Treće izdanje konferencije “Slijedi svoj poziv”, održano u Zagrebu u organizaciji Centra Ignacije, okupilo je istaknute predstavnike poslovnog, znanstvenog i društvenog života s ciljem otvaranja razgovora o liderstvu utemeljenom na vrijednostima, osobnoj odgovornosti i integritetu.
Kroz niz predavanja, razgovora i panela, sudionici su tematizirali odnos između profesionalnog uspjeha i osobnih uvjerenja, pitanje etičkog odlučivanja u kompleksnim sustavima te ulogu pojedinca u oblikovanju šireg društvenog konteksta. Među govornicima su bili Stjepan Orešković, osnivač BOSQAR INVEST-a, Pero Kuterovac, kondicijski trener hrvatskih sportaša, Sandra Paović, paraolimpijka i motivacijska govornica, Zlatko Hrkać, suosnivač Sofascorea, Boris Trupčević, menadžer, novinar i poslovni mentor, Andrija Jarak, televizijski novinar i reporter, Božo Skoko, sveučilišni profesor i mnogi drugi…
U takvom kontekstu posebno se istaknuo nastup Damira Mihanovića, profesora i konzultanta s dugogodišnjim iskustvom u upravljanju velikim sustavima, uključujući pozicije člana uprave, zamjenika predsjednika uprave i predsjednika uprave u grupi Croatia osiguranje, Kraš i investicijskom fondu Nexus. Njegovo ime u javnosti trajno je vezano uz 2010. godinu i aferu Fimi Media, kada je kao jedan od prvih iznutra upozorio na nepravilnosti i odbio sudjelovati u sustavu pogodovanja. Taj slučaj kasnije je rezultirao jednim od najvažnijih pravosudnih epiloga u modernoj Hrvatskoj, uključujući i zatvorsku kaznu za bivšeg premijera Ivo Sanader.
Mihanović danas živi uvelike mirnijim životom i vratio se u rodni Split te dolazi iz obitelji snažno prisutne u javnom životu. Njegov otac Marin Mihanović bio je diplomat u vrijeme predsjednika Franje Tuđmana, službujući u Berlinu, dok mu je blizak rod bio Nedjeljko Mihanović, prvi predsjednik Hrvatskog sabora nakon osamostaljenja. Njegov stric, Zvonimir Mihanović, jedan je pak od najcjenjenijih suvremenih hrvatskih slikara.
Unatoč takvom zaleđu, njegov profesionalni i javni put obilježen je osobnim odlukama koje su imale konkretne posljedice.
“Godina 2010. i slučaj Fimi Media za mene su bili duboko formativni. Često kažem da sam bio slučajni heroj jer na sastanak kod premijera nije ni trebao ići predsjednik uprave nego sam otišao ja kao njegov zamjenik jer je on bio na putu”, kazao je Mihanović.
Odluka da se odbije pogodovanje bila je trenutak nakon kojeg više ništa nije ostalo isto.
Nakon što smo odbili pogodovanje Fimi Mediji, počele su anonimne prijetnje mojoj obitelji, konkretno mojoj kćeri. Dobili smo fotokopiju Jutarnjeg lista s naslovnicom “Ubijena Ivana Hodak”. To nije bila apstraktna prijetnja nego vrlo jasna poruka.
“U tom trenutku posebno mi se vratio film Ucjena s Melom Gibsonom. To je trenutak u kojem čovjek prestaje biti samo meta straha i odluči se suprotstaviti. Tada više ne govorite o teoriji nego donosite odluku. Tada sam, slikovito rečeno, od lovine postao lovac. To iskustvo me naučilo da etičko vodstvo nije teorija nego spremnost da čovjek plati cijenu za istinu i ispravno djelovanje. Takve odluke često nisu popularne niti jednostavne, ali upravo u tim trenucima lider pokazuje svoj stvarni karakter. Dugoročno gledano povjerenje, vjerodostojnost i integritet grade se upravo kroz takve izbore, a to su vrijednosti koje nijedan sustav ili funkcija ne mogu nadomjestiti”, kazao je na panelu Damir Mihanović.
Govoreći o svom sadašnjem profesionalnom radu posebno je istaknuo suradnju sa studentima i povezivanju teorije i prakse.
“Profesor ne bi smio prenositi samo znanje iz knjiga nego i iskustvo, odgovornost, karakter i vrijednosti. Mene to istinski ispunjava”.
Upravo u tom spoju vidi najveću vrijednost obrazovanja.
“Studenti najviše dobivaju kada uz teorijska znanja imaju priliku razumjeti kako ona funkcioniraju u stvarnim poslovnim situacijama i kako se odluke donose u uvjetima neizvjesnosti. Mislim da je danas ključno mlade ljude ne samo obrazovati nego ih osamostaliti i ohrabriti. Često imam dojam da preopširni kolegiji razviju veliku analitičnost ali istodobno uguše onu zdravu poduzetničku odvažnost. Zato je ključno pronaći ravnotežu između teorijskog znanja i razvoja praktičnih vještina, ali i načina razmišljanja koji potiče inicijativu, odgovornost i spremnost na donošenje odluka”, kaže Mihanović.
Dodao je da ne ne prihvaća iideju da se za društvo trebaju brinuti samo političari.
“Ako vidimo nepravdu, ako vidimo devijaciju i znamo da nešto nije ispravno, onda ne možemo reći da to nije naš posao. Upravo tu dolazimo do pitanja etičkog vodstva. Etičko vodstvo za mene znači djelovati i onda kada je to teško, kada postoji osobni rizik ili cijena koju treba platiti. To nije pitanje pozicije nego karaktera i osobnog integriteta”.
Govoreći o budućnosti, posebno se osvrnuo na tehnologiju i umjetnu inteligenciju, ali uz jasan naglasak da tehnologija sama po sebi nije dovoljna.
“Prednost neće imati, kaže, oni koji nude samo optimizaciju procesa nego oni koji mogu ponuditi sigurnost, suverenost i konkretne primjene u energetici, poljoprivredi i obrambenoj industriji”.
Na kraju se osvrnuo i na stanje u državi opisujući Hrvatsku kao uređenu i stabilnu državu koja je gotovo nevjerojatnom brzinom napredovala u posljednjih dvadesetak godina.
“U društvu još uvijek ima previše apatije i beznađa. Da, mnoge stvari treba mijenjati ili popraviti ali realnost je takva da se u Hrvatskoj nikad nije živjelo ljepše, sigurnije i sretnije. Moramo biti svjesni da je od osnutka države prošlo malo više od 30 godina. To je rekordno kratak period u etapi jednog društva u kojoj je Hrvatska preživjela rat, bolnu tranziciju da bi danas postala dio društva elitnih i uređenih zemalja”.
