BRATOVŠTINA SV. KRIŽA – ČUVAR POVIJESTI I BAŠTINE (1) “Niti jednog dana u 582 godine bratimi nisu prestali raditi”

Ono što, između ostalog, Bratovštinu svetoga Križa razlikuje od mnogih drugih je činjenica da biti jednog dana u svojoj povijesti nije prestala djelovati - kaže nam Roko Delić, veliki sudac Bratovštine


Roko Delić ispred barjaka Bratovštine svetog Križa Foto: Igor Jakšić

Bratovštine su laičke vjerske udruge, katkad utemeljene na staleškoj i, katkad na profesionalnoj osnovi. U Splitu je kroz povijest djelovalo više desetaka bratovština, a dio njih je očuvan do danas.


Uz bratimsku solidarnost, osobito prema siromašnim članovima, bratovštine su članovima pružale duhovnu sigurnost, pomoć u bolesti, utjehu u smrtnom času, organiziranje pogreba i pomoć obitelji preminuloga bratima. Uzajamno milosrđe osobito se manifestiralo oko smrtnoga časa i solidarnosti između živih i mrtvih, zaoisano je u Leksikonu Marina Držića. Tako se, osim potrebe za društvenošću, velikim dijelom zadovoljavala potreba pučke pobožnosti srednjeg vijeka.

Članstvo u bratovštinama podrazumijevalo je ostvarenje zajedničke pobožnosti za one koji nisu mogli ili nisu htjeli prisegnuti na redovničke zavjete. Bratimi su njegovali sjećanje na umrlu braću i sestre, molili zajedno za njihove duše te duboko vjerovali da će im dioništvo u bratovštini omogućiti dobru smrt i osigurati vječni život.

Bratovštine su imale svoju matrikulu, tj. knjigu statuta koji su propisivali ustroj bratovštine, upravno tijelo (kapitul) i način izbora dužnosnika (upravitelji, službenici i kapelani), a nerijetko su uz statute sačuvani imenski popisi svih članova bratovštine.

Bratovština koja i dan – danas u Splitu ima sve te dokumente je Bratovština svetog  Križa u Velom Varošu, koja djeluje u svojim prostorijama u zgradi uz crkvu sv. Križa. Osnovana je 1439. godine, pa ovih dana dana puni 582 godine od osnutka.

–  Ono što, između ostalog, ovu bratovštinu razlikuje od mnogih drugih je činjenica da biti jednog dana u svojoj povijesti Bratovština sv. Križa nije prestala djelovati, ni za vrijeme kuge, ni u starijim ratovima, pa ni u novijim, Prvom ili Drugom svjetskom ratu –  kaže nam umirovljeni prometni inžinjer Roko Delić, veliki sudac Bratovštine sv. Križa u Velom Varošu.



–   Činjenica je da je u Varošu i prije bilo bratovština, ali su one bile raspoređene po crkvicama. Veli Varoš je bio naselje u koje su dolazili doseljenici u Split, koji nisu mogli ući u grad.

Razvijao se dio grada izvan zidina

I onda se sa zapadne strane razvijao dio grada koji je bio izvan zidina Dioklecijanove palače –  kazuje nam Roko Delić, te dodaje:

– Bilo je na Marjanu skoro trideset crkvica, a skoro toliko i bratovština. Tijekom vremena je došlo do potrebe stvaranja jedne jače, temeljne bratovštine, koja je u to vrijeme nije bila samo crkvena, nego i svjetovna organizacija. Tako je 1439. godine osnovana Bratovština sv. Križa – priča nam Delić, s kojim smo razgovarali u sjedištu ove značajne splitske i dalmatinske bratovštine.

Bratovština je početkom XV. stoljeća ovdje osnovana da bude vlast, ona je upravljala Velim Varošom, imala je mogućnost predstavljati puk Velog Varoša prema Gradu i prema Crkvi, u svim sporovima.

Bratovština svetog Križa je posredovala u svim sporovima između puka Velog Varoša i Grada. Zato su u starešinstvu Bratovštine župan, veliki sudac i mali sudac, te gaštardi (pomoćnici starešinstva), upoznaje nas veliki sudac Roko Delić sa sustavom u kojem djeluje bratovština.

Članovi starešinstva su bili raspoređeni po crkvicama. Veliki sudac je bio za sporove između puka Veloga Varoša, Grada i Crkve, a mali sudac za međusobne sporove Velolučana.

