Orila se pjesma i smijeh, ples i skakanje kroz malo mjesto Neorić u Dalmatinskoj zagori. Neorićke mačkare zaključile su svoj trodnevni pohod slavljenja pokladnog razdoblja posljednjom povorkom pred Korizmu.
Atmosfera bezbrižnosti, veselja i uživanja u trenutku koju su mačkare stvorile uistinu je prikladno obilježila kraj poklada te će ostati zapamćena danima nakon događaja.
Mačkare su zapjevale i u čast Hajduku stihove pjesme "Samo jednu želju imam moj živote ludi", a zvijezda proslave bila je i kobila Suzi.ANAMARI
Uz ugodno vrijeme i dobro raspoloženje krenila je povorka neorićkih mačkara kroz mjesto. Običaj je da na čelu kolone ide did iza kojeg slijedi vezir pa babe i barjak potom svatovski ansambl sačinjen od divera i nevista. Tradicija duga tristo godina pa i više u ovom selu ne gubi svoj značaj.
"Did je glavni u mačkarama, a onda je vezir. Njih ima više i oni gledaju di je otvoreno, onda idu babe pa barjak i svati", kazala je jedna mačkara.
Kako kažu mještani ova tri dana mačkara ispune cijelo selo veseljem, a svi koji mogu pridruže se.
Veziri kao predvodnici mačkara idu od kuće do kuće da vide gdje je otvoreno. Tu se svi upute te uz piće i jelo, pjevaju i svojim dobrim raspoloženjem tjeraju zlo.
Tako nam je rekao i jedan diver. Neorićke mačkare nastale su još i prije tristo godina, a s ciljem da se narugaju Turcima i otjeraju zlo. Zbog čega su nastale neorićke mačkare savršeno su opisali dječaci koji sudjeluju u tradicionaloj povorci.
"Da se naruga Turcima i da otiramo zle duhove", kazali su dječaci obučeni u divere i neviste.
Cijeli događaj kulminira kada se sretnu Sutinjani i Neorićani i natječu se u veličini barjaka i tko će duže izdržati ples sa barjakom.
"Neorićani dolaze iz Sutine, Sutinjani iz Neorića i sastaju se. Gledaju čiji je barjak veći i tko više može izdržati sa barjakom na jednoj nozi. Momak za ženidbu nosi barjak, a pobjednik je onaj čiji je barjak veći i tko više izdrži", kazala nam je vlasnica lokalnog kafića koja je i naglasila kako je prvi dan mačkara najbolji.
Jedan od ključnih elemenata mačkara je barjak, simbol koji nosi veliku važnost. Mlade neudane cure odgovorne su za ukrašavanje barjaka koji će biti nošen tijekom povorke. Na barjak se stavljaju različite delicije poput kolača, suhih smokava, oraha, jabuka, naranči i papirnatih resica koje služe kao ukras.
"Kod nas je barjak svetinja. Barjak je jablan, on se daruje i kiti ukrasnim papirom, smokvama, kolačima, smokvama. Sastanu se Sutinjani, Mućani i onda bude ples barjaka. Tko najduže izdrži plesat sa barjakom on je pobjednik. Barjak je na ramenima i s njime skaču. Natječu se i čiji je veći jablan", naglasio je jedan član povorke.
Barjaktar, momak koji je spreman na ženidbu, nosi barjak tijekom povorke. Dva dida vode povorku, dok iza njih idu veziri, babe, i svatovi. Važno je napomenuti da su diveri i neviste dječaci, dok su babe oženjeni muškarci. Žene obično ne sudjeluju u povorci, čime se čuva specifična dinamika u Sutini i Neoriću.
"Ovo je tradicija koja je stara priko tristo godina. Nastala je kao ruganje Turcima. Od tada se ide već tristo godina, i preko Drugog svjetskog rata i korone. Običaj je doći kod kuće, mi dođemo, zapivamo, pojidemo i popijemo. Ja sam vođa mačkara, uz mene idu veziri koji paze na mačkare, imamo babe koje su velika podrška ovim mačkarama jer bez pisme ne bi imali ništa. Naši običaji su takvi.
Iza njih je barjaktar sa stablom od jablana dugim 11,12 metara i momak koji se ženi iduće godine nosi taj barjak. Iza njega su svati koji su u narodnim nošnjama. Iza njih su cigani, tu se eto malo izgubija taj običaj", rekao je kroz smijeh Ivica Veić inače glavni did ove povorke.
Tradicija mačkara nezamjenjiv je dio lokalne zajednice. Mačkare ne samo da čuvaju uspomenu na prošla vremena, već i njeguju zajedništvo i kulturno naslijeđe koje se prenosi s generacije na generaciju. Ivica Veić, glavni did ove povorke, izražava ponos i radost u očuvanju ovog izuzetnog običaja koji oblikuje identitet Sutine i Neorića.
Donosimo i djelić atmosfere sa današnje proslave koja se nastavila dugo nakon našeg posjeta.
