Na današnji dan 1617. godine preminuo je Faust Vrančić
Faust Vrančić, jedan od najvažnijih umova hrvatske povijesti, rođen je 1. siječnja 1551. godine u Šibeniku, a preminuo je 20. siječnja 1617. godine u Veneciji. Ovaj hrvatski polihistor, leksikograf, izumitelj i svećenik ostavio je neizbrisiv trag u brojnim znanstvenim disciplinama, od leksikografije do inženjerstva. Njegovo nasljeđe predstavlja most između renesansne znanstvene revolucije i modernih tehničkih dostignuća.
Obiteljsko podrijetlo i obrazovanje
Faust Vrančić potječe iz ugledne šibenske obitelji koja se spominje još u 14. stoljeću. Njegov stric Antun Vrančić, ugledni humanist i diplomat, odigrao je ključnu ulogu u Faustovom obrazovanju. Mladi Faust se preselio kod strica u Ugarsku, gdje je stekao temeljnu naobrazbu. Stric ga je kasnije poslao na studij u Padovu i Veneciju, gdje je Vrančić pokazao izniman talent za filozofiju, fiziku i matematiku.
Godine 1571. vraća se u Šibenik, ali ubrzo odlazi stricu u Ugarsku kako bi nastavio svoj znanstveni rad. Godine 1579. postavljen je za upravitelja biskupskih dobara u Veszprému, dok ga 1581. car i hrvatsko-ugarski kralj Rudolf II. Habsburški imenuje svojim tajnikom. Tijekom službe na carskom dvoru u Pragu, Vrančić je bio okružen istaknutim znanstvenicima i umjetnicima, poput Tycha de Brahea i Johannesa Keplera.
Vjerski i politički angažman
Nakon smrti supruge, Faust Vrančić se 1600. godine zaredio i pridružio Kongregaciji sv. Pavla u Rimu, poznatoj i kao red barnabita. Unatoč svom svećeničkom pozivu, nikada nije napustio znanstveni i tehnički rad. Godine 1608. odrekao se biskupske časti kako bi se posvetio borbi protiv reformacije i daljnjim znanstvenim istraživanjima.
Leksikografski rad: Prvi hrvatski rječnik
Jedno od najvažnijih Vrančićevih djela je Rječnik pet najodličnijih europskih jezika (Dictionarium quinque nobilissimarum Europae linguarum), tiskan u Veneciji 1595. godine. Rječnik sadrži 5.411 latinskih riječi s prijevodima na talijanski, njemački, dalmatinski (hrvatski) i ugarski jezik, čime je hrvatski jezik uvršten među pet najvažnijih jezika Europe. Vrančićev stupac hrvatskih riječi čini prvi hrvatski rječnik u povijesti. Djelo je posebno jer sadrži riječi iz različitih dijalekata, uključujući čakavski, štokavski, pa čak i poneke kajkavske i crkvenoslavenske izraze. Dodaci poput Deset Božjih zapovijedi, Očenaša i Zdravo Marije čine ovaj rječnik pravim jezičnim i kulturnim blago.
Rječnik je dodatno proširen 1605. godine u Pragu, kada je dodan i češki te poljski stupac, a Vrančić je napisao i predgovor. U Hrvatskoj su objavljena dva pretiska prvog izdanja: 1971. i 1992. godine.
Machinae Novae: Revolucionarni tehnički priručnik
Faust Vrančić je autor djela Novi strojevi (Machinae novae), jednog od najvažnijih tehničkih priručnika renesansnog doba. Knjiga sadrži 49 bakropisa velikog formata s 56 različitih konstrukcija i tehničkih rješenja. Opisi su tiskani na latinskom, talijanskom, španjolskom, francuskom i njemačkom jeziku.
Među najpoznatijim izumima u knjizi ističe se Leteći čovjek (Homo volans), konstrukcija padobrana koji je prikazan s pravokutnim drvenim okvirom i tkaninom. Pretpostavlja se da je Vrančić svoj padobran testirao skokom s tornja u Veneciji. Njegov padobran smatra se pretečom modernih padobrana.
Ostali važni izumi uključuju:
- Vjetrenjaču s horizontalnim rotorom, koja podsjeća na današnje turbine.
- Most od zvonovine, prvu konstrukciju metalnog mosta.
- Viseći lančani most, preteču suvremenih visećih mostova.
- Žičaru, u obliku mosta s jednim užetom.
- Mlinove na plimu i oseku, čija se tehnologija koristi i danas.
Sve konstrukcije u Machinae novae bile su tehnički izvedive i predstavljaju rješenja koja su često bila ispred svog vremena. Vrančić je u opisu svake konstrukcije naveo radi li se o njegovom originalnom izumu ili preradi tuđe ideje.
Borba za očuvanje hrvatskog identiteta
Iako je veći dio života proveo izvan domovine, Faust Vrančić nikada nije zaboravio svoje korijene. U opisu šibenske katedrale u Novim strojevima napisao je: „...iznimno je lijepa i neobična oblika, pa sam je htio, kao ures svoje domovine, uvrstiti ovamo među svoja nova otkrića...”.
Vrančić je često bio krivo prisvajanjan od strane drugih naroda, ali njegova djela i izjave jasno pokazuju njegovu pripadnost hrvatskom narodu. Godine 1575. primljen je u članstvo Hrvatske bratovštine sv. Jeronima u Rimu, što dodatno potvrđuje njegovu povezanost s domovinom.
Nasljeđe i priznanja
Vrančićev doprinos znanosti i kulturi prepoznat je tek stoljećima nakon njegove smrti. Danas je njegov lik i djelo sveprisutno u Hrvatskoj:
- Godine 1969. medaljon s njegovim likom postavljen je na rektorski lanac Sveučilišta u Zagrebu.
- Hrvatski sabor ustanovio je 1992. godine Državnu nagradu tehničke kulture "Faust Vrančić".
- Njegovo poprsje postavljeno je 1993. godine u Parku skulptura velikana hrvatskog prirodoslovlja i tehnike u Tehničkom muzeju Nikola Tesla u Zagrebu.
- U Šibeniku se održava kulturna manifestacija Dani Fausta Vrančića, posvećena njegovom životu i djelu.
Faust Vrančić pokopan je u crkvi sv. Marije od Milosti u Prvić Luci na otoku Prviću, čime se zaokružuje priča o čovjeku koji je, iako europskog kalibra, cijeli svoj život posvetio hrvatskom jeziku, kulturi i napretku čovječanstva.
Njegova djela, poput Rječnika i Novih strojeva, trajna su svjedočanstva genijalnosti i univerzalnosti njegovog duha.