Vrijedna knjiga o bratovštini

“Inače, bratovštine su udruženja svjetovnjaka u svrhu obavljanja vjerskih pobožnosti, karitativnih djela i uzajamng potpmaganja. Ta udruženja nastadoše u VII. stoljeću u Francuskoj, a nadbiskup Inkman u Reimsu napisao im je štatute. U Italiji se te bratovštine pojaviše u X. stoljeću (…)” – zapisali su u svojoj knjizi “Bratovština i crkva Sv. Križa u Velom Varošu u Splitu” Ante Belas i Ljubo Karaman, koja je tiskana za 500. obljetnicu Bratovštine sv. Križa.

Dodali su i kako “u XIII. stojeću Zadar i Dubrovnik stoje pod vlašću Venecije. I u to doba počeše se u tim gradovima osnivati bratovštine. U Trogiru se spominju bratovštine u gradskom statusu iz 132. godine, što ne isključuje da su te opstojale u XIII. stoljeću i ranije”.

U Leksikonu Marona Držića zapisano je i ovo:

“Bratovštine su imale svoju matrikulu, tj. knjigu statuta koji su propisivali ustroj bratovštine, upravno tijelo (kapitul) i način izbora dužnosnika (upravitelji, službenici i kapelani), a nerijetko su uz statute sačuvani imenski popisi svih članova bratovštine.

Tijekom XIV. st. bratovštine su dobile jači strukovni, korporativni značaj, okupljajući bratime iz jedne profesije (postolare, zlatare, kovače, trgovce) ili bratime po regionalnoj pripadnosti (bratovština sv. Jurja i Tripuna, koja je okupljala iseljene Hrvate u Veneciji, službeno potvrđena 1451. godine).

Matrikule i Papinske bule

Tako su neke bratovštine poprimile donekle cehovska obilježja, zbog karakteristike okupljanja pripadnika iste struke i nastojanja da zaštite određenu skupinu obrtnika i njihovu proizvodnju. U nekim dalmatinskim gradovima (npr. Zadar) pučani okupljeni u bratovštinama povremeno su imali utjecaj na grad. vijeća. U Dubrovniku je nadzor vlasti nad bratovštinama otpočetka bio snažan. Sve zaključke bratovštinâ moralo je potvrditi Malo vijeće.

Bratovština je mogla predložiti neke propise za zaštitu gospodarskih interesa svojih članova te je Malo vijeće takve zaključke moglo odobriti, ali samo ako su se ti zaključci uklapali u opću komunalnu politiku. Među najpoznatijim dubrovačkim bratovštinama ističe se Bratovština sv. Antuna Opata (antunini), čiji začeci sežu u sred. XIV. st., a uzlet je doživjela od tridesetih godina XV. Stoljeća. Iz inicijalne religiozno-karitativne udruge prerasla je u stalešku udrugu elitnoga sloja dubr. građanstva. Okupljala je imućne veletrgovce pučkoga podrijetla, strane učitelje, kancelare i notare, liječnike i nezakonite ogranke vlasteoskih obitelji. Među potonje se ubraja i rod Držić“.

Inače, u Bratovštini sv. Križa također čuvaju matrikulu.

–  Matrikula Bratovštine sv, Križa sačuvala nam se  u originalu, napisana je na  latinskom jeziku. Kopiju matrikule imamo ovdje, dok se original čuva u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika. Imamo i dvije Papinske bule, koje smo dobili jer nam je za neke blagdane ili devetnice, Papa dao oprost.

Član bio i monsinjor Frane Franić

Evo, vidite, čuvamo i staru, te novu zastavu Bratovštine sv. Križa, kao i dvije misnice (svećeničko ruho koje se oblači za misna slavlja, op.a.) Ova svečanija misnica je misnica pokojnog nabiskupa monsinjora Frane Franića, koji je bio član Bratovštine – kazuje nam Roko Delić. Okrenuo nam je svečanu misnicu mons. Frane Franića s obje strane, kako i se uvjerili u njezinu posebnu izradu.

–  Dok je god bio u mogućnosti monsinjor Frane Franić u Bratovštinu je dolazio redovito, a kad nije bio u mogućnosti – a stolovao je u konkatedrali sv. Petra –  onda bi mi odlazili do njega na blagdan svetog Križa, kao i na Svi svete. Jer bio je običaj da se bratimi okupljaju svake godine na Svi svete, i da članovi između sebe dijele poseban bratimski kruh, kojeg mi zovemo turta – objašnjava Roko Delić, te dodaje:

–  Bratimski kruh turta se dijeli bratimima i onima koji su zaslužni za pomoć Bratovštini.

Moja reakcija na članak je...
Vau
19
Haha
0
Hagić
1
Hmmm
2
Plač
0
Grrr
1
Molim?
1

Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime