Torcida, ali i brojne braniteljske, civilne i crkvene udruge iz Splita uputile su pomoć izravno ljudima na potresom pogođenom području, mimo Crvenog križa i Civilne zaštite. Tako su, tvrde ljudi na terenu s kojima je razgovarao Nacional željeli biti sigurni da će pomoć doći onima kojima je potrebna.
Dok je Nacionalova ekipa bila u Petrinji i okolici, grupa branitelja i navijača iz Splita uputila se najprije u Novu Gradišku, a potom u Slavonski Brod gdje su uspjeli osigurati donaciju crijepa za popravak kuća. Unatoč postojećim donacijama, crijepa ni približno nema dovoljno. Crijep, cerade i daske za pokrivanje pukotina na krovovima, razbijenim prozorima i fasadama trenutno su stradalima najpotrebniji. Kao i ostali građevinski materijal. Oni koji su mogli, već su od prvoga dana potresa počeli popravljati i prekrivati krovove, uz pomoć prijatelja koji su im dolazili iz Zagreba i raznih drugih mjesta i gradova. Da to nisu učinili, kiša koja je padala uništila bi im i ono što je u potresu ostalo sačuvano.
Nije bilo vremena čekati neku organiziranu pomoć države ili vatrogasce koji nisu mogli istovremeno biti na svim mjestima gdje su bili potrebni, već se većina radnih akcija provodila privatnim inicijativama. No krovova koji su makar privremeno sanirani svakako je manje od onih koje treba hitno sanirati prije nego što nastane još veća šteta. Zato su se članovi braniteljskih i navijačkih udruga uputili po crijep čak u Slavonski Brod, a još prije toga osigurali su i brojne druge oblike pomoći te je dostavili direktno ljudima.
Jedno je od mjesta u koja je pomoć stizala izravno, najviše od splitskih udruga, i Brest Pokupski, pred samim ulazom u Petrinju. Stjepan Tkalčević, umirovljeni branitelj i invalid Domovinskog rata koji je kao pripadnik 57. samostalnog bataljuna Marijan Celjak bio ranjen upravo u borbama kod tada okupirane Petrinje, kaže da su njega osobno, a i njegove mještane, kontaktirali predstavnici splitskih udruga koje je poznavao još iz rata.
- Oni vole pomagati direktno. Imali su naše privatne brojeve i javili su se dečki iz braniteljskih udruga, čak i iz Crvenog križa Grada Splita. Ali pomoć smo dobili od brojnih drugih udruga, udruge Branitelji grada Splita, udruge Anđeli, od Caritasa župe Svetog Antuna Padovanskog iz Bjelovara… To su samo neke od udruga koje su nam poslale pomoć
Dom u Brestu Pokupskom, kako su nam objasnili mještani koji su se skupili pred ulazom, snabdijeva njihovo i još dva okolna sela, Malu Goricu i Vurot. Oni među sobom, napomenuli su, najbolje znaju kome je pomoć potrebna pa je potom raspodjeljuju.
- Ako čujemo da nekoj familiji nešto nedostaje, čak i ako nisu odavde, mi spakiramo i odnesemo. Naši su dečki vozili pomoć i za Glinu i kamo god je trebalo jer mi stvarno imamo viška, toliko da neke potrepštine više ne možemo ni primati. Ljudi nam donose vode, hrane, konzerve, deke, grijalice… Neki samo donesu i ne žele se ni predstaviti, samo donesu i odu. Sad već imamo i viška nekih stvari pa moramo nešto i odbijati jer ljudi u povratku iz Petrinje ostavljaju tu da ne nose nazad sa sobom. Za naše selo toliko ne treba, ne daj bože da nam treba ako se nešto još sruši.
Trebaju nam crijep i grijalice jer nijedna kuća ovdje nema dimnjak. No i grijalice su nam poslali iz Splita i već smo dobar dio podijelili. Međutim, zvali smo Civilnu zaštitu da nam trebaju kamp-kućice za tri familije, ni jedna nije došla. To je doista žalosno, ti ljudi su vani, vani spavaju, u nadstrešnicama pokrivenim ceradama s triju strana, umotani u deke, promrzli.
Iz riječi ovog mještanina Bresta može se steći dojam da i kod podjele humanitarne pomoći ima onih “podobnih” i “manje podobnih”.
