje je dalmatinsku tilu usporedio s drugim našim biserom.
- Svi smo čuli za velebitsku degeniju, međutim dalmatinska tila je još u anonimnosti iako je po svojim značajkama jednako vrijedna. Naime, te dvije biljke su jedine monotipske vrste (što znači da su jedini predstavnici svog roda) čije je stanište isključivo na području Hrvatske. Premda je botaničarima i znanstvenicima izuzetno zanimljiva, dalmatinska tila je široj javnosti još uvijek nepoznata. Svijest o postojanju ove rijetke biljke se proširila tek s aktivizmom lokalnog stanovništva koje pokušava spriječiti ugrožavanje njezinog najvažnijeg staništa, Poljakovu Gredu, planiranim kamenolomom - upozorio je.
Najveći dio populacije tile raste na Poljakovoj Gredi dok je na Medinjaku na relativno malenom prostoru. Dakle, čitava globalna populacija tile se nalazi na desetak hektara staništa što već dijelom govori o njezinoj ranjivosti. Cvrlje predlaže sljedeće...
- Prvenstveno je potrebno spriječiti zahvat koji je glavna ugroza opstanku dalmatinske tile, a to je planirani kamenolom na Poljakovoj Gredi. Također, trebalo bi popularizirati ovu nevjerojatnu biljku široj javnosti te educirati prvenstveno najmlađe kako bi postali svjesni bogatstva kojim smo okruženi. Edukacija rađa odgovornost, ljubav i povezanost s prirodom što je najbolji jamac njezine zaštite. Ujedno je i zakonska regulativa važna, a po tom pitanju je građanska inicijativa “Ne dajmo Gredu” pokrenula proceduru za proglašenje Grede u kategoriji “Posebni rezervat” - kaže nam.
"Dalmatinska tila, s obzirom na navedene posebnosti i značaj, zaslužuje da nam bude na ponos te može postati odličan ambasador i promotor ovog kraja"
Apelira na nadležne.
- Grad Sinj se aktivno uključio u zaštitu dalmatinske tile budući je pokrenuo brisanje eksploatacijskog polja “Greda” iz prostornog plana te je izrazio protivljenje planiranom eksploatacijskom polju. Također je i Splitsko-dalmatinska županija prepoznala vrijednost ovog biljnog rariteta te je izrazila podršku na zaštiti Poljakove Grede. Jako važno je i službeno mišljenje Zavoda za zaštitu okoliša i prirode, u kojem navode da je neophodno očuvati Poljakovu Gredu upravo zbog dalmatinske tile. Sve razine vlasti te institucije nadležne za zaštitu prirode trebaju surađivati kako bi se zaštitile određene prirodne vrijednosti, a na nama ostalima je da reagiramo ukoliko utvrdimo da svoj posao ne rade dobro, što je nažalost čest slučaj - objašnjava Cvrlje.
Mišljenja je da dalmatinsku tilu moramo bolje iskoristiti.
- Često je pojedina biljka simbol određenog kraja, pa čak i države ili nacije. Dalmatinska tila, s obzirom na navedene posebnosti i značaj, zaslužuje da nam bude na ponos te može postati odličan ambasador i promotor ovog kraja. Jačanje svijesti o očuvanju bioraznolikosti se ogleda i kroz razvoj ekoturizma, stoga imamo turiste koji traže upravo ovakve prirodne zanimljivosti - govori.
Bilo kakva ugroza staništa mogla bi biti pogubna za ovu biljnu vrstu.
- S obzirom na malen areal rasprostranjenosti, antropogena djelovanja mogu dovesti do nepovratnog gubitka dalmatinske tile s našeg planeta. Bilo je pokušaja presađivanja tile izvan prirodnog staništa, ali bez uspjeha. Stoga je potrebno prije svega djelovati preventivno – zabranom zahvata koji bi je mogli ugroziti, edukacijom stanovništva i zakonskom zaštitom staništa - zaključio je Marko Cvrlje.
