"Iznajmljuje se stan s jednom spavaćom sobom, opremljen skromno ali udobno, ima klima-uređaj, centralno grijanje na toplanu i flat internet. Nalazi se na pet minuta pješice od Ekonomskog fakulteta, a najbliži autobus i tramvaj samo su stotinjak metara dalje." Ukratko, taj stan od 38 kvadrata na Sveticama sve je što prosječnom studentu treba. Sve, naravno, osim cijene stanarine, koja iznosi “pristojnih” 3000 kuna, plus režije, koje ljeti iznose 800, a zimi 1500 kuna. Uza sve to, traži se i agencijska provizija kao i polog u iznosu jedne mjesečne najamnine.
Na drugom kraju grada, u Voltinu naselju, ista je priča. Garsonijera od 32 kvadrata malo je izvan većine fakultetskih lokacija, no do strogog centra grada može se doći autobusom za pola sata, namještaj je moderan, a režije su niske. No, kvaka je opet u cijeni najamnine, jer za taj stan stanodavci također traže 3000 kuna plus polog, piše Večernji list.
Tržište nekretnina nije sklono studentima, kojima su ovaj tjedan počeli jesenski ispitni rokovi. Oni koji su sve ispite već položili sad se upisuju u više godine, a prva predavanja počet će za mjesec dana, 30. rujna. Krajnje je stoga vrijeme za njih da si pronađu smještaj za novu akademsku godinu, što stanodavci i te kako dobro znaju, pa su internetske stranice i društvene mreže ovih dana preplavljene oglasima za stanove koji su “idealni za studente”, “u blizini kampusa” ili “pet minuta od Filozofskog fakulteta”. Za samo nekoliko tisuća kuna mjesečno, plus režije.
No je li visoke cijene stanova odgovaraju uređenjem i lokacijom? Odlučili smo to provjeriti tako da smo preko interneta pronjuškali njih nekoliko desetaka, a u nekoliko njih smo i svratili.
Za 35 m² 1800 kuna po osobi
Prvi rezultati potrage pokazali su nam da se stan za manje od 2000 kuna, bez režija, mjesečno jednostavno ne može pronaći. Jedini način na koji student može smještaj platiti manje od 2500 kuna s režijama jest dijeli li svoj smještaj s još dvoje ili troje studenata. Uglavnom se radi o prostranim, trosobnim stanovima u kojima bi svaki student imao vlastitu sobu, ali cijena je stana najmanje 500 eura. No našli smo i neke zanimljive primjere, poput garsonijere od 35 kvadrata u Trnavi koja je koštala 1800 kuna, ali po osobi. U tom malom stanu ne nalazi se, naime, jedan, već dva kreveta.
Sve što je bliže centru treba platiti mnogo više, pa smo tako primijetili da na oglasniku ne postoji ni jedan stan u krugu od nekoliko kilometara od Filozofskog fakulteta koji se može unajmiti za manje od 2700 kuna, dok stanovi u krugu kampusa Borongaj stoje uglavnom između 2500 kuna za garsonijere do 3700 kuna za stanove s odvojenom spavaćom sobom, javlja Večernji list.
Nema stana. Može onda dom?
S obzirom na to kako je teško pronaći smještaj koji je financijski pristupačan i ujedno ispunjava osnovne ljudske potrebe, ne iznenađuje da mnogi studenti posežu za smještajem u studentskom domu – čak i ako na to nemaju pravo. Prema podacima iz Studentskog centra, više od 10.000 molbi godišnje stiže za smještaj u domu, a kreveta je, pak, samo 6900. Kupnja i prodaja smještaja u domovima stoga je ilegalan biznis koji s godinama samo cvjeta, a obavlja se, doznali smo, sasvim jednostavno i bez ikakvih prepreka. Sve što osoba treba imati, naime, jest račun na Facebooku – koji ne mora nužno ni biti pravi.
– Oni koji žele kupiti sobu javljaju se u studentske grupe na Facebooku i jednostavno napišu što im treba, odnosno traže li MM-sobu (muško-muško) ili ŽŽ (žensko-žensko) – objašnjava postupak studentica Maja koja je sama nekoliko godina zaredom u Studentskom domu “Stjepan Radić” na Savi stanovala kao ilegalka. Nakon objave, dodaje, samo treba pričekati poruku u inboks, a sve ostalo je stvar dogovora.
– Sobu sam platila 4000 kuna jednokratno, a plaćanje stanarine rješavala sam tako da bih pravoj stanarki svaki mjesec na račun uplaćivala potreban iznos. Ona bi stanarinu plaćala izravno domu da ne bi bilo sumnjivo – ističe Maja. Useljavala se i iseljavala sama, a podatke joj nitko nikad nije provjeravao.
