Saborska zastupnica Dalija Orešković na svom se profilu na Facebooku osvrnula na propovijed fra Marinka Vukmana, gvardijana u Sinju. Fra Marinko je, naime, tijekom mise spomenuo Orešković u kontekstu njezinog nedavnog istupa o izborniku hrvatske nogometne reprezentacije Zlatku Daliću.
"Neka se srame kao neke Oreškovićke, kada prigovaraju našem izborniku Daliću – što on ima tražiti u Sinju i pozivati na hrvatsko zajedništvo. Neka se ona srami", poručio je vjernicima Vukman.
U nastavku je još dodao: "Neka pate, i neka u toj patnji umru oni kojima smeta vaše zajedništvo, vaš dolazak u crkvu, vaša pjesma i ljubav, prema Bogu, Crkvi i svom hrvatskom narodu, vaša radost i zajedništvo koje je posebno zablistalo na koncertima našega Thompsona u Zagrebu i Sinju."
Objavu Dalije Orešković prenosimo u cijelosti:
"Hvala nadbiskupu Mati Uziniću na riječima nade koja krijepi i vjernike i nevjernike.
S druge strane, riječi sinjskog gvardijana prijetnja su miru i slobodi. Od tih se riječi Crkva nije ogradila niti ih jasno osudila. Šutnjom i drugim postupcima, Crkva već duže vrijeme odobrava i podupire simbole ustaškog režima. To nije suverena i suvremena Hrvatska i ne može biti temelj državnog zajedništva.
Država bi trebala putem svojih političkih predstavnika i institucija zaustaviti govor mržnje koji se širi s koncerata, stadiona, a sada i s oltara. No kao i Crkva, državna vlast također šuti i šutnjom odobrava i potiče. Iz interesa.
Koncerte Thompsona u Zagrebu i Sinju obilježio je poklič za dom spremni i rehabilitiranje NDH, a ne zajedništvo, jer ima nas Hrvata koji nikada nećemo pristati na zajedništvo s ustaškim simbolima.
"Neka pate i neka u patnji umru oni kojima smeta zajedništvo", i to zajedništvo samo onih koje Thompson okuplja, molitva je koja poziva na smrt svih neistomišljenika. Čak niti vjera niti nacija ovdje nije bitna. Bitna je ideologija crnih insignija.
Ne može se ne primijetiti falsificiranje povijesti i agresivno nametanje teza o jednom narodu, o zajedništvu zamišljene Herceg Bosne i Hrvatske koje se promovira uz poklić za dom spremni i rehabilitiranje NDH, te uz crtanje meta na čelo svima kojima takvo zajedništvo smeta. To je sporno, a ne nečije mjesto rođenja. Sporno je to što su neki od najglasnijih promotora Thompsonovog zajedništva koje budi asocijacije na razdoblje NDH u kojem su dijelovi zamišljene Heceg Bosne i Hrvatske bili u istoj državi, došli s druge strane granice, pa potom onima koji se s njima ne identificiraju poručuju da u svojoj domovini nismo dobrodošli.
Nakon što su vlast i Crkva stali uz Thompsona, svakome tko se suprotstavio proustaškom narativu, upućene su uvrede i prijetnje. U negativnom značenju se govoro o antifašizmu, do te mjere da se plasira teza da je antifašizam zlo protiv kojeg su se HOS-ovci borili u Domovinskom ratu, kada je "nakon loše četrspete", iz "bleiburške krvi niknulo novo sjeme Devedesetprve godine".
Crkva na to šuti. I njoj su ideološki neprijatelji komunisti.
Između koncentracijskih logora i sustava kojem je Hrvatski narod u stvarnom demokratskom zajedništvu kroz politički proces i Referendum o hrvatskoj samostalnosti zauvijek rekao zbogom nema znaka jednakosti.
Neka se srame svi koji vjernike potiču da budu mrzitelji, danas sutra za neki novi rat spremni.
One vjernike koji su na riječi sinjskog gvardijana s oduševljenjem pljeskali, pozivam da ne budu poput svjetine koja je i Isusa osudila, poput svjetine koja je u srednjem vijeku slobodnomisleće žene spaljivala na lomačama, poput svjetine koje će pohlepni vladari, svjetovni ili crkveni ili jedni s drugima udruženi, pozvati da jednog dana ratom uklone granice kako bi isti narod živio u istoj državi, umjesto kao danas u dvije.
Iako mi je nacrtao metu na čelo na svetoj misi pred 50 000 ljudi, sve što imam reći sinjskom gvarijanu je mir s tobom. Mir želim svima", poručila je Orešković.
