Na istočnoj strani današnjega velikog Splita, uz Kamenski put, iza novih kuća (oko broja 47) među loše uređenim vrtovima i gospodarskim zgradama nalazi se crkvica sv. Petra. Samo nekoliko koraka od nje, započinje provalija nastala u novije doba kopanjem materijala za izradbu opeka. Tako je crkvica sv. Petra pod Kamenom jedva pristupačna, a i ugrožena je opasnošću da se odroni brijeg.
Crkvica je malena, jednobrodna, s polukružnom apsidom. Apsida je prekrita starim kamenim pločama, a crkvena lađa crijepom. Krovom je ipak donekle zaštićena. Pripada župi koju vode oci karmelićani.
Crkvica je zaista malena, ali ima veliku zemljišnu površinu u vlasništvu pa je imala burnu povijest i važnost, crkvu sv. Petra od Bade templarima je darovao njezin graditelj Petar Strezije.
Ostalo je nezapaženo da su vranski templari posjedovali nekretnine izvan svojih zemalja u Ravnim kotarima. O tome se može doznati iz isprave koja je napisana 11. svibnja 1227. U biskupskom dvoru u Splitu od gospodina Guncela, nadbiskupa splitskog.
Kad je između braće reda Vojske hrama u Vran i Formina, unuka Petra Stresija, i drugih skrbnika crkve sv. Petra od Bade nastalo prepiranje, i pravda se vukla sve do apostolske stolice na osnovi tada dobivenog dokumenta templari su zahtijevali da im Forman i drugi skrbnici rečenu crkvu s njenim pripadnostima vrate u cijelosti, putem zastupnika njihove stvari gospodina Petra, kapelana i njihova subrata, i plemića Jurja njihova Suca. Tome se protivio Formrin s ostalim skrbnicima govoreći da su templari već lišeni spomenute crkve, jer su je već dulje vrijeme ostavili tu crkvu bez službe Božje i ljudske brige praznu i napuštenu, pogazivši time glavni uvjet pogodbe pod kojim je Petar Strezije graditelj I začetnik ove crkve, nju dao ovim Templarima. Dok su se oni tako svađali, gospodin Guncel, spomenuti nadbiskup, postavivši se među njih u nazočnosti dolje potpisanih plemića moleći i opominjući je zahtijevao da se, utišavši sva prepiranja koja su imali ili kanili imati mirno i miroljubivo međusobno se sporazumiju.
Zahvalno prihvaćajući njegovu opomenu obadvije strane pružile su nadbiskupu desnice, da će na sve pristati štogod nadbiskup s ostalim plemićima odluči da se između njih provede. Oni su tada dovršivši savjetovanje odlučili da rečeni Formin i drugi skrbnici vrate templarima spomenutu crkvu sv. Petra sa svim njenim pripadnostima čitavu i nepovrijeđenu, i da ništa od njenog prava ne oduzmu niti kakvu štetu nanesu, već da je kao pravi skrbnici uvijek podržavaju i brane; templari pak, da je nikad više, kao sada, ne ostave napuštenu, već da svakog dana tamo slave službu Božju, i da nikad ne dopuste da ona bude bez čovjeka. Ako iskrsne kakvo pitanje o njoj ili o njenim stvarima, ima se raspraviti i dovršiti samo pred prelatima splitske crkve. Ako koja od stranaka pokuša odstupiti od te korisne odluke. neka zahvaćena vezom ekskomunikacije bude trajno lišena svog prava.
