Razgovarali smo s Božom Kesićem, jednim od članova splitske klape Mriža koja se ove godine na Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu okrunila prvom nagradom stručnog ocjenjivačkog suda. Takva nagrada predstavlja najprestižnije priznanje u klapskom svijetu i dobitnici te nagrade predstavljaju vrhunac klapskog pjevanja. Kesić nas je kroz razgovor upoznao s klapom Mriža sažimajući njezinu povijest, otkrio nam je kako su se pripremali za omiški festival te nam je kazao kako su nastala ova pobjednička klapska djela. Za kraj nam je otkrio buduće planove splitske klape Mriža.

Recite nam nešto o klapi Mriža, kada ste osnovani i koliko ste dugo na glazbenoj, odnosno klapskoj sceni?

Klapa Mriža nastala je 2008. godine u Splitu i uz manje prekide djelujemo praktički od tada. Neki od članova pjevali su u mladom zboru Gospe od zdravlja pod vodstvom Fra Stipice Grgata, ali kostur članova tadašnje, a i sadašnje klape, poznavao se i otprije, družeći se tijekom srednjoškolskih dana i proizvodeći prve akorde na skupnim druženjima i zabavama. Ubrzo nakon nastanka počeli smo djelovati pod vodstvom profesora Mirka Radana i on nas je potakao da se ubrzo nakon osnutka prijavimo na debitantsku večer Festivala dalmatinskih klapa u Omišu. Kasnije nas je par godina vodio i profesor Jasminko Šetka. Paralelno uz pjevanje u našoj klapi, dio naših članova pjevao je i u splitskom Gradskom zboru Brodosplit pod ravnanjem maestra Vlade Sunka, a dvojica naših članova bili su vrlo aktivni i u vokalno instrumentalnom sastavu Sperantes pri crkvi svetog Frane na Obali.

Do sada ste sudjelovali na brojnim festivalima. Recite nam o kojim je festivalima riječ i možete li izdvojiti neke festivale koji su vam puno značili ili možda na kojima ste do sada osvajali nagrade?

U tom smislu izdvojili bismo Festival dalmatinskih klapa u Omišu, na kojemu smo najviše puta nastupali i na kojemu smo osvojili najviše nagrada. U rasponu od 2012. godine do danas ondje smo osvojili ukupno osam nagrada, s tim da u razdoblju od 2016. godine do ovog izdanja festivala nismo bili u mogućnosti sudjelovati na njemu. Sudjelovali smo i na Festivalu Jelsa o’ versa u istoimenom mjestu na Hvaru. Njega su pokrenuli maestro Mojimir Čačija i splitski Cambi i tamo smo u dvije godine osvojili pet nagrada, od čega smo jedne godine bili apsolutni pobjednici i dobitnici nagrade za najbolju izvedbu hvarskog napjeva. Sudjelovali smo i na festivalu Klape gospi sinjskoj pod ravnanjem mo. Mojimira Čačije, a posebno bismo istaknuli dubrovački festival nenatjecateljskog tipa Aklapela koji posljednjih desetak godina svake godine okuplja probrane klapske družine i gdje je svaka klapa tretirana „kao na dlanu“, što urađa izvrsnim klapskim koncertnim programom i izvedbama. Taj festival pokrenuo je maestro dr.sc. Joško Ćaleta s trudom da to bude pravi klapski blagdan na koji nam je uvijek zadovoljstvo doći.

U godinama rada i djelovanja, koliko je klapa Mriža promijenila članova i pjevača? Koliko vas danas ima u klapi?

Klapa Mriža tijekom svog postojanja uglavnom je uvijek u prosjeku imala strukturu od osam članova jer smo od samog početka imali toliko pjevača i taj broj smo smatrali idealnim za ostvarenje širokog raspona klapskih stilova i skladbi. Sastav od pet do osam ljudi uglavnom odgovara klasičnoj klapskoj postavi, a mi smo uvijek imali jednog prvog i dva druga tenora, dva baritona, i tri basa. Kostur klape uglavnom se nije mijenjao, ali smo ovisno o okolnostima u određenim razdobljima postojanja klape mijenjali članove, pa bih rekao da je ukupan broj ljudi koji je pjevao u klapi barem godinu dana približan broju 13.

Osvojili ste prvu nagradu na 54. Festivalu dalmatinskih klapa u Omišu.  Malo upoznajte čitatelje, o kojoj je nagradi riječ i dočarajte nam, koliko vam je bitno i važno ovo priznanje?

Riječ je o najprestižnijem priznanju u klapskom svijetu i dobitnici te nagrade predstavljaju vrhunac klapskog pjevanja. U par navrata dosad bili smo među favoritima za osvajanje zlatnog omiškog štita, ali ove godine ostvarili smo taj uspjeh s čime smo jako sretni i ponosni.

Koje su to pobjedničke pjesme ovogodišnjeg omiškog festivala? Kako su nastale, imaju li neku posebnu pozadinu?

Svaka klapa u finalnoj večeri festivala pjeva dvije pjesme, pa vjerujem da žiri procjenjuje vrijednost izvedbi i klape u cjelini i da jedna pjesma nije dovoljna za osvajanje ovakve nagrade. Pjesma Ležiš u kantunu je rugalica, a Tužni snovi, bol prosjaka klasična serenadna pjesma. Prvu je svojevremeno obradio Ljubo Stipišić Delmata, a drugu Duško Tambača, s tim da, kao i druge klape, uvijek u njih „umijesimo“ nešto svoje. Nismo mnogo kalkulirali, kod odabira pjesama htjeli smo se vratiti na izvor i otpjevati jednostavne pjesme što bolje i opuštenije.

Koga bi posebno izdvojili? Tko je najzaslužniji ili tko je možda uvelike zaslužan za stvaranje vaše pobjedničke klapske skladbe? 

Odluku o odabiru pjesama donijela je cijela klapa i s obzirom da nismo neko vrijeme sudjelovali na festivalu bili smo rasterećeni od očekivanja ikakve nagrade, pa smo tome pristupili poprilično opušteno. Te pjesme pjevamo već mnogo godina, što „za stolom“, što na smotrama, a one su nam u tom trenutku najbolje odgovarale s obzirom na okolnosti. Ove godine nismo mnogo vježbali, ali nas je Franka Kesić pred festival preslušavala, savjetovala i usmjerila na koji način pristupiti izvedbi pjesama, pa je ovaj uspjeh i njen i ona se može bilježiti kao ovogodišnja voditeljica klape Mriža.

Jeste li prije festivala vjerovali da ćete osvojiti prvu nagradu stručnog ocjenjivačkog suda?

Nismo imali nikakva posebna očekivanja, posebno stoga što smo prethodno znali da su u konkurenciji bile iznimne klape koje su to i dokazale svojim pjevanjem. Preslušavajući finale retrogradno, a s obzirom na cijelu ovogodišnju situaciju iznenadio sam se koliko je klapa izvrsno donijelo odabrane pjesme, jednako po kriteriju kvalitete glazbene izvedbe i u količini emocija koje su prenosile publici. Ta spoznaja kod mene i kod moje klape uzrokovala je nevjerojatan osjećaj sreće i ponosa s obzirom na osvojenu nagradu.

Prokomentirajte nam malo, kakav vam je bio ovogodišnji Festival dalmatinskih klapa u Omišu? Možda je ove godine festival bio ‘najsiromašniji’ po festivalskom programu zbog svima znanih razloga. Međutim, kakve su vam bile ostale klape, ali i njihove nove skladbe? Vaše cjelokupno viđenje?

Za mene i za mnoge poznanike festivala i klapske pjesme ovogodišnje muško finale bilo je jedno od najdojmljivijih završnica. Mislim da su klape općenito bile vrlo opuštene i da su, kao i mi, imali želju konačno izaći na pozornicu i zapjevati pred publikom s obzirom da su prilike za to ove godine bile ograničene. Poneke klape iznenadile su me kvalitetom zvuka ili glazbenom pričom koje su donijele. Mislim da je naša želja bila još i veća zbog značajnih promjena u članstvu i nekih nenadanih povrataka i to nas je motiviralo da na poseban način obilježimo povratak na festival nakon nekoliko godina odsustva.

Vratimo se malo na vašu klapu Mriža. Recite mi, što vas posebno krasi?

Jeste li vi u klapi baš pravi prijatelji i kolege koji ste u svakom trenutku spremni pomoći jedni drugima, što privatno, što poslovno? Jeste li uvijek u tom zajedništvu, jeste li uvijek kako se kaže „klapa“?

O tome mogu govoriti ja, ali mislim da ljudi koji nas prate dugo godina znaju tko je i što je klapa Mriža u smislu našeg dugogodišnjeg prijateljstva i svakodnevnog druženja, osobito u prvim godinama našeg postojanja kad smo imali manje privatnih obaveza i kad za nas nije bilo dana kad se nismo sastajali, što je u ovo doba raritet. Taj familijarni odnos definirao je i naš krug druženja, humora i životnih kretanja. Jedni od drugih smo puno naučili i zajedno smo proživjeli puno životnih iskustava, iz čega smo uvijek izlazili povezaniji i jači, a nadam se da ćemo tako i nastaviti.

Koji su vam planovi za budućnost?

Imamo nekoliko mogućih planova, ali još nismo sjeli i međusobno se o njima dogovorili. Sigurno je da nam je ova pobjeda vjetar u leđa i da ćemo na tom temelju nastojati dalje graditi svoju budućnost.



Komentiraj

Napišite komentar
Upišite svoje ime